Opet ću krenuti od svog djetinjstva jer su tada te pojave uglavnom bile "viša sila, božja volja, ili nešto neobjašnjivo". Mene je uvijek fasciniralo vrijeme, njegova promjena, pojave pa tako i pojave grmljavinskog nevremena. Naravno da je tu prevladavao i strah od izvanprirodnih sila i moći, ali je radoznalost ipak bila veća.
Kao dječak, često sam sa ostalom djecom boravio u prirodi, a više puta i za vrijeme oluje kada je bilo grmljavine, munja, sijevanja i udara gromova.
Oduvijek me je zanimalo zašto u većini slučajeva bljesak munje dođe puno prije od udara groma, odnosno "najprije se vidi a tek onda čuje". Često sam noću u daljini vidio odbljesak na horizontu, a da se grmljavina uopće nije čula. Naravno, to se nije tek tako lako dalo objasniti. Stariji su to komentirali da je to "božja odluka da kazni one koji nisu dobri". tako da mi koji smo bili dobri nismo uopće čuli da je grom negdje udario.
Pričalo se onako među starijim ljudima da udar groma nije opasan za onoga tko ga čuje.
To donekle, ali samo donekle ima nekog smisla ako to protumačimo ovako: "Oblaci su nabijeni neki pozitivnim neki negativnim električnim česticama. Približavanjem tih oblaka jednih k drugima, nastaje električni luk i dolazi do pražnjenja. Slikovito to možemo prikazati kao automobilski akumulator koji ima klemu sa + i - naponom. Spajanjem tih klema dolazi do pražnjenja (kratki spoj). Pritom nastaje električni luk uz bljesak te praska vrlo niskog intenziteta. Među oblacima kojih za vrijeme pražnjenja ima vrlo mnogo, dolazi do slične pojave, samo su tamo naponi između pozitivnih i negativnih vrlo visoki a struje ogromne (i preko milijun Ampera). Nastaje silovit prasak koji se očituje kao udar groma koji mi čujemo. Pražnjenje i stvaranje električnog luka odvija se među oblacima a često i prema najbližem predmetu na površini Zemlje. Kako su olujni oblaci za nevremena vrlo nisko, uglavnom dolazi do pražnjenja električnog luka na Zemljinu površinu.
Obično su to osamljena visoka stabla, crkveni tornjevi, kuće na brdima, vsioke zgrade. Naročito je opasno za vrijeme oluje stajati na osamljenom mjestu, sklanjati se ispod visokih stabala, naročito usamljenih.
Najbolje je da se prije dolaska oluje sklonimo na neko mjesto koje nema takvih položaja.
Ako se nađemo u automobilu, najbolje se zaustaviti, zatvoriti prozore i pričekati da oluja prođe. Automobil je takozvani "Faradayev kavez" što znači da nijedan njegov provodljiv dio nije uzemljen, odnosno spojen sa zemljom. Čak i u slučaju udara groma direktno u automobil, neće biti većih posljedica za život (osim straha).
Ima mnogo slučajeva da je grom udario u zrakoplov, pa se ništa nije desilo.
Objašnjenje razlike u vidljivosti munje i čujnosti groma je slijedeće: " Brzina svjetlosti i brzina zvuka determiniraju gore navedenu pojavu. Pošto je brzina svjetlosti cca 300.000.000 m/sec a brzina zvuka 1 Mach (1250 km/h) pri temperaturi 20 stupnjeva C, i na površini mora (0 m n/v)."
