Naravno, ja sam sa strahopoštovanjem slušao starije koji bi se okupljali, gledali to žuto božanstvo na nebu i komentirali svatko na svoj način.
Sjećam se kao dijete više raznih svemirskih pojava koje se danas znanstveno nazivaju pomrčine Sunca i Mjeseca dali one bile djelomične i potpune. Razumije se da se tada, a bilo je to početkom 60-ih godina prošlog stoljeća o tome nije baš puno pisalo i znalo, pogotovo u seoskim sredinama tamo gdje sam ja živio.
Vrlo dobro se sjećam, susjed koji je iz Amerike donesao prvi radioprijemnik u selu, bio je to neki stari "Siemens" koji je na sebi imao samo Srednjevalno područje.
Kako se srednji val rasprostire uglavnom noću, navečer su stariji uz radio prijemnik sjedili i slušali ili Radio Zagreb ili Glas Amerike.
Sjećam se, taj radioprijemnik je trebao jedno tridesetak metara žice kao antenu, a kako je žica pogotovo bakrena bila tada vrlo deficitarni proizvod, bila je dobra i ograda. Onda bi vlasnik radioaparata donio prijemnik, koji se btw zaključavao preko dana zbog radoznale djece, uključio to u napon i jednim kotačem sa strane "tražio stanicu". Nije bilo skale na prijemniku, već se tražilo "po sluhu" i optički pomoću onog zelenog "magičnog oka" koje je služilo kao podešivač prijema.
Kad se iz zvučnika uz silno krčanje, zavijanje, pištanje i šuškanje začuo nama poznati i teško čekani glas spikera: "Ovde Glas Amerike na srpskohrvatskom jeziku, govori vam Grga Zlatoper". Bio je to spiker VoA (Voice of America), koji je imao emisiju vijesti na srpskohrvatskom jeziku (točno kako sam napisao).
Nas klinčadiju vijesti nisu baš puno zanimale, uglavnom se tu pričalo o hladnom ratu, Zaljevu Svinja, Koreji, atomskim pokusima, naravno mi o tome nismo imali pojma.
Mene je zaintrigirala jedna vijest koju sam tada čuo, a koja ima veze baš sa prirodnim pojavama na nebu u kojima pišem u ovom postu.
Najavljeno je kako će dana tog i tog datuma (naravno da se više ne sjećam kada je to bilo), nastupiti potpuna pomrčina Mjeseca. Razumije se da mi djeca o tome nismo imali pojma (imao sam tada 12 godina). Stariji su odmah stali na "božju stranu", jer kako netko osim Boga može znati što će se desiti za nekoliko dana. Čak je i svećenik koji je bio najobrazovaniji u okrugu od nekoliko sela potvrdio da je to Božji znak.
Došao je i taj dan, srećom bila je ljetna noć bez oblaka. Mi smo se sakupili na nekoj livadi i čekali da se dogodi "božje čudo". I..dogodilo se, odjednom je sjajni Mjesec na nebu postajao sve manji, sve tanji, dok nije nastala potpuna tama, mrkla tama. Mi smo se uplašili, pobjegli doma. Nitko nije znao uzrok toj pojavi, uglavnom Bog je bio taj koji je to sve "napravio". na moje pitanje na satu vjeronauka u crkvi "kako je striček iz Amerike mogao znati kad će se to dogoditi a on nije Bog, kao odgovor od svećenika dobio sam šibom..Eto, tako je bilo nekada.
Vrlo kratak i sažet odgovor na tu pojavu glasi: Astronomskim praćenjima nebeskih tijela, točno se mogu odrediti putanje Sunčevih satelita, te na taj način odrediti gotovo u minutu položaj kad će Zemlja zakriti sjenu od Sunca tako da će površina Mjeseca koja isijava Sunčevu svjetlost koju mi vidimo kao reflektiranu svjetlost sa Mjesečeve površine.biti sakrivena.
