Sedam svjetskih čuda (Seven Wonders Of The World), veličanstvena su dostignuća ljudske civilizacije i uspjeha u arhitekturi i građevinarstvu.
Naravno, prema propisima iz doba kada su ta čuda proglašena veličanstvenim.
Prvi popis napravljen je još oko 150 g. p.n.e, od strane Grčkog pjesnika Antipatrosa.
Koje su njegove namjere i s kojim je podacima tada raspolagao, nezna se.Pozicije gdje su ta čuda smještena također se nezna kako su odabrane, odnosno prema kojem načelu.
Evo pojedinačnih opisa navedenih arhitektura:
Keopsova piramida,nalazi se u današnjem Egiptu, u dolini Kraljeva,poznata i kao Velika piramida u Gizi, najpoznatije je i najstarije svjetsko čudo. Izgrađena kao grobnica faraona Kufua kojega su Grci nazivali Keops. Piramida je građena punih 20 godina, a gradilo ju je preko 100.000 radnika, na način i sa tehnikom koja do danas još nije otkrivena.
Naime, u to doba nije još bio izmišljen kotač, ostaje tajna kako su kameni blokovi koji su bili dimenzija 200 x 500 cm, neki teški i više od 10 tona. dizani na visinu od 145 m kolika je bila visina u doba gradnje. Danas je piramida niža oko 10 m zbog istrošenosti vrha.
Unutrašnjost piramide je grobnica sa sarkofagom. Unutrašnjost i ulaz u piramidu otkriveni su pedesetih godina prošlog stoljeća. kako je nekoliko ljudi umrlo neobjašnjivom smrću prilikom otkrivanja piramide, uz nju se vežu mistične priče o ukletosti svakog tko bi se usudio ući u unutrašnjost.
Piramida je danas jedina očuvana i funkcionalna građevina od 7 navedenih.
Seramidini viseći vrtovi u Babilonu (Hanging Gardens of Babillon), drugo svjetsko čudo, izgrađeni su oko 600 g. p.n.e. navodno je graditelj Nabukodonosor II za svoju suprugu Amitis od Medije (Medija je tadašnji naziv za Iran).
Druga verzija je kako je građevina građena za mitološku kraljicu Seramidu koja je vladala od 9 do 8 stoljeća p.K. Danas postoje arheološki nalazi o postojanju vrtova samo na nekim mjestima ali potpunu sliku vrtova u današnjim razmjerima nema.
Vrtovi su ležali na četverokatnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga kata bili su čvrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snažne visoke stupove. Platforme terasa bile su izrađene od masivnih kamenih ploča različitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje dovoljan da u njemu rastu čak i male šume. Katovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni pločicama ružičaste i bijele boje. Stupovi su dosezali visinu i do 25m te je bilo dovoljno svjetlosti za raslinje. Na polijevanju ovih vrtova radilo je stotinjak robova po čitav dan vukući vodu iz Eufrata pomoću sustava cijevi, pumpi i raznih poluga a cijeli posao obavljali su robovi.
Zeusov kip u Olimpiji
Sagrađen prema nekim dokumentima 443 god pr. Kr. Autor mu je bio Kipar Fidije a napravljen je od zlata i slonovače. Gradio se 8 godina. Smješten u južnoj Grčkoj, smješten u posebnom hramu kako bi se zaštitio od kradljivaca i vremenskih nepogoda.
. Bio je golemih razmjera, visine 13 metara. Pričalo se da je prikaz kipa bio toliko životopisan da su mnogi vjerovali da vide samog boga. Kip je stoljećima bio u hramu, ali je u rimsko doba bio zapušten. Legenda kaže da je rimski car Kaligula pokušao ukrasti kip, no njegovi su ratnici pobjegli kada im se kip nasmiješio. Tada su se njegove skele urušile. Također postoje podaci koji govore da su neki dijelovi kipa odneseni u današnji Istambul gdje su stradali u požaru.
Kako je točno izgledao Zeusov kip, što je postavljen u završenom hramu u Olimpiji, ne zna se. Božanski kip od slonove kosti i ebanovine, bogato ukrašen zlatom i dragim kamenjem. Grci su smatrali nesretnim čovjeka koji nije vidio to božanstvo.
Rekonstrukcija minijature hrama
Efez, u to vrijeme poznat kao Ephesos, je bio glavni grad rimske provincije Asia, i drugi po veličini grad tada poznatog svijeta. Grci koji su dolazili u Aziju preuzimali su ustaljene kultove, a promijenila su se samo imena. Artemida štovana u Efezu imala je sva obilježja azijske božice. To se možda odrazilo i u veličini hrama.
Godine356 pr. Kr. zapalio ga je Herostrat koji je želio spaljivanjem jednog od sedam svjetskih čuda postati slavan i ući u povijest; što mu je i uspjelo. Te noći, kad je gorio Artemidin hram, prema predaji rodio se Aleksandar Veliki. Aleksandar je vjerovao u tu priču i svojim velikim financijskim sredstvima je kasnije pomogao obnovu hrama koji je postao jedan od sedam svjetskih čuda. Obnovljeni hram razorili su Goti god 262 pr. Kr. a ono što je od njega ostalo, stanovnici su kasnije koristili kao građevinski materijal. Danas još samo jedan od stupova stoji u močvari.
Apostol Pavao je oko 55 posjetio Ephesos. U to je vrijeme još bio vrlo poštovan kult Artemide, i blagostanje grada je snažno ovisilo o mnoštvu posjetitelja ostataka hrama.
Rekonstrukcija minijatura Mauzoleja
Svjetionik u Aleksandriji
Sagrađen oko 300 god pr. Kr. od projektanta Sostrata, na poluotoku Farosu na ulazu u Aleksandrijsku luku. Smatra se najvećim tehničkim ostvarenjem starog vijeka
Na osmorokutnom podiju uzdizao se oko 100 metara u zrak, a na vrhu je imao vatru koja je gorjela potaknuta smolom i drvima. Građevina je bila vrlo skupa.
Po nekim crtežima koji nisu baš vjerodostojni, ovako je trebao izgledati Aleksandrijski svjetionik prilikom gradnje??
Interesantno je da je projektant dugo razmišljao o materijalu za podlogu koja bi mogla odolijevati morskoj vodi i valovima. na kraju je odlučio da ta podloga bude od staklenih blokova. Godine 1375 razorni potres srušio je svjetionik. Od njega nije ostalo ni traga.
Pitanje je samo na kojim su dokazima ustanovili njegovo postojanje.
Ovako danas izgleda suvremeni Aleksandrijski svjetionik, ali on ničim nije povezan sa onim kojeg ubrajaju među 7 svjetskih čuda:
Mauzolej se nije mogao sasvim točno rekonstruirati. U 14 stoljeću vitezovi reda svetog Ivana su upotrijebili grobnicu umjesto kamenoloma pri gradnji Petrove tvrđave u Halikarnasu, što je danas zovu Bodrum. Vitezovi reda Svetog Ivana tako su temeljito sve odstranili, da se još samo po istesanoj stijeni može razaznati gdje je to postojala znamenita građevina. Pet je stepenica nosilo zid koji je dosezao do polovine čitave visine. Tek ovdje započinjala je prava grobnica, okružena stupovima i proviđena stepenastim krovištem. Golem četvoropreg s kraljem i kraljicom za uzdama krunio je cijelu građevinu.
Mauzolej u Halikarnasu starovjekovni je mauzolej i grobnica iz 360 god. pr. Kr. Upravo je pojam "mauzolej" uzet kao naziv za hramove, grobnice i ostale velike građevine, nazvan po Perzijskom vladarom Satrapom Mauzolom koji je vladao Perzijom. Bogati Mauzol je umro ne dočekajući dovršetak mauzoleja.
Jedini ostatak mauzoleja danas koji je sačuvan i nalazi se u Londonu je veliki kip vladara Mauzola.
Svjetionik u Aleksandriji
Sagrađen oko 300 god pr. Kr. od projektanta Sostrata, na poluotoku Farosu na ulazu u Aleksandrijsku luku. Smatra se najvećim tehničkim ostvarenjem starog vijeka
Na osmorokutnom podiju uzdizao se oko 100 metara u zrak, a na vrhu je imao vatru koja je gorjela potaknuta smolom i drvima. Građevina je bila vrlo skupa.
Po nekim crtežima koji nisu baš vjerodostojni, ovako je trebao izgledati Aleksandrijski svjetionik prilikom gradnje??
Interesantno je da je projektant dugo razmišljao o materijalu za podlogu koja bi mogla odolijevati morskoj vodi i valovima. na kraju je odlučio da ta podloga bude od staklenih blokova. Godine 1375 razorni potres srušio je svjetionik. Od njega nije ostalo ni traga.
Pitanje je samo na kojim su dokazima ustanovili njegovo postojanje.
Ovako danas izgleda suvremeni Aleksandrijski svjetionik, ali on ničim nije povezan sa onim kojeg ubrajaju među 7 svjetskih čuda:
Kolos sa Rodosa
Prema nekim napisima na tom grčkom otoku u doba izgradnje Kolosa, bilo je preko 3000 raznih kipova. Jedan od najznačajnih i najvećih koji je onesen u popis svjetskih čuda bio je "Kolos sa Rodosa".
Izgrađen 291 god pr. Kr., bio je spomenik Bogu Sunca Heliusu napravljen od bronce. Bio je visok oko 40 metara, težak oko 70 t. jednom nogom na jednom a drugom na drugom otoku. Između njegovih nogu mogli su prolaziti najvrći brodovi tog doba. U desnoj ruci držao je goruću baklju koja je osvjetaljavala okolinu.
Kip je građen 12 godina, te odolijevao morskim olujama i valovima oko 50 godina.
Godine 240 pr. Kr. veliki potres razorio je cijeli otok, a kip je sravnjen sa zemljom.
Nezna se točno kako je kip izgledao, ali puritanci tadašnjeg vremena izrekli su svoje mišljenje o izgledu kipa: "izgled mu je u svakom slučaju morao biti neopisivo odvratan, neukusan, ogavan, pri tom prost u sasvim nedozvoljenoj mjeri".
Postoje neke ideje grčkih vlasti kako bi u interesu turizma kip bio ponovno postavljen na isto mjesto.
Za potrebe filma "The Colosos of Rhodes" koji je snimljen 1961 (Sergio Leone), izgrađena je maketa kipa
