Kako pospremiti i sačuvati svježi luk?

Luk iskopavajte za suha vremena kad nema blata. Nikako ne odrezujte one korijenčiće ispod niti stabljiku (cimu), u protivnom će se posušiti ili istrunuti.

Svježe iskopani luk iz vrta uz uvjet da nije mokar i blatan, valja pospremiti na slijedeći način. Luk zajedno sa stabljikom zavežite u snop, otprilike 10 komada. zavežite špagom i objesite negdje na prozračno, suho mjesto, nikako ne na sunce niti u podrum. Najbolje je na tavan ili neko potkrovlje gdje ima dosta propuha.

Kad se luk posuši tako da stabljike vrlo lako otpadaju, luk možete pospremiti svukud osim u tamne vlažne podrume.
Najbolje ga je pospremiti u drvene sanduke na tavan, jer mu smrzavica i niske temperature ne smetaju.

Kako prepoznati zrelu lubenicu?

U poplavi ponude na tržnicama, ima svakojakih ponuda i svakojakih proizvoda. Prodavači idu sa onom teorijom "drži vodu dok majstori odu". Lubenica izvana može izgledati po onoj narodnoj" izvana gladac, iznutra jadac"

Lubenica bilo kako da izazovno izgleda, pogotovo ako je prerezana i izazovno izgleda..Mudri trgovci odaberu par najboljih lubenica i prerežu ih kako bi najlješpše izgledale.

Ustvari, unutra je stvar sasvim drugačija.

Svježa i zrela lubenica je krvavocrvene boje, sa crnim košticama, dok je režemo puca po rezu, međutim kako znati kakva je jer trgovci ne dopuštaju prerez pa onda kupovinu.

Uzmite lubenicu u jednu ruku, a drugom člankom prsta kuckajte po njoj sa svih strana.
Dobra, sočna lubenica, zrela, sa tankom korom ima vrlo zvonki zvuk.
Ako joj je zvuk tupi onako kao da kuckate po betonu, ne uzimajte.

Gdje je uzgojena najveća bundeva?

Bundeva ( Cucurbita pepo), jednogodišnja biljka puzavica. Ostali nazivi (Buča, tikva).

Puzava stabljika bundeve naraste i do 10 m, a cvjetovi su žuti i smješteni u pazuhu listova. Biljka razvija posebno muške posebno ženske cvjetove, a listovi su veliki, srcolikog oblika i vrlo hrapavi. Plodovi su kuglastog oblika, ponekad rebrasti. Plodovi bundeve su hranjivog blagog i slatkastog ukusa, a sjemenke uljnatog ukusa.

Uzgaja se pretežno kao uljarica, jer se iz njezinih sjemenki dobiva jestivo aromatično crno ulje. Meso mlade tikve je jestivo i iz njega se prave razna jela od pita do kolača.

Bundeve izrastu obično od 3 do 15 kg, ovisi o vrsti, mjestu uzgoja, zemljištu i još nekim čimbenicima. 

No, dali vam je poznato gdje je uzgojena najteža i najveća bundeva.?

Najveću bundevu na svijetu uzgojio je 32-godišnji Chris Stevens iz New Richmonda u SAD-u te je njegov bundeva teška 821.24 kilograma ušla u Guinessovu knjigu svjetskih rekorda.

Najveća Hrvatska bundeva težila je "samo" 471 kg.

Zašto žabe i ribe padaju s neba?

Mnogim ljudima se desilo da je uslije jače kiše s neba zajedno s kišom palo na stotine žaba, guštera, riba, rakova i ostalih vodenih životinja.

Evo nekoliko izjava:"Godine je 1879. kod Cresseyja, na jezeru Corangamite (Victorija), padalo na tisuće klenova i druge riječne ribe; u lipnju 1918. u oblasti Singletona (New South Wales), padali su morski račići i meduze; 1933. u Heyfieldu i predgrađu Brisbanea (Victoria) padali su patuljasti grgeči i sitna riječna riba, a više od 150 srebrnkastih morskih riba pljusnulo je, za vrijeme tropske oluje, kod gradića Cillarni Stationa (Sjeverna Teritorija), u veljači 1974. godine."

"U Hondurasu je više puta padala prava kiša riba, sto je zabilježeno i u jednoj crkvenoj kronici: Kada stanovnici primijete tamni oblak iznad planine, odmah pojure u dolinu noseći vedra i razne posude. Oni dobro znaju da će oblak, čim naiđe, donijeti tisuće sardelica na zemlju!”

Drugo izvješće potječe od izvjesnog Johna W. Pittmana. Spomenuti je gospodin jednog sparnog kolovoškog dana 1944. godine, sa ženom i dvoje djece, krenuo autobusom u malo naselje izmedu Tamwortha i Lichfielda, u srednoj Engleskoj. Na putovanju ih je zateklo nevrijeme, a nakon kratkog pljuska, cesta kojom su se vozili, bila je naprosto zasuta - žabama!"
Odakle ovakovi "pljuskovi" vodenih bića. Ta tajna je davno otkrivena. Tropske oluje koje često vladaju tim područjima, često obiluju "pijavicama" koje jednostavno u centru svog vrtloga na površini mora, usišu i podignu u zrak na tisuće malih vodenih bića.
Kako se dalje razvijaju i nastaju nova bića, a starija izumiru, možda je koja pijavica još u antička vremena podigla u zrak kojeg brontosaurusa. Imajte to na umu kad šećete po kiši, te uzmite malo jači kišobran -:)

Koja je jedina građevina vidljiva sa Mjeseca?

Sa površine Mjeseca, bar tako kažu znanstvena istraživanja, površina Zemlje se vidi slično kao kad sa Zemlje promatramo Mjesec. Ipak, je golim okom uočljiva jedna jedina građevina koju je čovjek sagradio svojom rukom. To je znameniti Kineski Zid.

Prema naredbi kineskog cara Čin Ši Huangdija, 214 godine pr. Kr. počinje gradnja obrambenog zida za zaštitu sa sjevera.Zid je građen od gline, miješane sa slamom. U gradnji je sudjelovalo oko 300.000 ljudi. Mnogi od njih bili su politički zatvorenici. kako je gline ubrzano nestalo, zamijenili su je kameni blokovi. Zid je dugačak ukupno 8.851 km sa bezbroj kula i tornjeva. Današnji oblik dobio je za dinastije Ming

. Završetak gradnje desio se tek u 17 stoljeću. Zid posjeti oko 15 milijuna turista godišnje. Zbog zaštite zida, turistima je zabranjeno odnošenje dijelova zida. Danas se smatra najvećim dometom ljudske aktivnosti u domeni građevinarstva.

Do danas je izvanredno uščuvan, te se neprestano restaurira i dijelovi koji propadaju zamijenjuju se.

Kako do struje tamo gdje je nema?

Električna struja, blagodat naše civilizacije, danas je dostupna gotovo na svakom mjestu.
Ipak, postoje i područja tamo gdje nema električne energije. kako si pomoći.

Napon gradske mreže od 230V snage od 50 do 500W, moguće je dobiti na svakom mjestu gdje je moguć pristup automobilom. Naime, za proizvodnju električne energije potreban nam je auto akumulator, i pretvarač (inverter). Napon gradske mreže dobiva se na način da se na DC ulaz invertera spoje kleme sa auto akumulatora. Na sekundarnoj strani, pojavit će se napon gradske mreže od 230 V, snage ovisne vrsti i kvaliteti pretvarača. Međutim, pretvarač nije svemoguć, kako i akumulator nije bez ograničenja potrošnje:

Pretvarač od otprilike 400 W, dati će snagu potrošača 10A, ako je akumulator kapaciteta
60 Ah. Ta konfiguracija biti će za dostatna za slijedeće:
-Rasvjetu sa 3 štednje žarulje od 15W (živine žarulje), prema računici: 3 x 15 W =45W x 7 sati, Nakon toga potrebno će biti dopunit akumulator.

- Punjenje 3 mobitela - neograničeno
- Slušanje tranzistorskog radioaparata od 10 W cca 20 sati
Pritom budite vrlo oprezni kako vam se nebi desilo iznenađenje! Naime ako ste malo pažljivi, pretvarač će vam LED diodom pokazati stanje akumulatora.
Zelena dioda - akumulator pun (cca 12,8V)
Žuta dioda - akumulator za punjenje (cca 10,6V-12V)
Crvena dioda - akumulator prazan (ispod 10,6V). Takvo stanje akumulatora  zahtijeva hitno punjenje, u protivnom dolazi do sulfatizacije ćelija i kratkog spoja, tada će akumulator biti neupotrebljiv.
Zato treba imati uza sebe kablove za startanje, ako slučajno zaboravite, da možete startati automobil. Automobilu će biti dovoljno da prevali 1 do 2 km pod jačim "Gasom", da se napuni.

Zašto smo zahvalni Nikoli Tesli?

Mobilni telefon danas ima gotovo svako dijete, neki i po više komada. Zahvaljujući napretku tehnologije i računarstva, mobilna tehnologija komunikacije razvila se tako daleko da nema točke na kugli Zemaljskoj odakle se nemože telefonirati.
Ipak, mnogi niti ne pomišljaju a neki i neznaju da je sve to nastalo u glavi velikog hrvatskog i svjetskog učenjaka Nikole Tesle.

Naime, upravo je Tesla prvi eksperimentirao sa prijenosom energije bez prisustva žica na daljinu. On je prvi bežično upravljao maketama brodova u Americi.
Prvi je uspio izvesti bežičnu telefonsku komunikaciju i radio signalima spojiti 2 kontinenta.
Ali, krenimo kronološkim redom:
Rodio se 1856 u Ličkom selu Smiljanu u Srpskoj porodici. Osnovnu školu pohađao u Gospiću, a gimnaziju u Karlovcu.
Kasnije dok su ga pitali za porijeklo i nacionalnost on je uvijek govorio ovako: "Ja se ponosim svojim Srpskim porijeklom i svojom Hrvatskom domovinom"
Nakon završetka gimnazije dvije se godine nije školovao. Roditelji su na Nikolu vršili pritisak da postane svećenik ali on se tome protivio i upisao se na studij tehničkih znanosti u Grazu. Kasnije će u Pragu studirati tehniku. Tijekom studija upoznao se s Voltaireovim djelima te je odlučio pročitati sve što je ovaj napisao. U konačnici je pročitao sva njegova djela, ali ne samo to nego ih je i naučio napamet. Nakon završetka studija zaposlio se u telefonskom društvu i priključivao telefone po kućama u naredne dvije godine.
Godine 1893 kao tridesetsemogodišnjak, odlazi u SAD i postaje Američki državljanin.
Ovako je izgledala njegova putovnica:

Jednom je izjavio da poštuje inteligentnije i pametnije učenjake od sebe ali da nemože nikako podnijeti podvale i prijevare.

Naime, on je vrlo cijenio Thomasa Alvu Edisona, pronalazača električne sijalice sa žarnom niti.
Međutim, Edison je neke Tesline projekte prisvojio i prijavio ih Komisiji za patente u SAD kao svoje.
Neke projekte Nikole Tesle još nisu uspjeli identificirati:

Prvi je patentirao polifazni (višefazni naponski sustav, poznat kao trofazna struja). Nadalje, patentirao je okretno polje zahvaljujući kojem je proizveden elektromotor sa pomaknutim magnetskim okretnim poljem. Takvi elektromotori su danas nezamislivi bez njegovog patenta.
Za sebe je tvrdio da nije izumitelj već "otkrivač stvari koje postoje u prirodi oko nas". Za svoju uspješnost u izumiteljskom poslu sam tvrdio je da zahvaljuje svojoj urođenoj sposobnoti nevjerojatne vizualizacije stvari, procesa i događaja. Sukladno tome sve svoje eksperimente bi prvo osmislio u glavi, a potom ih praktično proveo u djelo. Tvrdio je kako je tu sposobnost imao od malena te da ponekad nije znao razlikovati svoju maštu od stvarnosti. Stoga je prolazio rukom ispred očiju da bi se uvjerio što je stvarnost, a što mašta. Bio je izuzetno visok (199 cm) i nevjerovatne tjelesne kondicije. To vjerno oslikava slučaj kada se jedne zime poskliznuo na zaleđenom njujorškom pločniku i umjesto da padne napravio je salto i dočekao se na noge. Učinti takvo što bio bi problem i nekom mlađem, a ne Tesli koji je tada imao 80 godina. Uz to imao je izražen smisao za lijepo, lijepe manire i govorio je šest jezika.
Umro je u hotelskoj sobi, sam zaboravljen i napušten 1943 u NeW Yorku.
U njegovu čast, jedinica za mjerenje električne indukcije nazvana je "tesla"
Kao poznatom znanstveniku, podignut mu je spomenik i ploča u Smiljanu:

U Beogradu:

Sedam svjetskih čuda - koja su i gdje su, otkada su?

Sedam svjetskih čuda (Seven Wonders Of The World), veličanstvena su dostignuća ljudske civilizacije i uspjeha u arhitekturi i građevinarstvu.

Naravno, prema propisima iz doba kada su ta čuda proglašena veličanstvenim.

Prvi popis napravljen je još oko 150 g. p.n.e, od strane Grčkog pjesnika Antipatrosa.

Koje su njegove namjere i s kojim je podacima tada raspolagao, nezna se.Pozicije gdje su ta čuda smještena također se nezna kako su odabrane, odnosno prema kojem načelu.

Evo pojedinačnih opisa navedenih arhitektura:

Keopsova piramida,nalazi se u današnjem Egiptu, u dolini Kraljeva,poznata i kao Velika piramida u Gizi, najpoznatije je i najstarije svjetsko čudo. Izgrađena kao grobnica faraona Kufua kojega su Grci nazivali Keops. Piramida je građena punih 20 godina, a gradilo ju je preko 100.000 radnika, na način i sa tehnikom koja do danas još nije otkrivena.

Naime, u to doba nije još bio izmišljen kotač, ostaje tajna kako su kameni blokovi koji su bili dimenzija  200 x 500 cm, neki teški i više od 10 tona. dizani na visinu od 145 m kolika je bila visina u doba gradnje. Danas je piramida niža oko 10 m zbog istrošenosti vrha.

Unutrašnjost piramide je grobnica sa sarkofagom. Unutrašnjost i ulaz u piramidu otkriveni su pedesetih godina prošlog stoljeća. kako je nekoliko ljudi umrlo neobjašnjivom smrću prilikom otkrivanja piramide, uz nju se vežu mistične priče o ukletosti svakog tko bi se usudio ući u unutrašnjost.

Piramida je danas jedina očuvana i funkcionalna građevina od 7 navedenih. 

Seramidini viseći vrtovi u Babilonu  (Hanging Gardens of Babillon), drugo svjetsko čudo, izgrađeni su oko 600 g. p.n.e. navodno je graditelj Nabukodonosor II za svoju suprugu Amitis od Medije (Medija je tadašnji naziv za Iran).

Druga verzija je kako je građevina građena za mitološku kraljicu Seramidu koja je vladala od 9 do 8 stoljeća p.K.  Danas postoje arheološki nalazi o postojanju vrtova  samo  na nekim mjestima ali potpunu sliku vrtova u današnjim razmjerima nema.

Vrtovi su ležali na četverokatnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga kata bili su čvrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snažne visoke stupove. Platforme terasa bile su izrađene od masivnih kamenih ploča različitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje dovoljan da u njemu rastu čak i male šume. Katovi vrtova bili su spojeni stepenicama i pokriveni pločicama ružičaste i bijele boje. Stupovi su dosezali visinu i do 25m te je bilo dovoljno svjetlosti za raslinje. Na polijevanju ovih vrtova radilo je stotinjak robova po čitav dan vukući vodu iz Eufrata pomoću sustava cijevi, pumpi i raznih poluga a cijeli posao obavljali su robovi.

Zeusov kip u Olimpiji

Sagrađen prema nekim dokumentima 443 god pr. Kr. Autor mu je bio Kipar Fidije a napravljen je od zlata i slonovače. Gradio se 8 godina. Smješten u južnoj Grčkoj, smješten u posebnom hramu kako bi se zaštitio od kradljivaca i vremenskih nepogoda.

. Bio je golemih razmjera, visine 13 metara. Pričalo se da je prikaz kipa bio toliko životopisan da su mnogi vjerovali da vide samog boga. Kip je stoljećima bio u hramu, ali je u rimsko doba bio zapušten. Legenda kaže da je rimski car Kaligula pokušao ukrasti kip, no njegovi su ratnici pobjegli kada im se kip nasmiješio. Tada su se njegove skele urušile. Također postoje podaci koji govore da su neki dijelovi kipa odneseni u današnji Istambul gdje su stradali u požaru.

Kako je točno izgledao Zeusov kip, što je postavljen u završenom hramu u Olimpiji, ne zna se. Božanski kip od slonove kosti i ebanovine, bogato ukrašen zlatom i dragim kamenjem. Grci su smatrali nesretnim čovjeka koji nije vidio to božanstvo.

Rekonstrukcija minijature hrama

Artemidin hram (ostaci hrama iz 356 god pr. Kr.) nalazi se na lokaciji Izmira u Turskoj.

Efez, u to vrijeme poznat kao Ephesos, je bio glavni grad rimske provincije Asia, i drugi po veličini grad tada poznatog svijeta. Grci koji su dolazili u Aziju preuzimali su ustaljene kultove, a promijenila su se samo imena. Artemida štovana u Efezu imala je sva obilježja azijske božice. To se možda odrazilo i u veličini hrama.

Godine356 pr. Kr. zapalio ga je Herostrat koji je želio spaljivanjem jednog od sedam svjetskih čuda postati slavan i ući u povijest; što mu je i uspjelo. Te noći, kad je gorio Artemidin hram, prema predaji rodio se Aleksandar Veliki. Aleksandar je vjerovao u tu priču i svojim velikim financijskim sredstvima je kasnije pomogao obnovu hrama koji je postao jedan od sedam svjetskih čuda. Obnovljeni hram razorili su Goti god 262 pr. Kr. a ono što je od njega ostalo, stanovnici su kasnije koristili kao građevinski materijal. Danas još samo jedan od stupova stoji u močvari.

Apostol Pavao je oko 55 posjetio Ephesos. U to je vrijeme još bio vrlo poštovan kult Artemide, i blagostanje grada je snažno ovisilo o mnoštvu posjetitelja ostataka hrama.

Mauzolej se nije mogao sasvim točno rekonstruirati. U 14 stoljeću vitezovi reda svetog Ivana su upotrijebili grobnicu umjesto kamenoloma pri gradnji Petrove tvrđave u Halikarnasu, što je danas zovu Bodrum. Vitezovi reda Svetog Ivana tako su temeljito sve odstranili, da se još samo po istesanoj stijeni može razaznati gdje je to postojala znamenita građevina. Pet je stepenica nosilo zid koji je dosezao do polovine čitave visine. Tek ovdje započinjala je prava grobnica, okružena stupovima i proviđena stepenastim krovištem. Golem četvoropreg s kraljem i kraljicom za uzdama krunio je cijelu građevinu.

Mauzolej u Halikarnasu starovjekovni je mauzolej i grobnica iz 360 god. pr. Kr. Upravo je pojam "mauzolej" uzet kao naziv za hramove, grobnice i ostale velike građevine, nazvan po Perzijskom vladarom Satrapom Mauzolom koji je vladao Perzijom. Bogati Mauzol je umro ne dočekajući dovršetak mauzoleja.

Jedini ostatak mauzoleja danas koji je sačuvan i nalazi se u Londonu je veliki kip  vladara Mauzola. 

Rekonstrukcija minijatura Mauzoleja

Svjetionik u Aleksandriji
Sagrađen oko 300 god pr. Kr. od projektanta Sostrata, na poluotoku Farosu na ulazu u Aleksandrijsku luku. Smatra se najvećim tehničkim ostvarenjem starog vijeka
Na osmorokutnom podiju uzdizao se oko 100 metara u zrak, a na vrhu je imao vatru koja je gorjela potaknuta smolom i drvima. Građevina je bila vrlo skupa.
Po nekim crtežima koji nisu baš vjerodostojni, ovako je trebao izgledati Aleksandrijski svjetionik prilikom gradnje??

Interesantno je da je projektant dugo razmišljao o materijalu za podlogu koja bi mogla odolijevati morskoj vodi i valovima. na kraju je odlučio da ta podloga bude od staklenih blokova. Godine 1375 razorni potres srušio je svjetionik. Od njega nije ostalo ni traga.
Pitanje je samo na kojim su dokazima ustanovili njegovo postojanje.
Ovako danas izgleda suvremeni Aleksandrijski svjetionik, ali on ničim nije povezan sa onim kojeg ubrajaju među 7 svjetskih čuda:

Kolos sa Rodosa

Prema nekim napisima na tom grčkom otoku u doba izgradnje Kolosa, bilo je preko 3000 raznih kipova. Jedan od najznačajnih i najvećih koji je onesen u popis svjetskih čuda bio je "Kolos sa Rodosa".

 Izgrađen 291 god pr. Kr., bio je spomenik Bogu Sunca  Heliusu napravljen od bronce. Bio je visok oko 40 metara, težak oko 70 t. jednom nogom na jednom a drugom na drugom otoku. Između njegovih nogu mogli su prolaziti najvrći brodovi tog doba. U desnoj ruci držao je goruću baklju koja je osvjetaljavala okolinu.

Kip je građen 12 godina, te odolijevao morskim olujama i valovima oko 50 godina.

Godine 240 pr. Kr. veliki potres razorio je cijeli otok, a kip je sravnjen sa zemljom.

Nezna se točno kako je kip izgledao, ali puritanci tadašnjeg vremena izrekli su svoje mišljenje o izgledu kipa: "izgled mu je u svakom slučaju morao biti neopisivo odvratan, neukusan, ogavan, pri tom prost u sasvim nedozvoljenoj mjeri". 

Postoje neke ideje grčkih vlasti kako bi u interesu turizma kip bio ponovno postavljen na isto mjesto.

Za potrebe filma "The Colosos of Rhodes" koji je snimljen 1961 (Sergio Leone), izgrađena je maketa kipa

Gdje se nalazi najviša građevina na svijetu?

Najviša zgrada na svijetu nalazi se u Dubai-u (Ujedinjeni Arapski Emirati), a naziv joj je
Burj Khalifa.
Burj Khalifa (u prijevodu "toranj")neboder je u Dubaiju. Visok je zajedno sa antenama 828 metara i dominira centrom Dubaia. Vidi se prostim okom sa 80 km udaljenosti.

U početku je bio zamišljen kao "Burj Dubai" ali je onda u čast šeiku nazvan Khalifa.

Idejni projektant je Amerikanac Adrian Smith tvrtke   Skidmore iz Chicaga.

Na tom gigantskom projektu radile su brojne ekipe i izvođači radova iz SAD, Belgije, Arapskih Emirata, J. Koreje. Vlasnik mu je vladar Dubaija Mohammad bin Rashid Al Maktuma. Gradnja mu je započeta 2004 god a završena 2010. Cijena gradnje mu je oko 4,5 milijadi US $.

 Prije tog tornja, najviša građevina bio je CN Tower (Canadian National Tower) u Torontu u Kanadi visok 553 metra, koji je i danas još uvijek najviša građevina zapadne hemisfere.

Ipak, najduži period najviše građevine na svijetu dugo je nosio Empire State Building u New Yorku. Za današnje pojmove o visini građevina on je samo obični "malo viši neboder"

Što je živi pijesak?

Mnogi od nas, prateći akcijske ili western filmove sjećaju se onih dramatičnih akcija kad netko (ili nešto) propadne u "živi pijesak" i u nekoliko trenutaka nestane ispod površine.

Dali je to u stvarnosti tako? Naravno da nije. Postoje doduše predjeli u močvarama ili pustinjama gdje je površina zemlje malo drugačija od okoline.
Živi pijesak (Quicksand je) koloidna tvar koja se sastoji od finog zrnastog materijala (kao što su pijesak ili mulj), gline, i vode.
Živi pijesak je oblik  u zasićenoj mješavini .  Kada se voda u pijesku ne može povući u dubinu tla zbog zasićenosti dna, to stvara koloidnu površinu, koja zapravo nalikuje na obično tlo jer je voda sa površine isparila a ostala ispod razine pijeska. Nailaskom na takvu površinu tijelo treba postaviti tako da naliježe čim većom površinom kako bi povećalo otpor propadnju kroz mješavinu pijeska i vode. Naravno da tu postoji opasnost od utapanja ali svakako ne onako kao što smo to gledali u filmovima.

Zašto je Jakuševac potencijalna bomba?

Ovih dana je u Metropoli vrlo aktualna situacija na deponiji smeća Jakuševac. Stanovnici okolnih naselja u neposrednoj blizini odlagališta smeća, spontano su se okupili pred ulazom u deponiju. Prosvjeduju zbog dovoza smeća jer se okolicom širi nesnosan smrad.

U ovim vrelim danima, smeće koje se zatrpava počinje "kuhati", odnosno stvara se fermentacija organskih dijelova otpada pri kojem se kemijskom reakcijom oslobađa plin metan.
Metan je u smjesi sa zrakom veoma upaljivi i eksplozivni plin. Iako je u dubinama deponija postavljena mreža drenažnih cijevi kojima se plin metan izvlači na površinu zemlje i time se smanjuje njegova koncentracija ispod površine zemlje.

Ipak, sva se količina plinova nemože izvući na površinu, pa je ipak moguća katastrofa većih razmjera.
Najveći je problem što ta opasnost postoji desetljećima nakon zatvaranja deponije.
Možemo si samo zamisliti kako bi izgledao jedan grad kakav je Tokyo u Japanu koji ima stanovnika kao cijela Hrvatska, Slovenija i BiH zajedno, a na tako malom području.

Ne samo da Japanci to rješavaju na svoj poslovično ekonomičan več i na ekološki i rentabilni način.

Smeće se tamo odvaja već u domaćinstvima, tako da radnicima i strojevima na deponiji nije potrebno pregledavati otpad. Iz njihovih otpada dobiva se energija za domaćinstva, reciklirani dijelovi za proizvodnju papira i tekstila, staklo za proizvodnju ambalaže, tekstil za reciklažu.

Sve je to isto kao i u Zagrebu, otpad je otpad. Nemaju Japanezi neki "lijepi" ili mirišljavi otpad, samo imaju nešto što mi u Hrvatskoj nemamo, a to je odgovornost i iznad svega savjest i ljubav za okolinu u kojoj žive...nama nažalost.

Kako spavaju dupini?

Oceanski dupin  (Lat. Delphinidae) iz porodice kitova, dakle sisavci koji žive u morima i oceanima.

Dupini su najčešće dužine između 1,5 i 4 m, dok orke dostižu, kao najveći dupini, čak do 8 m. Tijela su im hidrodinamična, prilagođena brzom plivanju. U glavi imaju okrugli organkoji im služi za echo lokaciju . Kod mnogih vrsta je čeljust jasno izražena i tvori izduženi kljun koji ima veliki broj oštrih zubi

Mozak dupina je velik s vrlo kompleksnom moždanom korom, što je razlog da ih  ubrajaju u najinteligentnije životinje

Boja tijela im je u pravilu sastavljena od različitih stupnjeva sive boje, pri čemu je donja strana tijela svjetlija, a leđa su jasno omeđena i tamna. Osim toga, vrste se međusobno razlikuju linijama i poljima u različitim tonovima boja i kontrasta.

Osjetila vida i sluha su im vrlo dobra. Imaju vanjske  otvore, no oni vjerojatno nisu u funkciji. Zvuk im preko donje vilice i srednjeg uha stiže u unutrašnje uho.Oči su im uglavnom prilagođene gledanju pod vodom, ali jako dobro vide i izvan nje. Vrlo važnu ulogu u snalaženju u okolini ima sposobnost eholokacije pomoću ultrazvuka..

(vidi grafički prikaz eholokacije i ultrazvuka)

Dupini su druželjubive i vrlo dobroćudne životinje neopasne čak i za djecu, međutim, treba biti obazriv jer  oni u žaru igre svojim velikim tijelima mogu nehotice ozlijediti čovjeka.

Svi dupini odbacuju vanjske kožne stanice od prilike svaka dva sata. Ova neprekidna regeneracija smanjuje otpor vode i izaziva pažnju znanstvenika koji se bave ljudskom regeneracijom, kao i graditelja brodova.

Dupini na otvorenom moru mogu danima pratiti brodove pa ih pomorci rado hrane na svojim dugim putovanjima. Interesantna je pojava odmaranja i "spavanja" dupina.

Dupini u dubinama dišu na slijedeći način: Udahnu zrak na površini, ali ga ne izdahnu kao ostali sisavci. Oni dah zadržavaju do ponovnog izranjanja.

Međutim, što kada zaspu, ako uopće zaspu?. Dupini nikad ne spavaju potpuno. Jedno njihovo oko uvijek je otvoreno. U stvari jedna strana mozga i suprotno oko su uvijek u funkciji, tako da se nemože dogoditi da dupin pod vodom "zaboravi" da je u vodi pa udahne. Te izmjene lijeve i desne strane mozga i očiju, odvijaju se ciklički svaka 2 sata.

Zašto je sjena zrakoplova iste veličine bez obzira na visinu?

Dali će sjena zrakoplova koji leti na visini od 12.000 metara ili na 100 metara visine biti uvijek iste površine na zemlji.
Matematički sigurno ne, ali vizuelno da. Zašto je to tako. Naime ako postavimo u sobi izvor svjetla i ispred njega postavimo neki predmet, sjena će se projicirati obrnuto srazmjerno daljini . To značim ako je predmet bliže izvoru svjetlosti njegova projicirana sjena će biti veća nego ako je razmak svjetlo-predmet veći. Kod Sunčevog izvora svjetlosti to neće utjecati na veličinu projicirane sjene, jer je Sunce toliko udaljeno od predmeta da je to ljudskom oku nevidljiva i nemjerljiva vrijednost.

Ako je poznato koliko iznosi 1 svjetlosna godina, onda će računica koja potkrepljuje tu teoriju biti jasna.

Ako je nekome do mozganja i formula evo računice:
Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost prevali za jednu godinu. Brzina svjetlosti je 3*10 ⁸ m/s, u godini dana ima 60*60*24*365 = 31,536,000 sekundi, i koristeći formulu s = v * t, udaljenost ispada 9,460,800,000,000,000 metara.

Kako je Gibraltar dobio ime?

Gibraltar je teritorij pod jurisdikcijom UK. Smješten je na samom jugu Pirinejskog poluotoka, i tjesnaca koji razdvaja Mediteran i Atlantik. Veoma je važan pomorski prolaz u Sredozemlje, pa je oduvijek bio meta sukoba. Istovremeno taj tjesnac odvaja dva kontinenta, Afriku i Evropu. Gibraltar zauzima cca 7.000 km2. na sjeveru graniči sa Španjolskom. Danas je to veoma važna pomorska baza i jedna od glavnih baza UK mornarice.

Po istraživanjima iz 2008. godine, u kojima je mjerena stabilnost 235 država, teritorija i političkih entiteta u svijetu, Gibraltar je zauzeo 5. mjesto najstabilnijih teritorija svijeta, te je najbolje plasirana britanska teritorija. Mjerenja su bila zasnovana na pet osnovnih pokazatelja: politička, socijalna, ekonomska, vanjska i vojna sigurnost

Stanovništvo gibraltara čine Španjolci,  Portugalci, Maltežani i Britanci
Španjolci odavna polažu na pravo za Gibraltarskim tjesnacem, ali nikad nisu u tome uspjeli unatoč, brojnim 
sporovima.

Arapska riječ tariq znači "put" ili "trag". gibraltarska stijena tako je mogla biti i "jabal tariq", odnosno "planina puta", kao simbol puta, odnosno širenja islama na iberskom poluotoku.
kako se muslimani, na vrhuncu svojih religijskih dostignuća, nisu usuđivali imenovati planine prema osobama koje su ih pronašle ili osvojile, već bi radije to radili u ime svoje religije, vrlo je vjerojatno da je to i ovdje bio slučaj.

Koliko jezika postoji u svijetu?

Danas u svijetu ima oko 180 priznatih svjetskih jezika, međutim postoji preko 6500  živih jezika kojima se služe narodi u svijetu.
Još početkom 20 stoljeća Encopedia Britanica spominje oko 1000 jezika, međutim krajem 20 stoljeća taj broj se popeo na preko 6000.
Najviše govornih jezika ima Na Novoj Gvineji i Papui, gdje oko 5 milijuna ljudi govori gotovo 1000 različitih jezika.
U najrazvijenijem dijelu svijeta (USA), stanovništvo govori gotovo 250 različitih jezika, od čega je "živućih" oko 150.

Trebamo razlikovati jezik od narječja. Tako postoji samo u RH preko 30 različitih narječja a osnovni i najčešći su: kajkavski, rasprostranjen je u Hrvatskom Zagorju, Međimurju, Podravini, Pokuplju, dio Gorskog Kotara.
Pogledajte kako je Dudek potrošio prvu plaću!

Nadalje  čakavski je rasprostranjen uz priobalje, kvarner i otoci, Dalmacija, Lika, Istra.
Interesantno je da postoje takovi dijalekti (Bednja-Varaždinska Županija), gdje osoba koja nije iz tog kraja neće domaći govor razumjeti niti jedne jedine riječi).

Isto tako, stanovnik iz okolice Krapine, teško da će razumjeti stanovnika Visa ili Lastova.

Ili sekvencu iz "Naše malo misto"

Kako se riješiti puževa?

Vrtlari znaju kakva je pošast puž golać. U zadnjih desetak godina pojavila se nova napast, crveni puž golać (Arion lusitanicus Mabille).

 Pradomovina mu je Španjolska, pa ga neki nazivaju i "španjolac". Na prostore RH donešen je prije desetak godina, pa se rasprostranio po cijeloj sjevernoj Evropi
. Vrlo je proždrljiv, tako da tijekom jedne noći može opustošiti cijelu gredicu salate, mrkve, naročito mu je omiljena paprika, kako stabljika tako i plod.
 Rajčicu ne napada jer stabljika ima njemu odbojan miris, a sitne dlačice stabljike ga iritiraju.

Za vrijeme dnevnih vrućina zadržava se u dubokom hladu, naročito u hrpama smeća, kompostu, pod lišćem biljaka. U sumrak izlaze iz skrovišta u potrazi za hranom.
Aktivni su sve do izlaska sunca. Ukoliko padne kiša, izlaze bez obzira na dobu dana.

Suzbijanja crvenih i ostalih puževa svodi se na kemijsko, fizičko i "domaće razne načine".
Kemijski preparati "pužomori" su supstance koje odbijaju puževe mirisom.
U biti puževi se ne otruju tim supstancama već one djeluju na njihovo "stopalo" i onemogućavaju im daljnju aktivnost.
Sredstvo za odbijanje nalik na krupno brašno (posije), se posipa okolo vrtne gredice i stvori se prsten. Puževi nailaze na taj nasip i sredstvo mu se lijepi za stopalo. Kemijska supstanca mu uništava daljnji hod i on ugiba.
Postoji i način na koji možemo spriječiti puževe da se približe. To je malo mukotrpniji način ali je efikasan. Na svakog puža kojeg zateknemo kasno navečer, rano u zoru naspemo par zrnaca sitne kuhinjske soli. Sol ga trenutno razara i puž ugiba za nekoliko trenutaka. Ne treba soliti veće površine jer će puževi izbjegavati sol.
Sa 1 kg sitne soli, možemo posuti stotine puževa.

Slijedeći način je umjesto kemijskog sredstva okolo gredice posuti sitni drveni pepeo.
Pepeo reagira na sličan način, lijepi se pužu na stopalo i on odustaje od daljnje akcije.
Postoje i stari načini zaustavljanje puževa pomoću plitkih posuda (plastične tacne) napunjenih pivom. Puževi su poznati "pivopije"te navale na pivo, pijući dok ne uginu.
Međutim, tu postoji pojava da se puževi "zasite" piva, pa odustaju.

Zašto je ubijen Stjepan Radić?

Predsjednik Hrvatske Seljačke Stranke, ubijen je u Beogradskoj Skupštini 1928 godine.

 

 Govor u Jugoslavenskoj skupštini 1925 godine nakon ulaska u vladu

Atentat u Jugoslavenskoj skupštini 1928 godine.

Detalji njegovog govora na dan ubojstva:
"Gospodo!
Kako vidite, ovdje nema ni slušateljstva na galerijama, ni stenografa, dapače ni voditelja zapisnika. Jasno je, dakle, da neću govoriti radi vanjskoga efekta (uspjeha), kako bi se inače moglo misliti. Moram odmah reći i to da se ne nadam da ću vas odvratiti od ovoga prijedloga i nagovoriti da prihvatite moj prijedlog. Ja se u tom posvema slažem sa zastupnikom Hrvojem, koji je kazao da zna unaprijed da vama razlaže uzalud. Govorim, dakle, zato da izvršim svoju dužnost i da se poslužim svojim pravom, a i zato da pokucam na vašu savjest da nemate kasnije izgovora da vam nitko nije pokazao ponora u koji hoćete strovaliti sav naš narod, a napose narod hrvatski."

"Gospodo!
Vama su svima puna usta riječi: narodno jedinstvo jedna jedinstvena država, jedno kraljevstvo pod dinastijom Karađorđevića. I vi mislite da je to dosta govoriti da smo mi Hrvati, Srbi i Slovenci jedan narod zato što govorimo jedan jezik, pa da zato moramo imati i jedinstvenu centralističku državu, i to kraljevstvo, i da nas samo to, takvo jezično i državno jedinstvo pod dinastijom Karađorđevića, može spasiti i usrećiti".

"I vi sami to dobro znate, gospodo; znadete da ni Italija ni Antanta neće raditi po volji beogradske vlade. Vi vrlo dobro znadete da ondje gdje ne vrijedi pravo cijelog naroda, još manje može pomoći upliv jedne vlade i jedne osobe." 

"Vi, dakle, naš narod plašite kao malu djecu i mislite da ćete tako narod pridobiti za svoju politiku. Možda hoćete Slovence, ne znam; možda ćete pridobiti začas i Srbe; ali stalno znam da Hrvate za to pridobiti nećete, a nećete ih pridobiti zato, jer je sav hrvatski seljački svijet isto tako protiv vašeg centralizma kako je protiv militarizma, isto tako za republiku kao i za narodni sporazum sa Srbima. I ako vi budete silom htjeli nametnuti svoj centralizam, evo što će se dogoditi. Mi ćemo Hrvati reći otvoreno, čisto i bistro: "E, ako Srbi uistinu hoće da imadu takvu centralističku državu i vladu, Bog im je blagoslovio; ali mi Hrvati nećemo druge državne uredbe nego saveznu federativnu republiku." 
Isto vi, gospodo, iz Bosne. Vaš jedan prvak, dr. Alaupović, govori čak: "Vi Hrvati", kao da želi time pokazati da on nije više Hrvat. Svi vi bacate pod noge sva svoja obećanja, sve svoje javne prisege narodu, sve što ste govorili i pisali, te sad hoćete da stvorite nešto o čem s narodom niste ni riječi govorili ni raspravljali, a kamoli bi narod bio o tom glasovao.
Znam što ćete mi svi odgovoriti: "Nadošlo je veliko doba, kucnuo je čas kad možemo oživotvoriti ono o čem smo stoljećima snivali, a o čem pod tuđom vlašću" vi volite govoriti: "u tuđem ropstvu" "nismo smjeli pravo ni sanjati." 

I na kraju, njegova povijesna toliko puta izrečena misao ona sa maglom i guskama:
Gospodo!
Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, ništa, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nešto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i Hrvata. Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako važna i sudbonosna da treba sazvati čitavo Narodno vijeće, a, naravski, i Hrvatski sabor. Jer po ovom sadašnjem vašem prijedlogu vi zaključujete da u ime Središnjega odbora ide odmah u Beograd 28 članova, a budući da cijeli Središnji odbor ni nema više članova, to je očito da će svatko kazati odbor je sam sebe poslao, sam sebe ovlastio da proglasi jedinstvenu vladu s Kraljevinom Srbijom, a odbor, očito, nema te ovlasti i toga prava.
 
Atentator, srbin Puniša Račić je po nalogu Jugoslavenske tajne policije i radikalnih članova vlade, smrtno ranio još Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a teško ranio, Ivana Građu i Ivana Pernara.