Mnogi od vas su bezbroj puta promatrali kako na nebu iza zrakoplova na velikim visinama ostaje bijeli trag? Zrakoplovi na reaktivni (mlazni) pogon lete na taj način što ih smjesa goriva i zraka ubrizgana kroz turbinu mlaznog motora potiskuje prema naprijed. Princip djelovanja je prilično jednostavan iako je način na koji djeluje reaktivni motor vrlo kompliciran. Uzmimo naprimjer situaciju kad zalijevamo travu običnim PVC crijevom (šlaufom po domaće). Ukoliko je mlaznica otvorena, ako pustimo pritisak vode iz slavine, mlaznica će pod djelovanjem sile biti potisnuta natrag. Dakle, sila potiska veća je od sile mase i težine crijeva.
Isto tako je smjesa kerozina i komprimiranog zraka u reaktivnom motoru toliko jaka da pokrene zrakoplov koji može težiti i preko 200 tona..
Kako bi se ta sila mogla rasporediti na cijelu masu zrakoplova, on obično ima čak do 4 mlazna motora. Najveći potisak potreban je kod polijetanja i u nižim slojevima atmosfere gdje je zrak relativno gust.
Kako bi zrakoplov uštedio gorivo, na velikim visinama pilot obično ne koristi sve motore ako to nije potrebno. Što je visina leta veća, zrak je rjeđi i time pruža manji otpor zrakoplovu.
Ispuh izgorene smjese kerozina i zraka iz motora su veoma vrući (i preko 1300 st. Celzijusa), a okolna temperatura zraka je najčešće i ispod - 40 stupnjeva C. Ta razlika u temperaturi se očituje kondenzacijom vodene pare koja se nakon nekog vremena razrijedi i nestane.
Stoga zrakoplov kod slijetanja i polijetanja ne ostavlja takav bijeli trag, osim blagog traga dima izgorjele smjese.