Pradomovina mu je Španjolska, pa ga neki nazivaju i "španjolac". Na prostore RH donešen je prije desetak godina, pa se rasprostranio po cijeloj sjevernoj Evropi
. Vrlo je proždrljiv, tako da tijekom jedne noći može opustošiti cijelu gredicu salate, mrkve, naročito mu je omiljena paprika, kako stabljika tako i plod.
Rajčicu ne napada jer stabljika ima njemu odbojan miris, a sitne dlačice stabljike ga iritiraju.
Za vrijeme dnevnih vrućina zadržava se u dubokom hladu, naročito u hrpama smeća, kompostu, pod lišćem biljaka. U sumrak izlaze iz skrovišta u potrazi za hranom.
Aktivni su sve do izlaska sunca. Ukoliko padne kiša, izlaze bez obzira na dobu dana.
Suzbijanja crvenih i ostalih puževa svodi se na kemijsko, fizičko i "domaće razne načine".
Kemijski preparati "pužomori" su supstance koje odbijaju puževe mirisom.
U biti puževi se ne otruju tim supstancama već one djeluju na njihovo "stopalo" i onemogućavaju im daljnju aktivnost.
Sredstvo za odbijanje nalik na krupno brašno (posije), se posipa okolo vrtne gredice i stvori se prsten. Puževi nailaze na taj nasip i sredstvo mu se lijepi za stopalo. Kemijska supstanca mu uništava daljnji hod i on ugiba.
Postoji i način na koji možemo spriječiti puževe da se približe. To je malo mukotrpniji način ali je efikasan. Na svakog puža kojeg zateknemo kasno navečer, rano u zoru naspemo par zrnaca sitne kuhinjske soli. Sol ga trenutno razara i puž ugiba za nekoliko trenutaka. Ne treba soliti veće površine jer će puževi izbjegavati sol.
Sa 1 kg sitne soli, možemo posuti stotine puževa.
Slijedeći način je umjesto kemijskog sredstva okolo gredice posuti sitni drveni pepeo.
Pepeo reagira na sličan način, lijepi se pužu na stopalo i on odustaje od daljnje akcije.
Postoje i stari načini zaustavljanje puževa pomoću plitkih posuda (plastične tacne) napunjenih pivom. Puževi su poznati "pivopije"te navale na pivo, pijući dok ne uginu.
Međutim, tu postoji pojava da se puževi "zasite" piva, pa odustaju.
