Kako nastaje plima i oseka?

Morska površina je ogromna masa vode, predviđa se da na Zemaljskoj kugli dominira vodena masa (67%), dok ostatak otpada na kopno. Te vodene površine nisu uvijek idealno mirne i namreškane, već se pod utjecajem atmosfere i prirodnih pojava ta površina se može uznemiriti, uzburkati i biti vrlo razorne snage.
Jedan od prirodnih pojava na moru, svakako je plima i oseka (High and low water level).
Osim plime i oseke, površinu mora mijenja još i vjetar, morske struje, i potresi.
Tako samo plima i oseka spadaju u redovite morske mijene, dok je sve ostalo periodično i nemože se točno predvidjeti. Što je plima i oseka?

Plima i oseka su naizmjenično dizanje i spuštanje razine nastalo pod utjecajem gravitacijske sile od strane Mjeseca i Sunca u odnosu na Zemlju. Razmak između jedne plime ili jedne oseke je 06 sati, 12 minuta i 30 sekundi. Plima i oseka utječu na stvaranje i kretanje zemljinih ploča te na žive organizme na zemlji.
U nekim južnim morima razlika u plimi može biti i nekoliko metara.

Plima

i oseka

Plima i oseka pojavljuju se zbog gravitacijskih sila koje djeluju između Zemlje, Mjeseca i Sunca pri njihovom kretanju kroz svemir. Mjesec sa okreće oko Zemlje, te se između njih javlja privlačna sila koja djeluje na Zemlju, a s obzirom da na Zemlji sve, osim goleme vodene mase, nije dovoljno fleksibilno da bi ih Mjesec privukao, on privlači prema sebi vodenu masu na velikim površinama (oceani, mora, velika jezera), što uzrokuje povlačenje razine mora na obali, odnosno razina mora opada kako utjecaj jača i to zovemo osekom. Utjecaj postupno slabi, te dolazi do postupnog povećanja razine mora u prvotno stanje, a tu pojavu zovemo plimom. Zbog toga što je Mjesec glavni pokretač plime i oseke, do te promjene dolazi dva puta u 24 sata i 50 minuta dugom vremenskom razdoblju, odnosno plima i oseka se izmjene u jednom danu dvaput, otprilike svakih 12 sati i 25 minuta.

Jake plime i jake oseke se javljaju u razdobljima punog i novog Mjeseca kada je utjecaj Mjeseca na privlačnost prema Zemlji pojačan utjecajem položaja Sunca naspram Zemlje to jest za vrijeme punog i novog Mjeseca sva tri tijela se nalaze u ravnini, te je zbog toga utjecaj na plimu i oseku najjači.
Tako je iznimno jaka plima (tzv plimni val) potopio Crikveničku rivu u prosincu 2008 godine.

Promjenom udaljenosti između Mjeseca u odnosu na Zemlju također utječe na jačinu plime i oseke tako kada je Mjesec uperigeji plima i oseka jačaju a apogeji slabe, a svakih 7½ mjesečevih orbitalnih okreta oko Zemlje perigeja bude sukladna ili sa novim ili punim mjesecom uzrokujući perigejne morske mijene sa najvećim rasponom plime i oseke, do ove pojave dolazi prosječno svakih 29 dana 12 sati 44 minute i 3 sekunde ili svakih 29.530589 dana .

Utjecaj perigejnih morskih mijena inače nije opasan osim u slučaju kada se na istom području javi oluja koja u isto vrijeme krene na obalu te tada zbog visokih plimnih valova može izazvati materijalnu štetu u priobalju zahvaćenog područja. Zbog tako izraženog utjecaja jake plime i oseke mogu u područjima velikih razlika između plime i oseke utjecati na i odvijanje prometa na kopnu.

Zbog toga što izmjena oseke i plime uzrokuje kretanje fluida to jest vodene mase a to je kretanje potencijalna kinetička energija pa moguće je izvršiti konverziju(pretvaranje) u električnu energiju uz pomoć posebnih elektrana na plimu i oseku. Takvi tipovi elektrana nisu česti jer njihova izrada, održavanje i postizanje isplativosti iziskuju značajna financijska sredstva pa su trenutačno samo visoko razvijene zemlje razvile nekoliko takvih elektrana premda dosta zemalja ima prirodni potencijal za izgradnju istih.
Tako se u dijelovima svijeta gdje su razlike plima-oseka i do par metara, grade centrale za proizvodnju električne energije. Nažalost u Hrvatskoj, i uopće na Jadranskoj obali, ta razlika je otprilike 50 do 70 cm, tako da te centrale nisu pogodne.

Hrvatska morska obala se nalazi na području umjerenih plima i oseka te najveći raspon plime i oseke se kreće oko 0,5 metara razlike te kao takva ne utječe na život ljudi u većoj mjeri, premda je more pokazalo da u razdobljima velike plime i uz određene vremenske uvjete to jest niski tlak zraka te jak južni vjetar može izazvati poprilične probleme kako u prometnom smislu tako i u materijalnoj šteti, zbog toga što se pokazalo da u tim uvjetima obalna razina u nekim naseljima je u razini nižoj od razine plimnog vala te je zbog toga došlo do plavljenja obalnog područja, prometnica i objekata uz samu obalu, izbacivanja brodova, brodica i čamaca na obalu uz popriličnu štetu. Smatra se da ovakvi događaji nisu toliko učestali to jest uvjeti za njih se stvore svakih pedesetak godina pa nema smisla prilagođavati život ljudi tim ekstremnim događajima. Zadnji zabilježeni slučaj ekstremno visokog plimnog vala na hrvatskoj obali Jadrana zabilježen je 1. prosinca 2008. godine a prije toga 1929. godine.