Na koji način se orijentiraju šišmiši?

Šišmiš (lat:Corynorhinus townsendii), sisavac, jedini sisavac koji može letjeti.
Šišmiši su jedini sisavci, a uz ptice i jedini kralježnjaci koji mogu aktivno letjeti. Neke grupe sisavaca (kao leteća vjeverica, bodljorepa vjeverica, veliki klizač i leteći penjaš) imaju, doduše, letne kožice između udova, ali mogu samo kliziti s višeg položaja prema dole. Suprotno tome, šišmiši mogu letjeti i uvis.

Šišmiši su noćna stvorenja koja danju vise obješeni na tavanima, špiljama, dupljima i ostalim tamnim mjestima. Noću izlaze iz skrovišta u lov. Pogrešna su mišljenja i neki zaključci da su šišmiši ustvari životinje koje napadaju ljude i sišu im krv. Oni zapravo u letu love mušice, sitne kukce i sve što se može naći na njihovom letu kroz zrak. Oni nikada u letu ne slijeću na zemlju, na drvo ili bilo koju drugu površinu. Cijelo vrijeme

kako napuste svoje skrovište gdje prebivaju, oni aktivno lete i sakupljaju hranu, te se opet vraćaju u sklonište. Šišmiši imaju zakržljale oči i nevide apsolutno ništa. Oni lete velikom brzinom i nikad se nisu sudarili sa nekom preprekom. Njihova reakcija na predmete ili ostalo što im se nađe ispred njih je ustvari ultrazvučno detektiranje prepreka. Zapravo, šišmiši u svom organizmu imaju neke vrste sonara koji im služi na isti način kao i podmornicama pod vodom

Šišmiša ima više vrsta od sasvim malih do velikih. Tako najveći šišmiš može težiti čak do 1,5 kg, dok su obični koji žive na našim prostorima maleni težine oko 150 g.