subota, 29. rujna 2012.

Kako "farbati" (naciju)?

Hrvatska svakodnevica nije sjajna, nema baš mnogo optimizma ako je vjerovati političarima, živi se teško (statistike govore da 89% "pučanstva" jedva spaja kraj s krajem, a čak 41% od toga živi na samom rubu bijede). Ostalih 11% živi prosječno, od toga 0,5% živi na visokoj nozi, među kojima ima oko 260 milijardera??. dali je taj podatak točan u postotku nećemo time razbijati glavu. Još je 1991 godine sa najvišeg državnog vrha određeno da Hrvatska treba imati 200 bogatih obitelji. Za ostale ili kako su ih nazvali "stoka sitnog zuba" (čitaj ovce), nije ih tada bilo briga.
Prema Forbesovoj listi najbogatije Hrvate možete pronaći među Svjetskom Elitom:


No, kako ovaj site nije politički obojen, naprijed navedeno je samo uvertira u jedan članak kojeg citiram iz Jutarnjeg lista od 29. rujna, autora Dalibora Dobrića, po meni najbolji članak ikad napisan u Jutarnjem.

Čestitka Davore!!!

Evo tog citiranog teksta:

"Apsolutna moć


Neću ulaziti u to hoće li Ivo Sanader biti proglašen krivim za ono što mu Državno odvjetništvo stavlja na dušu. Neka to odluči sud. To je li zamračio desetak milijuna ovdje, desetak milijuna ondje, što za sebe, što za stranku, zapravo je manje važno u odnosu na milijarde koje je spalio, dobro je to formulirao Slavko Linić, održavajući se u poziciji apsolutne moći. Pomoću novca iz državnog proračuna, napunjenog kreditima koji su u ono zlatno doba tekli slapimice.

Sanader je mogao udovoljiti svima. Sindikati traže povišice, regrese, božićnice? Seljaci veću otkupnu cijenu?Šuki, deder skoči u London po još 500 milijuna. Dolara, eura, nije važno. Mediji gnjave? Skini im PDV, nek medijski tajkuni budu sretni i lijepo pišu. HTV duguje PDV? Spremi to u ladici dok ne postanu neposlušni. Poslodavci traže poslove za građevince? Nema frke, daj još koji kredit za autocestu do Osijeka kojom nitko neće voziti jer ne vodi nikamo. Bit će barem dobra prilika za otvaranje pred izbore. Uz obavezni bogati folklorno gastronomski program. Usput drugdje farbaj tunele triput, nek se i družina namiri. Izgradimo most do Pelješca, zašto ne? Dvije trake? Ma daj četiri i digni ga malo, nek' se vidi raskoš. Treba nam koalicijski partner? Kupi ga s par milijardi subvencija koje će se dijeliti kao socijalna pomoć njihovim biračima. Nije beg cicija.

Ostao je samo vonj...


Tako je vladao Sanader. I ako dotični beg čije ćemo račune plaćati još jako, jako dugo, misli da bi se mogao vratiti, onda mu u glavi doista sve ne funkcionira kako treba. A ako mu to kojim slučajem uspije, onda bismo svi mi trebali kolektivno u najbližu psihijatrijsku bolnicu. Sanaderova kaznena odgovornost tek treba biti dokazana, ali za ono u čemu je ostavio ovu zemlju ne treba tražiti dokaze. Dovoljno je onjušiti zrak.

Igrokazi


I nije čudo što iz takve države velik dio građana, osobito mladih pokušava pobjeći glavom bez obzira. Popularnost Facebook stranice pokrenute da bi pomogla ljudima da napuste zemlju zato nimalo ne čudi. Čudi tek što je nitko nije napravio ranije. Ali do trenutka kada taj problem zainteresira političare, u zemlji jedva da će još netko ostati. A oni će i dalje pred sve manjom publikom voditi neke svoje bitke, igrokaze koje neminovno završavaju na ustašama i partizanima, kao da će nam oni vratiti dugove i zaposliti one stotine tisuća koji su na burzi ili će na njoj uskoro završiti... I uvlačiti u njih one među nama koji se još daju navući.

Sloboda baljezganja


A oni koji se ne daju u nevjerici gledaju kako se saborska rasprava o doplatku za djecu pretvara u svađu o hrvatstvu i ulozi Branimira Glavaša u Domovinskom ratu. Nakon što je njegova stranka, HDSSB, prozvana jer ju je utemeljio ratni zločinac, zastupnik Boro Grubišić je dotičnog osuđenika za ratni zločin nazvao "herojem Hrvatske" bez kojega Grubišićevi politički protivnici "nikada ne bi tu (u Saboru, op.a.) sjedili i pričali tako kao što pričate, antihrvatski".

E pa, nije, uvaženi gospodine zastupniče. Vašu slobodu sjedenja u Saboru nije osigurao Branimir Glavaš nego tisuće i tisuće momaka koji su se borili, a da pritom nikome nisu ulijevali akumulatorsku kiselinu u ždrijelo. I metke nisu ispaljivali nikome u potiljak. Što su sve stvari koje su činili ljudi podređeni Glavašu, zbog čega je on osuđen od strane pravosuđa države čiji ste vi parlamentarni zastupnik. I te tisuće dečkiju nisu iz te borbe izašli s velikim stanom i zastupničkom plaćom i generalskim činom. Oni su tu vašu slobodu da sjedite u Saboru i baljezgate izvojevali, a mi je sada plaćamo. I to apsolutno previše".

Dalibor Dobrić
29.09.2012.
u