Na koji način se orijentiraju šišmiši?

Šišmiš (lat:Corynorhinus townsendii), sisavac, jedini sisavac koji može letjeti.
Šišmiši su jedini sisavci, a uz ptice i jedini kralježnjaci koji mogu aktivno letjeti. Neke grupe sisavaca (kao leteća vjeverica, bodljorepa vjeverica, veliki klizač i leteći penjaš) imaju, doduše, letne kožice između udova, ali mogu samo kliziti s višeg položaja prema dole. Suprotno tome, šišmiši mogu letjeti i uvis.

Šišmiši su noćna stvorenja koja danju vise obješeni na tavanima, špiljama, dupljima i ostalim tamnim mjestima. Noću izlaze iz skrovišta u lov. Pogrešna su mišljenja i neki zaključci da su šišmiši ustvari životinje koje napadaju ljude i sišu im krv. Oni zapravo u letu love mušice, sitne kukce i sve što se može naći na njihovom letu kroz zrak. Oni nikada u letu ne slijeću na zemlju, na drvo ili bilo koju drugu površinu. Cijelo vrijeme

kako napuste svoje skrovište gdje prebivaju, oni aktivno lete i sakupljaju hranu, te se opet vraćaju u sklonište. Šišmiši imaju zakržljale oči i nevide apsolutno ništa. Oni lete velikom brzinom i nikad se nisu sudarili sa nekom preprekom. Njihova reakcija na predmete ili ostalo što im se nađe ispred njih je ustvari ultrazvučno detektiranje prepreka. Zapravo, šišmiši u svom organizmu imaju neke vrste sonara koji im služi na isti način kao i podmornicama pod vodom

Šišmiša ima više vrsta od sasvim malih do velikih. Tako najveći šišmiš može težiti čak do 1,5 kg, dok su obični koji žive na našim prostorima maleni težine oko 150 g.

Kako danas žive poznate i slavne zvijezde?

U doba svjetske krize i novčane recesije, promijenio se život ne samo nama običnim smrtnicima već i slavnim zvijezdama iz show businessa, filma, glazbe, mode.

Naime, na ime stare slave sve manje poznatih i bogatih može lagodno živjeti. To iz razloga što je nagli dolazak krize mnoge otjerao u siromaštvo, bijedu i očaj.
Investiranje u dionice, nekretnine je danas vrlo oprezan, rizičan i opasan posao. Postati bogat preko noći sve je rjeđi, a ostati bez svega vrlo je lako postati.

Magazin Rolling Stone
 koji je pratio i rangirao svjetske poznate glazbenike, sastave i druge umjetnike, izvješćuje kako glazbenici sve rjeđe žive od prodaje svojih glazbenih uradaka.
Mnogi su brzo shvatili da prodaja albuma i singlova više nije primaran izvor zarade i da koncertne turneje mogu tek neznatno popraviti financijsku sliku, stoga su se okrenuli 'alternativnim' izvorima prihod, nezamisliv prije desetak godina.
Memorabilije nezamislive prije dvadesetak godina su uvijek bile prateći dio svakoga izvođača, no porastom broja raznih instant-zvjezdica, gurnute su u prvi plan kako bi što prije i što unosnije iskoristili kratki zamah koji prati njihove nositelje. Po jednom takvom nastupu moguće je utržiti i do 225 tisuća dolara što je još uvijek manji iznos od ustupanja pjesama televizijskim i filmskim studijima.
Reklame, TV nastupi i filmovi,  koje plaćaju velike iznose, između 250 i 600 tisuća dolara kako bi se neka pjesma našla baš kod njih. Pola iznosa odlazi izvođaču, a pola nositelju autorskih prava.
Ulazak u svijet mode i kolekcija, može se zaraditi dosta novca. Justin Bieber, Britney Spears, Beyonce ili Jennifer Lopez 

imaju svoje parfeme što im je donijelu zaradu od 3 do 5 milijuna dolara uz proviziju koja iznosi između 5 i 10 posto.
Investicijama i ulaganjima po kojima je poznat Bono Vox iz grupe U2
. Međutim, tu se kriju najveći rizici koji mogu dovesti na prosjački štap.

Štedne žarulje, korisne ili opasne?

Najviše smo navikli na standardne balon žarulje sa žarnom niti. Te žarulje su vrlo jeftine što im je prednost. Međutim, te žarulje u svom radu najviše energije koriste za zagrijavanje žarne niti u balonu i to čak 80%. Ostatak od 20% otpada na svjetlo. Nadalje, te žarulje imaju kratki životni vijek (oko 1500 sati), i veliku potrošnju energije.

Evropska zajednica zabranila je njihovu proizvodnju od 1.9.2012. godine. Uvode se štedne halogene žarulje. te žarulje imaju daleko duži vijek trajanja (oko 8000 sati), daju disperzivno svjetlo i daleko manju potrošnju..Za usporedbu, standardna žarulja od 100 W snage ima isti učinak kao i živina (štedna žarulja od 23W, uz  70 % manju potrošnju energije.

Međutim, postoji pro et contra (za i protiv). Štedne žarulje su punjene živom a živa je štetan metal.
Naravno, ako se ne razbiju cijevi u kojima se nalaze spojevi žive i plinova.
Drugi je problem što u svijetu a pogotovo kod nas nije još određeno mjesto gdje će se taj otpad sigurno zbrinjavati.
Samo za informaciju, nitko o štetnosti žive niti ne pomišlja, na jednu sitnicu koja ima isti efekat štetnosti a to je termometar na zidu, toplomjer koji stavljamo pod pazuh ili guramo djeci u guzu.

Dakle, treba biti oprezan. Ipak, u svakodnevici postoje niz stvari koje su opasne i "opasne", a bez kojih se gotovo i ne može.

Gdje i kako vam može poslužiti soda bikarbona?

Natrijev hidrokarbonat (NaHCO3) je natrijeva sol ugljične kiseline. U kućanstvima je poznat pod nazivom soda bikarbona. NaHCO3 ili soda bikarbona je bijeli kristalni prah koji se slabo otapa u vodi dajući slabu lužnatu otopinu. Zagrijavanjem se raspada na natrijev karbonat, vodu i ugljični oksid.

Soda bikarbona se najčešće koristi u kemijskoj, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.
Međutim, nas ovdje interesira kako se tim bijelim prahom možemo koristiti u domaćinstvu i pomoći si u svakodnevnim poslovima.

● Ako stavite jednu žličicu sode u vodu kojom zalijevate cvijeće, ono će zadržati svježinu. 

● Stavite otvorenu posudu sode bikarbone u hladnjak za apsorbiranje mirisa. 

● Posipajte malo sode bikarbone u pepeljaru, smanjit će neugodan miris opušaka 

● Vjerovali ili ne, soda bikarbona eliminira neugodne mirise iz čizama, cipela, čarapa.   Dovoljno je posipatii malo sode na njih. 

● Poboljšajte miris spužvama za pranje tako što ćete ih namočiti u vodu sa sodom bikarbonom. 

● I vaš usisavač će se oporaviti od neugodnih mirisa ako usisate u njega malo sode bikarbone.

● Sasušene kistove namočite u vodu te dodajte žličicu sode bikarbone i malo octa da dlačice kistova omekšaju. 

● Soda bikarbona tjera mrave i žohare. Posipajte malo praha na mjesta gdje se pojavljuju. 

● Rajčice koje rastu u vašem vrtu biti će sočnije ako posipate malo sode bikarbone na zemlju uz stabljiku vaših rajčica. 

● Ako želite da vaš omlet bude pjenastiji, dodajte žličicu sode na svaka tri jaja. 

● Sodu bikarbonu možete koristiti i za čišćenje WC školjke. Dodajte čašicu sode bikarbone u vodu, ostavite sat vremena i isperite. Očistit će je i ukloniti neugodne mirise. A možete je koristiti i za pranje sanitarija u kupaonici.

● Dodajte žličicu sode bikarbone u mašinu za pranje suđa i nečistoće će se lakše ukloniti. 

Najstarija maslina u Evropi

Maslina je biljka iz porodice uljarica (lat: Olea europaea). Stanište joj je u primorskim obalnim mjestima, uspijeva gotovo u cijelom svijetu.

Danas postoje bezbrojne vrste maslina, od onih zelenih, do crvenih, crnih, šarenih.
Najstarija maslina u Evropi prema nekim izvorima nalazi se na Brijunima u Nacionalnom parku. Smatra se da ima više od 1600 godina.

Iako na našoj obali postoje vrlo stare masline, nema pisanih tragova o njihovoj starosti.
Pošto na Brijunima ima mnogo arheoloških nalaza još iz rimskog doba, postoji zapis da ona upravo toliko ima godina. Naravno, moguća su odstupanja, tako da se točno nemože odrediti starost.
Apropo toga, postoji onaj vic o ženi-vodiču u nekom muzeju. Na pitanje jednog stranca 
koliko kostur dinosaurusa ima godina, ona ispaljuje: "Točno 2 milijuna godina i 5 dana"
Stranac se čudi, pohvaljuje vodiča i zapisuje u knjigu utisaka. Ipak nije mogao izdržati a da je ne upita odakle tolika preciznost u procjeni starosti dinosaurusa.
Vodič odgovara, pa kad sam ja prije 5 dana došla na ovo radno mjesto, moj šef mi je rekao da je kostur star dva milijuna godina"

Gdje raste najviše drvo na svijetu?

Najviše drvo na svijetu je sekvoja (lat: Sequoia sempervirens) koja se nalazi u National Park Sequoia u Kaliforniji. Stablo je visoko oko 120 m. a starost mu se gotovo nemože točno procijeniti.

Kora joj je u podnožju debela i do pola metra a širina debla kod tla joj je promjera 9 metara. Interesantno je da je deblo izdubljeno kod tla. 

U vrijeme dolaska prvih europskih doseljenika, područjem parka su se već proširile velike boginje koje su desetkovale populaciju indijanaca. Prvi poznati doseljenik koji se ovdje nastanio bio je Hale Tharp, koji je dom izdubio u oborenom stablu divovske sekvoje.

 Tharp je bio prvi borac protiv krčenja šume i rušenja stabala. Poznati istraživač John Muir bio je čest gost Halea Tharpa. Nekadašnja Tharpova koliba očuvana je i danas je jedna od atrakcija nacionalnog parka Sequoia.

Što znači pojam "standby"

Gotovo svakodnevno se susrećemo sa pojmom "standby". Što znači taj izraz?
Doslovno, znači  spreman, čekam naredbu.
 Međutim, pojam je različit zbog mjesta i načina na kojem se prikazuje.
Tako standby na električnim uređajima znači da uređaj štedi energiju dok ne radi, iako nije dokraja isključen. ta pozicija ima i prednosti i nedostatke. Prednosti su da je uređaj spreman za rad odmah nakon uključenja.

U zračnom prometu taj izraz znači da putnik do zadnjeg trena može odlučiti koji let ili klasu mogu izabrati, ustvari oni imaju zagarantiran let ali mogu promijeniti ako ima tvrtka tu mogućnost.
U kazalištu znači da se rezervni glumac može u zadnji čas pojaviti u ulozi glavnog glumca ukoliko ovaj nije spreman.
Sleep mode kod elektronskih uređaja ima isto značenje.

Kako je izgledalo prvo računalo?

U današnje doba dok je računalo svakodnevna pojava, njime se služe gotovo svi, od djece, domaćica, zemljoradnika, pastira i mnogo još njih.
Bilo da su računala u obliku laptopa, desktopa, tableta, Ipoda, Mobilnog telefona, dječjih igračaka, i još na stotine drugih elektroničkih naprava, sve su to u stvari računala sa procesorima, memorijama, monitorima, HDD, USB memorijama i kako se sve to skupa ne zove.
Malo ljudi uopće pomisli kako je nastalo računalo, gdje je nastalo i kako je izgledalo.
Prvo računalo nastalo je u Aberdeenu. Slika dijela ENIAC-a u Ballistics Research Lab, Aberdeen Proving Grounds, snimljena 1947.

 Zvalo se ENIAC što je skraćenica od Electronic Numerical Integrator And Computer i ime je prvog programabilnog računala konstruiranog u Americi pri University of Pennsylvania. ENIAC je bio predstavljen široj javnosti u veljači 1946, i radio je sve do 2. studenog 1946, kada je bio demontiran. ENIAC je bio unikatni proizvod i nikada nije pušten u serijsku proizvodnju.
Ovo je samo jedan dio od ogromnog dijela tog prvog diva od kompjutera smještenog u čak 11 soba tog Instituta. Za njegov pogon bila je potrebna posebna trafostanica, jer je napajanje tog monstruma zahtijevalo visoki napon. 
ENIAC je imao u svom primarnom dijelu transformator koji je u sobu morao biti unešen dizalicom i težio je ravno 4 tone. Za ispravljački dio koristile su se ispravljačke diode od 1500 A a bile su teške oko 15 kg i dužine preko 75 cm.
Za hlađenje toga dijela koristila se najprije voda, a kasnije ogromni ventilatori.
Pošto je tranzistorska tehnologija proradila tek krajem te 1947 godine, cijeli sustav koristio se ogromnim elektronskim lampama koje su neke bile velike kao bačve od 50 litara. Sve te lampe, ispravljači i tehnika gutali su ogromne količine električne energije.
Još za vrijeme II svjetskog rata američka vojska bila je zainteresirana za razvoj računala u razvoju strateških, vojnih i špijunskih poslova .
Da bi se dočaralo donekle to postrojenje, njegova veličina, osobine i mogućnosti, ovdje ću spomenuti neke njegove karakteristike:

• 17,468 elektronskih cijevi
• 7,200 kristalnih dioda
• 1,500 releja
• 70,000 otpornika
• 10,000 kondenzatora
• 5 milijuna ručno zalemljenih spojeva

• težina: 30 tona
• veličina opreme (~) 2.4 m x 0.9 m x 30.5 m ili ~ 167 m²
• potrošnja energije: 174 kW + 170kw za njegovo hlađenje
• ulazna jedinica: IBM čitač bušenih kartica
• izlazna jedinica: IBM pisač
• mod operacije: Paralelan
• osnovna jedinica: 10-znamenkasti decimalni broj sa znakom (pozitivni ili negativni broj)
• memorija: 20 decimalnih brojeva po 10 znamenki (200 znamenaka)
• brzina računanja:
  • 5,000 operacija po svakoj jedinici memorije ili ukupno 100,000 operacija u sekundi
  • 357 operacija množenja u sekundi
  • 38 operacija dijeljenja u sekundi

Osnovne komponente ENIAC-a bile su elektronske cijevi korištene u radio prijemnicima i ostalim elektronskim uređajima toga vremena. Svaka elektronska cijev imala je 8 nožica i ove cijevi zvale su se oktalne cijevi. Prlikom konstrucije korišteno je 7 raznih inačica elektronskih cijevi:

• elektronske cijevi tipa "6SN7" korištene za bistabile koji su tvorili dekadne memorije ENIAC-a
• Samo za usporedbu, mogućnosti tog prvog računala bile su skromnije od današnjeg mobilnog telefona starije generacije koje se može kupiti za 50 Kn.

Što raditi kad na cesti ispusti guma?

Prema Murphyevom zakonu koji kaže "Ako nešto namjerava poći po zlu, to će se desiti u najnezgodnijem trenutku", guma našeg automobila ispustit će, puknuti ili probušit će se u najnezgodnije vrijeme i na najnezgodnijem mjestu.
Obično je to na prometnici gdje nije moguće ili dozvoljeno zaustavljanje, po noći, po kiši ili snijegu. Ipak, da se vratim Murphyju koji je taj "zakon" ustrojio na malo smiješan način. On je htio dokazati da stvarno postoje zakonitosti koje najmanje želimo.
On je testirao taj pokus na više načina od kojih su najpoznatija 2.
Uzeo je 10 kriški kruha i namazao ih na jednoj strani marmeladom.
Bacao ih je rotirajući ih u zrak, i znate što se desilo?.

Od 10 komada kruha čak ih je 8 na pod palo na stranu gdje je bio namaz marmelade.
Drugi pokus bio je taj što je Murphy stajao blizu kanalizacijskog otvora na ulici.
Imao je također 10 vijaka (šarafa). Sa visine od 2 metra ispuštao je vijke na tlo.
Od 10 njih čak 7 ih je završilo u otvoru za kanalizaciju.
Vjerojatno se i vama desilo da vam je nešto palo sa stola, i za inat otkotrljalo se baš tamo gdje se nije moglo vidjeti.
No vratimo se nezgodi koja vas je zadesila na cesti.
Postupak je slijedeći. Bez obzira na vozače koji će vam trubiti da se maknete jer nemaju sluha za vašu nevolju, ako nema mjesta za sklanjanje vozila, parkirajte najbliže desnoj strani koliko je to moguće. Ni u kojem slučaju nemojte nastaviti vožnju sa praznom gumom, jer ćete je izrezati.
Postavite sigurnosni trokut na najmanje 50 m iza vozila i uključite sva 4 pokazivača smjera (žmigavce).

Prije dizanja automobila na dizalicu, otpustite sva 4 ili 5 vijaka na kotaču. Tek nakon toga dignite vozilo uz osiguranje protiv pomicanja vozila.
Ni u kojem slučaju nemojte se podvlačiti ispod vozila. Ja osobno uvijek u "gepeku"
vozim 2 debele "kajle" od drveta kojim ""zacvikam" kotače protiv pomicanja.
Ukoliko ste zaustavljeni na kosom terenu, okrenite volan do kraja udesno i zakočite ručnom kočnicom.
Odvijte ključem kotač, skinite ga sa osovine, i zamijenite ga rezervnim kotačem.
Postupite obrnutim redosljedom od postupka skidanja.
Nemojte to nikako raditi ovako!!!

Nastojite da obratite pažnju prilikom kontrole pritiska u gumama, jer ako ja rezervna guma prazna onda ste u situaciji kao i da je nemate. Rezervna guma trebala bi biti istog profila, marke i stanja kao i ostale.
Međutim, više od 50% vozača ima rezervnu gumu samo zbog policije, tehničkog pregleda ili samo "reda radi". Osobno sam jednoj dami pomagao zamijeniti kotač.
No, srećom da sam najprije provjerio stanje rezervne gume. Bio je u pitanju jedan stariji VW "Passat" koji ima 15 colne gume. U "gepeku" na mjestu rezervne gume nalazio se kotač od "fiće" sa 12 " gumama. na moje pitanje što će sada, žena je odgovorila: "Suprug mi je rekao da je taj kotač samo zbog reda", ionako mi se neće guma probušiti"
Procijenite i sami, gospođi nisam mogao pomoći, bila je noć, kiša a najbliže naseljeno mjesto dvadesetak km.
Sreća da postoji HAK, ali nisu ni jeftini, i treba čekati.
Zato, uvijek imajte na umu Murphyja sa početka priče.

Najveći poznati živući organizam

Kod spomenemo živi stvor, obično se misli na neku veliku životinju. no, o čemu ću ovdje pisati nije ni čovjek, ni životinja, ni drvo, već - jedna velika gljiva.
Latinski je naziv te gljive Armillaria ostoyae, u narodu poznatija kao "medna gljiva"
Ta gljiva raste pod površinom Zemlje ispod korijena stabala u NP Malher u državi Oregon - USA. Gljiva zauzima gotovo 900 Ha površine

Gljiva zapanjuje i svojom starošću procjenjuje se da joj je tek oko 2.400 godina - makar ta vrsta može doživjeti i dva do tri puta duži vijek! Kad bi spomenuta gljiva kojim slučajem bila obdarena "genetskim sjećanjem", koliko bi tek generacija predstavljala! "Ova gljiva živi ispod površine zemlje i ispod stabala; širi se veoma polako od drveta do drveta po korijenju ili prorasta iz tla i tvori na osobit način isprepletene niti koje zovemo rizomorfama", napominje dr. Catherine Parks iz Odjela za upravljanje šumskim bogatstvom sjeverozapadne istraživačke službe na Pacifiku.

"Taj organizam može se vidjeti u obliku grozda gljiva zlatnožute boje koje se ujesen pojavljuju na šumskom tlu, no to je tek vrh ledenog brijega, ako se uzme u obzir istinska veličina tog organizma i njegov utjecaj na šumu".

Gljiva napada korijenje svih vrsta drveća. Kada drvosječe sijeku zaražena stabla, oni pronalaze dugačka bijela vlakna - mycelia - koja iz stabala isisavaju vodu i ugljikohidrate koji su nužni i za gljivin rast. Takvo opasno uplitanje u hranidbeni sustav drveta dovodi na koncu i do njegovog propadanja.

Dosad se smatralo da je najveći živi organizam na zemlji gljiva Armillaria ostoyae otkrivena 1992. na zapadu države Washington; ona pokriva površinu od 600 hektara.

Što najavljuje prsten oko Mjeseca?

Poznato je da Mjesec kao planet uzrokuje mnoge poznate i nepoznate pojave (plima i oseka), ali se malo zna što znači kada se oko Mjeseca vidi prsten u različitim bojama.
Prsten (aureola) oko Mjeseca promjenjive veličine, stvara se uslijed loma svjetlosti u kristalima leda koji su se nakupili u visokim slojevima atmosfere.

Topli zrak pun vlage podiže se u vis. Kad dosegne određenu visinu, ohladi se. Na niskoj temperaturi topli zrak više ne može zadržati vlagu u obliku vodene pare, pa se ona pretvara u malene kapi vode ili komadiće leda i tako stvara oblake. Svi su oblaci, zato što se stvaraju na različitim visinama i temperaturama, potpuno različiti i neprestano mijenjaju svoj oblik. Uz to, oblaci su sastavljeni od različitih čestica koje, opet, ovise o temperaturi i visini.

Ti oblaci prostim okom nisu vidljivi ali pošto sadrže led, prolazak mjesečeve svjetlosti reflektirane od njegove površine, lomi se i prema količini i gustoći tog sloja, nastaje poznati prsten. Narodna vjerovanja tada predskazuju pogoršanje vremena sa pojavom kiše ili snijega, ovisno o godišnjem dobu.

Kako iskoristiti motor od stare veš mašine?

Odbačenih strojeva za pranje rublja ima na svakom smetlištu (nažalost). Od tih strojeva mogu se iskoristiti neki dijelovi. Motor od veš mašine je gotovo nepoderiv i može služiti za razne namjene. Jedina mu je mana što ne smije doći na preveliku vlagu.
Motor je asinhroni. U stvari to su 2 motora u jednom kućištu. Motor ima zapravo 2 statora, jedan za veću snagu i bržu vrtnju (centrifuga 750W), i drugi za manju snagu i sporiju vrtnju (za pranje 400W). Moderni strojevi imaju samo jedan motor sa frekvencijskom regulacijom sbage, ali ću se posvetiti starijem tipu sa 2 namotaja.
Nažalost, brzinu vrtnje tog motora nemožemo regulirati bez frekventnog pretvarača, jer je ta opcija skuplja i od samog motora.
Za potrebe u domaćinstvima (DIY verzija - Do it yourself, iliti po domaće napravi to sam), motor može poslužiti za razne namjene.
Na bržim okretajima (2800 RPM) može vrlo dobro poslužiti kao pogonski stroj za brušenje alata, slabiju kružnu pilu, tokarski stroj, dok na nižim okretajima (500 RPM) može poslužiti kao pogonski stroj ra potrebe gdje nisu potrebne velike brzine okretaja.
Kombinacijom brzine, sa reduktorima i raznim remenicama mogu se dobiti gotovo sve potrebe u domaćinstvima.
Da bi iskoristili ovaj motor, potrebna su minimalna znanja iz elektrotehnike, mehanike i elektronike. Ovdje ću dati osnovne naputke kako iskoristiti taj motor.
Motor da bi se pokrenuo uvijek u jednom smjeru treba pogonski kondenzator obično sa nazivnom snagom 20 uF/400V. Spojen u seriju sa određenim namotajem statora pogoni se namotaj izabran sklopkom.

Najprije ću opisati način spajanja žica ukoliko nema oznaka na motoru.

Obično motori imaju priključnu kutiju sa 5 žica i to standardizirane po boji.
1 Žuta - faza 1 za pranje

2 Zelena - faza 2 za pranje

3 Plava - glavna faza centrifuge

4 Bijela - zajednička faza za oba namota

5 Crvena pomoćna faza centrifuge

Šema spajanja žica na elektromotoru za brzo okretanje motora (oko 2800 o/min) (centrifugiranje)

Kondenzator 15 – 20 uF/400V

Bijela žica ...................na fazni priključak napona 220V

Plava žica....................na klemu kondenzatora + neutralni priključak mreže (0)

Crvena žica..................na drugu klemu kondenzatora

Ovakav način spoja omogućit će okretanje motora udesno.

Šema spoja na elektromotoru za pranje, sa mogućnosti reverziranje (mijenjanja smjera vrtnje desno-lijevo), prikazan je na slici:

Ukoliko želite od istog motora napraviti više, pogledajte članke iz SAM-a 1982 u kojem se objašnjava detaljno o elektromotoru iz stroja za pranje rublja, te sve što sa njome možete napraviti.

O tome opširnije pogledajte ovdje, za otvaranje filea kliknite na .pdf file

Raspored izvoda na konektorima motora:

 /CMS/0091/Rep/alat_od_motora_ves_masine.pdf

Izvor: moj WEB Portal www.napravi-sam.com

Najviša građevina na svijetu izgrađena za 16 mjeseci

Najviša građevina u Evropi sve do 1930 godine bio je Eifelov toranj u Parizu.

 Ujedno je to bila i najviša građevina na svijetu. Amerikanci su dugo težili da Evropljanima uzmu primat u gradnji najviše zgrade na svijetu. Tada je 1928 počela gradnja Cryslerovog tornja (Chrysler Building) u New Yorku.

Jedan od simbola New York-a. Zgrada sa 77 katova (319m), napravljena za Chrysler Corporation i otvorena za javnost u svibnju 1930-e godine. Chryslerova zgrada je bila najveca zgrada na svijetu do 1931. Titulu najviše zgrade nosila je svega godinu dana jer je u to vrijeme već počela gradnja Empire State Buildinga sa 381 m visine.

Zgrada je primjer Art Deco arhitektonskog stila . Tada je to bio vrhunski način i tehnologije gradnje visokih objekata. Detalji koji krase zgradu su bazirani na karakteristikama chryslerovih automobila, koji su se proizvodili u to vrijeme.

Toranj ima 14 liftova koji su se na 72 kat popeli za samo 1 minutu (bez zaustavljanja).

Na 72 katu su posebne prostorije observatoriji sa kojih se lijepo vidi Manhattan i veći dio NY.
Na ovoj slici se vidi Chryslerov toranj u pozadini, dok radnik "šarafa" vijak na 90 katu u trenutku gradnje ESB (Empire State Buildinga). Sjedi na rubu konstrukcije i izgleda nije uopće vezan. (vjerojatno je imao dobru plaću -:)

Chryslerov toranj isprva nije bio toliko visok. Naime, toranj na vrhu zgrade visine 48 m koji služi kao komunikacijski toranj naknadno je podignut. Toranj je nadograđen na platformu i u roku samo 24 sata dizalicama podignut i učvršćen na noseći plato.

Mnogi građani New Yorka nisu danima primijetili novinu, jer je tih vremena bio vrhunac ekonomske krize u SAD i u svijetu.

Po kome (čemu) tropske oluje dobivaju imena?

Tropske oluje, uragani, tajfuni imena dobivaju uglavnom po ljudskim imenima.
Podjela tih oluja ide prema mjestu nastajanja mi pravaca kretanja. Tako postoje Atlantske oluje, Pacifičke oluje, Indijske oluje, Australske oluje i još nekoliko lokalnih.
Praćenje i dodavanje imena tropskim olujama počinje 1953 godine, ispočetka samo muškim imenima, dok se 1979 godine dodaju i ženska imena. Razlog davanja imena leži u tome što se na tim područjima koja su podložna olujama istovremeno odvija više snažnih vrtloga. Kako bi se odvojeno mogle pratiti te oluje istovremeno, trebalo se prići različitim nazivima praćenja.
Tada se prilazi unificiranim nazivima oluja muških i ženskih naziva.
Imena oluja ovise o području na kojem nastaju, a nazivaju se španjolskim ili engleskim imenima.
Tako su od 2004 godine do danas najznačajniji uragani bili slijedeći:
Charley, Frances, Ivan, Jeanne, Dennis, Katrina, Rita, Wilma, Colin, Fiona, Igor, Katia.
Ovdje su neki veći uragani:

Gustav 2002 god.

Isabel 2003. god.

Nabi 2005. god.

Wilma 2005. god.
Elida 2003. god.

Katrina 2005. god.

Odakle pojam "Teddy Bear"?

Pojam "Teddy Bear", je zapravo naziv koji nosi porijeklo po bivšem predsjedniku Teodoreu Rooseweltu zvanom Teddy.
 U stvari, anegdota o imenu medvjedića nastala je početkom 20 stoljeća, točnije 1902 za vrijeme jednog lova tadašnjeg predsjednika Roosewelta. Priča se da je predsjednik bio strastveni lovac a pogotovo na medvjede.

On je navodno pucao na sve živo što mu se našlo na nišanu. Jednom prilikom u lovu, ispred njega je istrčalo mladunče medvjeda koje se izgubilo od majke. Predsjednik je podigao pušku i nanišanio. Tada mu se pred očima stvorila neka njemu neobjašnjiva slika bespomoćnog mladunčeta medvjeda. Spustio je pušku i naredio svojoj pratnji da mladunče uzmu, odnesu i nahrane ga. Kasnije je taj medvjedić njegovan u predsjednikovoj rezidenciji a kad je bio odrastao medvjed naredio je da ga puste na slobodu.  Priče govore da je Roosewelt kasnije lovio sve samo ne medvjede. Prema tom "samaritanskom" postupku predsjednika, nastao je naziv "Teddy Bear" kao sinonim za malog bespomoćnog medvjedića.

 Iz toga se rodila ideja da se plišane igračke medvjedića nazovu tim imenom. Nakon toga je ta igračka postala najprodavanijim artiklom svih vremena kao poklon za sve moguće prigode. Proizvedeno je na milijune primjeraka svih veličina i oblika, boja i desena, od minijaturnih kao privjesak, do onih u naravnoj veličini medvjeda.

Zašto umiru slonovi?

Slonovi, ti najveći sisavci današnjice (na kopnu), u srazmjeru sa svojom ogromnom masom, ne dožive baš takvu duboku starost.
Prosječna životna dob slona je oko 50 godina. Međutim, neki mogu doživjeti i 70 godina. Slonovi bi mogli živjeti i dulje jer nemaju prirodnih neprijatelja, osim čovjeka, naravno. Međutim, rijetki ljudi znaju da slonovi u 75% slučajeva ugibaju od gladi. Ne, nije greška, nije zato što slonovi nemaju hrane, već se njima tijekom života istroše zubi, pa nemogu prožvakati hranu. Slonovi su biljožderi, te za njihov život trebaju ogromne količine biljne hrane. S vremenom se njihovi zubi troše, a kako nemogu progutati cijelu hranu, oni će uginuti.
Iz literature se može pročitati kako su slonovi svjesni da im dolazi kraj, pa se povlače u dubine prašume ili pustinje, i tamo jednostavno odluče kako im je to posljednje bivalište. Tada prestanu nuzimati hranu i vodu i jednostavno ugibaju.
Poznata knjiga o tome koju sam pročitao prije pedesetak godina nosi naziv "Staza slonova", po kojoj je snimljen i film sa Elizabeth Taylor u glavnoj ulozi.

Žalosna je činjenica da im baš ljudi u tome mnogo nemogu pomoći, jer oko 80% populacije slonova živi na slobodi, dok samo manjidio boravi u Zoološkim vrtovima, privatnim imanjima. Čovjek donekle može pomoći slonu pripremajući mu specijalnu mješavinu sitne hrane koju slon može progutati bez žvakanja.
Jedan od najstarijih slonova koji je boravio na prostorima Evrope, bio je poznati slon Sony, koji je Indira Ghandi poklonila Josipu Brozu Titu, a koji je 2010 godine uginuo na Brijunima. Slon je bio na Brijunima od 1970 godine, a do tada se nepouzdano nezna koliko je bio star dok je dopremljen tamo.

On je isto patio od "zubarskih" bolesti i starosti, i unatoč njezi, uginuo je.
Međutim, Sony bi živio i dalje jer je bio na posebnom "tretmanu", a uginuo je iznenada preko noći. Vjerojatno i među slonovima ima srčanih i moždanih udara.

Kako pospremiti i sačuvati svježi luk?

Luk iskopavajte za suha vremena kad nema blata. Nikako ne odrezujte one korijenčiće ispod niti stabljiku (cimu), u protivnom će se posušiti ili istrunuti.

Svježe iskopani luk iz vrta uz uvjet da nije mokar i blatan, valja pospremiti na slijedeći način. Luk zajedno sa stabljikom zavežite u snop, otprilike 10 komada. zavežite špagom i objesite negdje na prozračno, suho mjesto, nikako ne na sunce niti u podrum. Najbolje je na tavan ili neko potkrovlje gdje ima dosta propuha.

Kad se luk posuši tako da stabljike vrlo lako otpadaju, luk možete pospremiti svukud osim u tamne vlažne podrume.
Najbolje ga je pospremiti u drvene sanduke na tavan, jer mu smrzavica i niske temperature ne smetaju.

Kako prepoznati zrelu lubenicu?

U poplavi ponude na tržnicama, ima svakojakih ponuda i svakojakih proizvoda. Prodavači idu sa onom teorijom "drži vodu dok majstori odu". Lubenica izvana može izgledati po onoj narodnoj" izvana gladac, iznutra jadac"

Lubenica bilo kako da izazovno izgleda, pogotovo ako je prerezana i izazovno izgleda..Mudri trgovci odaberu par najboljih lubenica i prerežu ih kako bi najlješpše izgledale.

Ustvari, unutra je stvar sasvim drugačija.

Svježa i zrela lubenica je krvavocrvene boje, sa crnim košticama, dok je režemo puca po rezu, međutim kako znati kakva je jer trgovci ne dopuštaju prerez pa onda kupovinu.

Uzmite lubenicu u jednu ruku, a drugom člankom prsta kuckajte po njoj sa svih strana.
Dobra, sočna lubenica, zrela, sa tankom korom ima vrlo zvonki zvuk.
Ako joj je zvuk tupi onako kao da kuckate po betonu, ne uzimajte.

Gdje je uzgojena najveća bundeva?

Bundeva ( Cucurbita pepo), jednogodišnja biljka puzavica. Ostali nazivi (Buča, tikva).

Puzava stabljika bundeve naraste i do 10 m, a cvjetovi su žuti i smješteni u pazuhu listova. Biljka razvija posebno muške posebno ženske cvjetove, a listovi su veliki, srcolikog oblika i vrlo hrapavi. Plodovi su kuglastog oblika, ponekad rebrasti. Plodovi bundeve su hranjivog blagog i slatkastog ukusa, a sjemenke uljnatog ukusa.

Uzgaja se pretežno kao uljarica, jer se iz njezinih sjemenki dobiva jestivo aromatično crno ulje. Meso mlade tikve je jestivo i iz njega se prave razna jela od pita do kolača.

Bundeve izrastu obično od 3 do 15 kg, ovisi o vrsti, mjestu uzgoja, zemljištu i još nekim čimbenicima. 

No, dali vam je poznato gdje je uzgojena najteža i najveća bundeva.?

Najveću bundevu na svijetu uzgojio je 32-godišnji Chris Stevens iz New Richmonda u SAD-u te je njegov bundeva teška 821.24 kilograma ušla u Guinessovu knjigu svjetskih rekorda.

Najveća Hrvatska bundeva težila je "samo" 471 kg.

Zašto žabe i ribe padaju s neba?

Mnogim ljudima se desilo da je uslije jače kiše s neba zajedno s kišom palo na stotine žaba, guštera, riba, rakova i ostalih vodenih životinja.

Evo nekoliko izjava:"Godine je 1879. kod Cresseyja, na jezeru Corangamite (Victorija), padalo na tisuće klenova i druge riječne ribe; u lipnju 1918. u oblasti Singletona (New South Wales), padali su morski račići i meduze; 1933. u Heyfieldu i predgrađu Brisbanea (Victoria) padali su patuljasti grgeči i sitna riječna riba, a više od 150 srebrnkastih morskih riba pljusnulo je, za vrijeme tropske oluje, kod gradića Cillarni Stationa (Sjeverna Teritorija), u veljači 1974. godine."

"U Hondurasu je više puta padala prava kiša riba, sto je zabilježeno i u jednoj crkvenoj kronici: Kada stanovnici primijete tamni oblak iznad planine, odmah pojure u dolinu noseći vedra i razne posude. Oni dobro znaju da će oblak, čim naiđe, donijeti tisuće sardelica na zemlju!”

Drugo izvješće potječe od izvjesnog Johna W. Pittmana. Spomenuti je gospodin jednog sparnog kolovoškog dana 1944. godine, sa ženom i dvoje djece, krenuo autobusom u malo naselje izmedu Tamwortha i Lichfielda, u srednoj Engleskoj. Na putovanju ih je zateklo nevrijeme, a nakon kratkog pljuska, cesta kojom su se vozili, bila je naprosto zasuta - žabama!"
Odakle ovakovi "pljuskovi" vodenih bića. Ta tajna je davno otkrivena. Tropske oluje koje često vladaju tim područjima, često obiluju "pijavicama" koje jednostavno u centru svog vrtloga na površini mora, usišu i podignu u zrak na tisuće malih vodenih bića.
Kako se dalje razvijaju i nastaju nova bića, a starija izumiru, možda je koja pijavica još u antička vremena podigla u zrak kojeg brontosaurusa. Imajte to na umu kad šećete po kiši, te uzmite malo jači kišobran -:)