Tko su "žderači" baterija?

Baterija na vašem laptopu ili smartphoneu ključni je elemenat za rad istog. Međutim, prema Murphyjevom zakonu (ako će vam se nešto desiti što ne želite, budite sigurni da će vam se desiti u najnezgodnijem trenutku), baterija na vašem ljubimcu otkazat će baš dok dok šaljete Mail, primate neki važni dokumenat ili u nekom ključnom momentu. Da se to nebi desilo treba postupiti na slijedeće načine:

1. Baterija na laptopu ili Iphoneu su litijum polimerske i napravljene su tako da mogu "pretrpjeti" lagane i teške "stresove" koje trebaju odraditi u svim situacijama. Baterija je u svom radnom vijeku izložena takovim stresovima i normalno je da se troši.

Laptop ne treba imati uključen u napajanje jer time baterija ne "doživljava" normalne cikluse napajanja.
Baterija kad se napuni na svoj radni kapacitet se isključuje automatski, međutim u tom trenutku laptop treba isključiti iz napajanja. Dovoljno je izvući priključak odostraga iz laptopa.
Indikator napunjenosti na traci će vam u svakom trenutku pokazivati stanje napunjenosti.
Kad se baterija isprazni na otprilike 80% upozorit će vas zvučnim ili vizualnim indikatorom.
Tada imate još otprilike 10 minuta prije nego "crkne",  kako bi mogli napuniti bateriju za slijedeći ciklus. Trajanje baterije na laptopu ovisi o izvođenju aplikacija, načinu punjenja, i ostalim činjenicama.

 Izvršni direktor tvrtke CADEX Electronics Isidor Buchmannrekao je za magazin Wired da bi idealno bilo kada bi svatko napunio svoju bateriju do razine od 80 posto, a zatim je pustio da se isprazni do razine od 40 posto. Ovo će produljiti život vašim baterijama - u nekim slučajevima za čak četiri puta! 
No, nije samo neprestana električna energija ta koja skraćuje život vašim baterijama. Baterije prirodno degradiraju, ali i toplina također ubrzava tu degradaciju. Velike vrućine mogu uzrokovati da se baterija raširi i eksplodira. 
"Idealno bi bilo da je prijenosno računalo napunjeno do samo 80 posto", kaže Buchmann, "ali ako morate ići na put, možete baterije napuniti i do 100 posto". 

U operativnim sustavima Windows i OS X aplikacije zasad ne postoji nikakva aplikacija koja bi upozoravala korisnika kada mu računalo dosegne 80 posto napunjenosti i 40 posto ispražnjenosti. 

Slična je priča na vašem smartphoneu, ali tu postoje mnoge opcije koje vam skraćuju život bateriji.
Naime, smartphone je u biti računalo u malom, sa bezbroj opcija koje u datom trenutku nisu uopće potrebne. Obično te opcije rade u "backgroundu" (pozadini), pa uopće nisu vidljive. Ima vlasnika koji niti neznaju što im tako brzo "popapa" bateriju. Stoga možete postupiti na slijedeće načine:
Aplikacije koje rade u pozadini najčešće su GPS , WIFI, Mobile internet,E-mail client,Bluetooth,    GPS location service, vibro baterija,automatic screen light option, i neki drugi.
Isključite sve servise koji vam trenutno ne trebaju. Trajanje baterije povećat će vam se i do 3 puta.
Dovoljno je kliknuti na Home tipku dva puta, i maknuti sve trenutno nepotrebne opcije.
Napominjem da su najjači žderači baterije stalno uključen GPS Tracker, Google Maps, Bluetooth.
Sa njima stalno uključenima a da ih uopće ne koristimo, baterija bilo kako jaka i kvalitetna neće izdržati ni jedan dan.

Kamo ide planet Zemlja?

Zemlja je jedan od planeta u Sunčevom sustavu planeta. Doduše jedna od manjih ali i jedna od najsjajnijih. Smatralo se da je Venera najsjaniji planet kad se gleda iz svemira. Međutim, Zemlja je sjajnija od Venere a tomu je razlog velika vodena površina koja daje sjaj našem planetu.

Zemljina površina se okreće oko vlastite osi brzinom od 1.600 km na sat. Kao posljedica toga, planet putuje kroz svemir brzinom od 106.700 km na sat. Kako to da ne osjećamo da se naš planet kreće takvim vrtoglavim brzinama? To je zato što se Zemlja okreće stalnom brzinom, a i djelomično je razlog Zemljina gravitacija. 

Točno osam minuta i 20 sekundi treba Sunčevom svjetlu da stigne do Zemlje. To znači da je toplina i svjetlost koju osjećamo i vidimo za toplih, sunčanih dana, zapravo Sunčeva energija od prije osam minuta. 
Razlika u gravitaciji se očituje diljem svijeta, ovisno o udaljenosti lokacije od Zemljine jezgre. To znači da činjenica jesmo li u nekom trenu teži ili lakši ovisi o lokaciji na kojoj se nalazimo na Zemlji, iako to nikada ne osjećamo. 
Točan opis Zemljinog oblika je sferoid spljošten na polovima. Rotiranje Zemlje rezultira centrifugalnom silom koja je uzrok Zemljinom obliku. 

Pojava četiri godišnja doba nije nikako povezana sa Zemljinom udaljenošću od Sunca, nego s činjenicom da se Zemlja naginje ustranu. To naginjanje iznosi 23,4 stupnja i očekuje se da će se promijeniti s vremenom. 
Iako se svemirske misije šalju u svemir već nekoliko desetljeća, ti programi se prvenstveno provode u cilju istraživanja. Još uvijek nema mogućnosti za nastanjivanje, pa čak ni na najbližem planetu – Marsu. 

Za sada, Zemlja je jedino nastanjivo mjesto u cijelome Svemiru. Za sada. 

Kako napraviti korpu od vrbove šibe?

Tehnika pletenja raznih proizvoda od vrbovog pruća u biti izgleda jednostavno nije tako. Postoje razne operacije i tehnike pletenja kao i vrste materijala od kojih se proizvodi izrađuju.
Košare se izrađjuju ručno od šibe i mogu biti izradjene od kuhane, bijeljene i neoguljene odnosno zelene šibe, takodjer se košare mogu raditi u kombinaciji šibe ( kuhane -bijeljene šibe , kuhane - zeleno šibe, bijeljene -zelene šibe ili u kombinaciji sve tri vrste šibe. Košare se mogu proizvoditi i od cijepane šibe koja je inače poznata pod nazivom "vitra" ili "šina". Košare je moguće obojati, postaviti tekstili ili foliju. 

Najvećim dijelom oko 90 % košare se izradjuju od kuhane šibe .
Nakon košnje šibe na plantažama koje se obavlja strojevima, šiba se klasira prema dužini i visine, te se kuha u kotlovima u trajanju 12-15 sati, nakon toga se šiba guli ( skida se tanka kora ) strojevima za guljenje šibe. Oguljena šibe suši se prirodno, na suncu kako bi dobilo prirodnu cvrenkastu boju. 
Da bi se sa šibom moglo plesti, prije same izrade košara, šibu je potrebno namočiti u vodi 1- 2 sata u zavisnosti od tvrdoće, kako bi bi bila meka i savitljiva. Završena košara se pere u vodi, suši i lakira. Košare se lakiraju umakanjem u lak ( eko-lak) koji je na bazi vode razrjedjuje se s vodom u omjeru 1 :2. Lakirane košare se suše u sušari.
Osim košara, od istog materijala se izrađuju sjedalice, klupe, stolovi, police i još mnogo toga.

Kako se nekad kažnjavalo đake u školi?

Današnja djeca-učenici nemaju živog pojma kako su njihovi vršnjaci prolazili u školi, odnosno načini kažnjavanja neposluha i nestašluka.

Tako je u moje vrijeme dakle šezdesetih godina prošlog stoljeća u školi zaista nije bilo lako.
Nije bilo tada ni pedagoga ni direktora i savjeta škole. Dakle, učitelj je bio batina i bog.
Učitelj je sam donosio odluku dali smije ili može kazniti neposlušne i zločeste učenike.
Odgojne metode su bile slijedeće:

Stajanje u kutu učionice tijekom cijelog sata. Učenik se nije smio okrenuti prema ostalim učenicima niti pisnuti ni riječi. Ekstremno "jaki" prekršaji čak su se kažnjavali klečanjem u kutu. Ostali učenici su se krišom podsmjehivali "kažnjeniku". Jao nekome ako je "diktator" od prosvjednih osoba uočio da se netko podsmjehuje ili ruga "kažnjeniku", jer ga je trenutno snašla ista sudbina.
Kako su djeca i tada kao i danas bila nestašna i neposlušna, desilo se da pola razreda stoji u kutu, a polovica "prati nastavu".

Čupanje za kosu iznad uha. Naravno "diktatori" su znali gdje najviše boli. Tako se usred nastave moglo čuti djecu kako vrište i plaču od bola, ali to je tada bilo najnormalnije i na to se nitko posebno nije obazirao.

Potvrda o učinjenom "nedjelu u školi" od roditelja. Mislim da je bila najgora metoda. Naime, osim kazne u školi, doma si dobio malo više od onoga u školi.

Šibanje po prstima i dlanovima. Najgora metoda "vaspitanja" kako su tada zvali odgojno-popravne mjere u školi. Zna se i zašto su to tako zvali, zahvaljujući "srpsko-hrvatskom jeziku. Da, upravo tim redoslijedom jezičnog pisma i govora. Netko se tada bio "pobunio", zašto u Hrvatskoj nije bilo obrnuto, hrvatsko-srpskom jeziku. Taj je bio mjesec dana na istraživanju, najprije u Komitetu, a kasnije i dalje.

Zanimljivo je da je svaki učenik u mom razredu bio obavezan donijeti u školu "odgojno-vaspitno sredstvo", (čitaj šibu). Najbolji izbor šibe donosilac je bio nagrađen. Naime,ako je tvoja šiba bila najbolja, dobio si bonus kako tjedan dana za nagradu u slučaju "normalnog" neposluha nećeš biti kažnjavan. Sa druge strane, ako je tvoja šiba bila najslabija, odbacivala bi se i dobivao bi po prstima od donosioca najbolje šibe. Najkvalitetnije šibe bile su one tanke, vitke od vrbove grančice. Ta se savijala, nije pucala prilikom šibanja a dugo je trajala.
Često sam nakon škole doma pisao lijevom rukom jer mi je desna bridjela. Na upit roditelja zašto pišem lijevom, ispalio sam laž kako su nam u školi rekla da moramo znati pisati sa obje ruke.
Naime, da sam priznao da sam dobio batine, neznam  kojom rukom bi onda uopće mogao pisati.

Opasnost vreba iz vinskog podruma!

Sezona je berbe grožđa, prešanje i spremanje mošta u podrume.

Većina ljudi zna kakva opasnost vreba iz zatvorenih podruma. Naime, vrenjem mošta dolazi do kemijskih procesa u kojima se oslobađa plin CO2 (ugljični dioksid). Plin je bez okusa, boje i mirisa, teži od zraka tako da se koncentrira u donje dijelove podruma a time automatski potiskuje kisik u više slojeve podruma. Ukoliko osoba koja radi u podrumu, dođe u situaciju da se nalazi ispod razine na kojoj ima kisika, dolazi do gušenja i smrti. Osoba u tim trenucima nije sposobna zvati u pomoć, reagirati, ili napraviti bilo što kako bi pomogli sama sebi. Ubrzo dolazi do nesvjestice i smrti.

Kako bi spriječili takve događaje, možemo si pomoći sa običnom svijećom.
U podrumu upalite nekoliko svijeća i postavite ih na različite visine. Prilikom ulaska u podrum obavezno nositi svijeću sa sobom. Ukoliko  svijeća gori, nema opasnosti.
 Ukoliko se ugasi, znači da nema kisika potrebnog za gorenje, ODMAH ČIM PRIJE napustiti podrum. Kako bi spriječili pojavu nastanka i koncentracije CO2, podrum treba biti u vrijeme vrenja mošta dobro prozračen sa otvorenim prozorima.
Osobito je važno da osobe pod utjecajem alkohola UOPĆE ne ulaze u podrume za vrijeme vrenja.
Naročito je važno NE VODITI I NE PUŠTATI DJECU SAMU U PODRUM!!

Što kad zakaže bušilica, brusilica?

Ručni električni alati su nam svakodnevica. Međutim, sve što radi se i troši. Tako jednog dana bušilica nam počne "podrhtavati", nepravilno raditi, i jako iskriti.
Don't panic!!!. Te pojave su sasvim normalne. Ukoliko imate križni odvijač, i 30 Kn, problem je riješen. Naravno, ako ne želite uprljati fine prstiće i zezati se sa tim, majstor će vam za to uzeti najmanje 150 Kn.

U čemu je kvaka. Bušilice, brusilice, i većina ručnih električnih alata imaju kolektorske motore.
Što to znači, znači da imaju na rotoru bakrena polja koja su međusobno odvojena električki.
Na ta polja nasjedaju pod pritiskom opruge četkice koje su spojene preko prekidača na električnu mrežu.

Uključenjem napajanja, u statoru se stvara magnetsko okretno polje koje se vraća u rotor i time stvara silu okretanja rotora. Klizanje četkica po rotoru troše se površine sve dok se ne potroše do kraja.
Najbolje je da četkice kupite sami. za to bi trebali imati ogledni primjerak četkice jer vam je uzaludno tražiti četkice za "BOSCH MD 340" ili "ISKRA" ERO BD 33".

 Vjerujte, prodavač će vas gledati kao da imate rogove jelena kapitalca. Naime, oblik četkica (bronzani disk) koji se spaja u kućište bušilice je manje više isti za sve modele. Oblik četkice, ako vam ne odgovara 100 % kao original, vrlo se lako i jednostavno izbrusi finom turpijom.

Postupak izmjene četkica:

Isključite alat iz napona električne mreže.
Poklopac alata (obično je perforiran zbog hlađenja) skinite. Najčešće je to na ručki alata. Njega obično drže 2 ili 3 vijka, Vidit ćete sa svake strane rotora bakelitno pravokutno kućište u kojem su smještene četkice. Nije pravilo da su obadvije isto istrošene. Ipak je preporuka izmijeniti obadvije.
Najprije uglavite disk koji se obično nalazi na jednoj žici sa oprugom.
Nakon toga stavite četkicu u kućište. Pripazite da vam obje četkice "sjednu" na mjesto. To ćete najbolje ustanoviti ako se rotor lagano okreće bez zapinjanja.
Vratite poklopac, zašarafite vijke i VOILA!
To je to.

A moglo je i biti pravilno!

Često možemo vidjeti niz pogrešaka u pravopisu, rasporedu, napisima, naslovima u novinama.
Međutim, i svuda u našoj okolini postoje ploče sa pogrešnim naslovima, greške u pravopisu, pogr,ešne "č" i "ć". Nije tako strašno, nikome to jače ne smeta. Godinama prolazim Varaždinskim ulicama, trgovima, trgovinama, dućanima, parkovima.

Tako je u poznatom Varaždinskom šetalištu i parku Vatroslava Jagića postavljena njegova skulptura.

Spomenik Vatroslavu Jagiću prati nesreća od samog početka. Naime, u čast stogodišnjice rođenja Varaždinci su dali u Zagrebu izraditi spomenik. Prvo je cijena bila viša od planirane. Nakon toga prekoračeni su svi rokovi izrade. Kad je spomenik bio gotov, srušio se zbog vlastite težine na pod i uništio jedan stan u Ilici u Zagrebu. Kip je ostao čitav, ali su ga slomili radnici prilikom preseljenja u Varaždin. Oni su, da bi sakrili svoju pogrešku, stvar uzeli u svoje ruke. Zbog toga je kipu lijeva noga kraća, odnosno stoji u neprirodnom položaju: lijeva noga mu je ispružena, a desna je ispred lijeve također ispružena. Nakon svih problema kip je napokon došao na svoje mjesto. Tek tada je primjećeno da ima ženski kaput s gumbima na lijevoj strani.

Interesantno je da je u ovom parku stablo mamutovca ili sekvoje, jedino takovo drvo u ovom dijelu Europe.

Interesantna je pojava kineskih dućana koji su se poslije domovinskog rata raširili diljem svijeta, pa tako i u Varaždinu.

Jedan od takovih je u blizini Vatrogasnog doma. Nebi to bilo ništa čudno da naslovna ploča iznad ulaza nije napisana kineskim pismom. Još je čudnije da je natpis postavljen NAOPAKO. Naravno, malo je to ljudi primijetilo iz jednostavnog razloga jer malo njih ili gotovo nitko nezna kinesko pismo.

Pardon, nije baš da nitko nezna.

Ima i onih koji to znaju.

Biti COOL danas nije mala stvar. Engleske riječi, izrazi, naslovi sve više potiskuju domaće riječi. Tako je danas sasvim normalno da su na trovinama izvješene ploče "Fashion shop", "Fast food", "Second hand shop", "Music shop" i još more kojekakvih naslova. 

Međutim, njihovi vlasnici kad već postavljaju takve ploče, trebali bi znati onda to pravilno i napisati.

Tako u Varaždinu u Dućanskoj ulici (Gundulićevoj) stoji natpisna ploča.

"Acesoires", umjesto "accessories" što bi značilo, dijelovi, pribor.

Ali, koga to smeta, glavno da je "cool"

Što ako polijemo tekućinu po laptopu?

Ako nam se desi da polijemo tipkovnicu kao posebni komad "namještaja" nije nekakva frka jer je taj komad vrlo jeftin i ne isplati se ulagati vrijeme u njegovo spašavanje.
Međutim, ako se to desi na laptopu, onda može biti vrlo nezgodno. Naime, sama tipkovnica još i nije kritična ali se tekućina uvuče u unutrašnjost na samu matičnu ploču i komponente.

Kad se desi da je tekućina došla na tipkovnicu ono što NIKAKO nesmijemo napraviti a to je da je sušimo Fenom, Naime, tada se pod djelovanjem zraka tekućina još više uvlači u unutrašnjost.
Najbolje je uvijek ODMAH ugasiti računalo i to "na silu". Okrenite računalo naopačke tako da tipkovnica bude prema dolje. Tako će tekućina najbrže istjecati iz unutrašnjosti.
Odmah također izvadite bateriju, RAM pločice, HDD, sve što se na brzinu može odvojiti, kako bi se vlaga dokopala što manje dijelova.

Po mogućnosti računalo ugurajte u rižu, ili rižu posipajte po mokrim dijelovima.
Naime, riža je vrlo higroskopna (upija vlagu), pa će na sebe "navući" vodene kapljice.
Kada smatrate da je proces sušenja dovoljan, rižu odstranite mekanom četkom za odijela, vrlo oprezno da ne pokidate tanke vodove kojih ima bezbroj u računalu.
Ukoliko koje zrnce i ostane u unutrašnjosti, ne brinite, ono vam nemože nimalo naškoditi.
Ako mislite da je proses "isušivanja" dovoljan, postavite sve na svoje mjesto.
Uključite napajanje, pričekajte da se sustav podigne (ako će se se uopće podići)
Ukoliko je sve u redu, sve će se obaviti kako treba, a ako ne neka vam Bog pomogne!