Boje..
Boja se može definirati kao psihofizički fenomen induciran svjetlom ili osjećaj koji u mozgu izaziva svjetlost izazvanu od nekog izvora ili reflektiranu od nekog tijela.
U ljudskoj povijesti smisao za boje pojavio se relativno kasno.
Mala djeca i neki primitivni narodi nemaju osjećaj za spektar boja i prepoznaju samo osnovne boje.
Razvojem tehnologije u industriji tkanina, tiskarstva, kozmetike, razvijao se smisao za višebojni spektar.
Postoje 3 atributa koji karakteriziraju svaku od boja:
- boja tona (engl. HUE)
- zasićenost (engl Saturation)
- svjetlina (engl. Lightness)
Ton boje označava vrstu boje, a definira se kao kromatska kvaliteta boje odnosno definira razliku između pojedinih boja.
Tako boje možemo podijeliti u 2 osnovne skupine:
- akromatske boje su boje koje zapravo nisu "obojane". To su bijela, crna i siva.
Miješanjem objih skupina iste svjetline svjetlina dobivene boje ostane ista.
Klasičan spektar boja čine slijedeće boje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta
Svjetlo:
Za svaku fotografiju, svjetlo je osnovni preduvjet.
Fizikalno gledano, svjetlo je elektromagnetsko zračenje koje je
opaženo vizuelnim osjetilom (okom). To je energija zračenja nastala
atomskim promjenama u fizikalnoj strukturi materije.
Elektromagnetno zračenje ljudskom oku vidljivo je u obliku spektra
duginih boja koju imam priliku vidjeti za kišna vremena kad u kišne kapi
prodre sunčeva svjetlost. Dugina svjetlost je područje od
ultraljubičastog do infracrvenog područja
Postupak pri fotografiranju
Unatoč kvalitetnoj digitalnoj tehnici, kod snimanja se potkradu greške zbog kojih fotografija izgleda loše.
Mnoštvo snimljenih fotografija, kad ih posložimo i razvrstamo, tek tada možemo vidjeti nedostatke na njima.
Ipak, da nebi dolazilo do nedostataka na slikama trebamo poznavati osnove digitalne fotografijae.
Najčešći problemi kod rada sa digitalnim fotoaparatom su:
Mnoštvo snimljenih fotografija, kad ih posložimo i razvrstamo, tek tada možemo vidjeti nedostatke na njima.
Na sreću, postoji čitav niz softwarea kojima se mogu ukloniti nedostaci, dodati potrebne komponente.
Ipak, da nebi dolazilo do nedostataka na slikama trebamo poznavati osnove digitalne fotografijae.
Najčešći problemi kod rada sa digitalnim fotoaparatom su:
-Nerealne boje
Prilikom snimanja fotoaparat određuje količinu bijelog svjetla, te
na njegovoj osnovi dijeli tu sliku na RGB komponente. (RGB - RED - GREEN
- BLUE). Na temelju osnovne RGB komponente, senzor stvara ostale boje
koje moraju biti što realnije.
Ukoliko je nedostatak osnovne bijele boje, senzor nemože stvoriti realne boje, pa tako ispada crvena slika.
Da se to nebi dogodilo, u zatvorenom prostoru treba koristiti dodatno svjetlo ili bljeskalicu.
- Poremećeni fokus
Uređaj u fotoaparatu odašilje nevidljivu lasersku zraku koja se
odbija od objekta pa se pri odbitku automatski postavlja fokus na
objekat.
Uređaj tada traži najbliži objekat pa nemože postaviti pravilno fokus.
Ovo još više dolazi do izražaja ako objektiv pomičemo u raznim pravcima.
Poremećeno fokusiranje može se desiti i ako naglo promijenimo
pozadinu koja je vrlo svijetla, (zid), te ako slikamo vodenu površinu
koja se ljeska, te objekt koji se brzo kreće.
Mnogi aparati imaju traženje fokusa pritiskom okidača do polovice.
Tada signalna žaruljica pokazuje da je fokus namješten na pravilnu duljinu.
|
Zumiranje - fantazija fokalne duljine.
03.06.2008 // 08:06
Zumirajuća leća je najveći dar digitalnog fotoaparata. Ta mogućnost dala nam je novi pogled u svijet fotografije.
|
Moderne profesionalne kamere imaju čak i do 100 x mogućnost zoomiranja, dok aparati za amatersku fotografiju imaju do 10 x zoom.
Osnovna svrha zooma je približavanje objekta koji snimamo bez potrebe da se njemu fizički približavamo.
|
Ukoliko imamo potrebe da kadar koji približavamo bude obuhvaćen u
širokom spektru, potrebno je imati širokokutni objektiv. Skuplji
amaterski aparati imaju mogućnost izmjene leća, dok jeftiniji to nemaju.
Zoomiranje pored prednosti ima i nedostatak, a taj je da što je
veći zoom to je veći i telefoto efekat, odnosno, mogućnost pomaka
aparata kod snimanja pa time i manja oštrina slike .
Sve digitalne kamere sa objektivima velikih fokalnih duljina (preko 300 mm), imaju ugrađene senzore za stabilizaciju slike.
ve tehnike ne pokazuju
savladavanje tehničke strane fotoaparata, nego unaprijeđuju vaše znanje o
umjetnosti stvaranja dobre fotografije.
Nekoliko savjeta za dobru fotografiju!
- Približite se
Dobru snimku možete napravit približite li se objektu, pogotovo ako slikate ljude.
Približite im se što bliže.
Možete koristiti i zoom, ali je blizina objekta uvijek kvalitetnija.
Međutim zumiranjem objekta može se oslabiti oštrina ukoliko ne snimate sa stativa.
- Odaberite trenutak
Ukoliko imate dovoljno vremena za fotografiranje, nikada ne žurite
nego odaberite pravi trenutak da vam se objekat ušeće u kadar.
- Pravilo dobre kompozicije.
Tehnika snimanja digitalnim aparatom
Ova pravila su dobivena analizom uspješno snimljenih fotografija.
Osnovno pravilo je da glavni lik koji reprezentira fotografiju, stavimo na otprilike 1/3 slike.
Ako glavni lik zauzima većinu prostora fotografije, slika postaje monotona.
- Kostur slike
Kostur fotografije predstavlja njenu ishodišnu strukturu. Osim što
kostur definira oblik, tako predstavlja i raspored dijelova pojedinih
elemenata na fotografiji.. Dobar raspored pojedinih detalja na slici,
čini sliku efektnijom.
- Boja
Tajna u kompoziciji bojom je korištenje male palete boja. Scene u
kojima prevladava mnošto boja teško je organizirati i napraviti
uvjerljivim.. Suprotno, što manje boja čini dobro povezivanje na slici.
Dodatni odabir boja postiže se odabirom i korištenjem raznih filtara za
isticanje i redukciju boja.
Moderni digitalni fotoaparati imaju postavke "ciljaj i okidaj",
međutim tu se krije dosta skrivenih detalja važnih za dobru fotografiju
|
Prilkom pripreme za snimanje objekta, a poslije pritiska na dugme okidača, u digitalnom fotoaparatu događa se niz procesa.
Tada se elektronika u aparatu ako su postavke podešene na AUTOMATIC
brine da se u sekundu ili dvije postavi otvor zaslona, odredi
ekspozicija, postavi automatika fokusiranja na objekat, postavi razina
osjetljvosti senzora te odredi dali treba okinuti bljeskalica.
Svi ti procesi odvijaju se munjevittom brzinom, međutim ponekad
nije dovoljno da se postavke podese prije nego okinemo okidačem na
aparatu.
Većina aparata ima signalnu žaruljicu koja određuje dali nakon okidanja treba završiti sa micanjem aparata.
Osnovno je pravilo ne samo kod digitalnih nego i ostali aparata
mirnoća kod snimanja, odnosno mirno držanje aparata kod okidanja.
Nakon okidanja, aparat držati mirno još oko 2 sekunde prije pomicanja sa objekta.
Najbolja snimanja postižu se sa stalka (stativa) pogotovo ako snimamo panoramu.
Na malom formatu će nemirna ruka biti manje vidljiva, međutim pri povećanju će se to itekako primijetiti.
Bez obzira na LCD zaslon, bolje će se fotografije dobiti ako aparat
prislonimo na lice i tražimo objekat pomoću optičkog tražila, jer će
osloncem na lice aparat dobiti na stabilnosti.
|
