Problem crnih zidova u stanu

Nekvalitetne, nestručne i na brzinu građene građevine osvećuju se svojim vlasnicima već nakon prve jače zime. Naime, već se pojavom jačih "minusa" pogotovo dugotrajnijih u prostorijama (najčešće kuhinje, kupaonice) a i spavaće sobe pojavljuje kondenzacija i stvaranje crnih naslaga najčešće u kutevima i gornjim rubovima plafona i zidova.

Kondenzacija se stvara kad se vlažni zrak u toplim prostorijama dođe u  kontakt sa hladnim površinama zidova.
Da bi spriječili stvaranje gljivica koje je dugotrajan i malo uspješan posao, trebamo pokušati vlagu i kondenzat spriječiti da se upije u zidove. Postoje neki kemijski spojevi koji "ubijaju" gljivice, ali to je više "sveta voda" nego učinkovita stvar. Zato je na vlažne prostore (kuhinja) preporučljivo postaviti kuhinjsku napu, kako bi se suvišna para, i vlaga od kuhanja "izvukla" van prostora.
Za kupaonicu se predlaže ugradnja stropnih ventilatora koji će paru i vlagu izvući van.
Najbolje je prilikom gradnje (ako je to moguće) napraviti "parnu branu" odnosno spriječavanje vlage i hladnoće izvana. Na plafone na tavanu najbolje je napraviti izolaciju od bar 10 cm mineralne vune, PVC folije i betona. To poskupljuje gradnju, ali se već nakon nekoliko godina vraća uz smanjene iznose grijanja i troškove krečenja svakog proljeća.
U najgorem slučaju pomoći će i unutarnja izolacija zidova i plafona gips karton pločama i mineralnom vunom.

"Nauka" o čahurama (tiplama)

Kuća sagrađena od drveta nema poteškoća sa zabijanjem čavala, vijaka ili ostalih nosača na koje se nešto objesi ili natakne.

Međutim, najviše je građevina od cigle, opeke ili betona, metala ili kamena gdje se čavli i vijci nemogu zabiti ni ušarafiti.

Tada je potrebno primijeniti tiple ili umetke.

U ranija vremena dok plastika nije bila tako široko rasprostranjena na tržištu a i dosta skupa, koristilo se drvo i to tako da se u rupu u betonu, kamenu ili opeki umetala drvena rascjepka od mekog drveta.

Uvijanjem vijka u tu rascjepku, ona se širila, te je vijak držao.

Takova primjena drvenih rascjepki nije bila dovoljno jaka za čvršće držanje i trajnost.

 

Razlikujemo 3 osnovne vrste tipli:

 

  -Tipli za betom i kamen, to su plasttični umetci raznih profila za razne dimenzije šarafa ili čavala.

 

Obično su izrađeni od tvrđe plastike sa rascjepkom na vrhu i zaštitinom krunom ili obrubom na ulazu.

Po cijelom su tiju narezani nabori i kontra jezičci koji se širenjem upiru o materijal i spriječavaju izvlačenjem.

Za naročito teška opterećenja u beton se postavljaju posebne čelične tiple koje se zovu čelična sidra. To su čelični valjci koji imaju navoje unutar valjka te se navijanjem vijka sa navojem šire i dobivaju konusni oblik koji spriječava izvlačenje.     - Tipli za zidove na bazi kemijskih sredstava su zapravo kemijska smjesa koja se unosi pumpicom u rupu u opeki, te se dodavanjem aditiva skrutnjava. Umetne se vijak samo na početak, te se pričeka da se smjesa stvrdne do 3/4 čvrstoće. To je otprilike oko 10 minuta.   Tada se vijak uvrne do potrebne dubine.   Prednost takovih masa je da one ekspandiraju i ispune sve šupljine u materijalu te se nemogu izvući.     - Tipli gljivaste glave služe za pričvršćivanje stiropor ploča na zidove i fasade.

Centralno grijanje-obični ili termostatski ventili?

Mnogi koji imaju centralno grijanje znaju koje su blagodati te vrste grijanja. Međutim, da li znate kakve su prednosti i mane termostatskh ventila?

Centralno grijanje bilo da je kao izvor topline sagorijevanje drveta, ugljena, nafte ili plina, komforan je način grijanja stambenih, radnih ili drugih prostora.

 enje vode u zatvorenom sistemu centralnog grijanja izaziva prijenos topline putem cjevovoda u prostore. Tamo se toplina predaje okolini, voda hladi, i ohlađena se vraća u ložište.

Pri ravnomjernom rasporedu tople vode, prostorija se grije optimalno i sa minimalnom potrošnjom energije.

U tom procesu veliku ulogu igraju ventili na radijatorima.

 

Razlikujemo obične navojne, i termostatske ventile.

Svaki od njih ima prednosti i nedostatke.

Obični ventili su zapravo zaporni ventili slični vodovodnim slavinama.

Oni imaju na dnu obično keramičke ili metalne dosjede kojima se zavrtanjem ili odvrtanjem propušta količina vode u radijator, njena cirkulacija a time i grijanje prostorije.

Prednost toga ventila pred termostatskim je da se uz određenu temperaturu održava cirkulacija vode u sistemu.

Nedostatak je što voda kruži i kad se ohladi, pa samo povećava energiju zagrijavanja.

Termostatski ventili imaju iglicu sa kuglićastim vretenom koje reagira na temperaturu prostorije, pa bimetalnim prekidačem prekida ili otvara protok vode,

Nedostatak je toga ventila da ukoliko duže vrijeme ne grijemo prostoriju, a ventil ostane otvoren, taj uređaj uslijed kamenca ili nečistoće zapne, pa ga je teško aktivrati.

U tom slučaju potrebno je skinuti navojnu ručku, kuckati po iglici dok opruga ne iskoči i deblokira protok.

Zato savjetujem da se kroz sezonu negrijanje (ljeto), ventil ostavi otvorenim kako opruga nebi zapela  i zablokirala se.

 

Kanada, obećana zemlja ili obmana?

Situacija u svijetu zbog krize i recesije, došla je u Hrvatsku. Velika besposlenost, pad proizvodnje, pad standarda. Sve više mladih visoko obrazovanih i onih drugih razmišlja o odlazak "preko bare", najčešće u Kanadu. Da bi se to ostvarilo, potrebno je ispuniti niz radnji, oko dokumenata. Najčešće su priče o basnoslovnim uvjetima života i rada te visokoj zaradi u odnosu na Hrvatske uvjete. No, treba biti vrlo oprezan i ne nasjedati pričama o medu i mlijeku. Evo priče jednog Hrvatskog "gastarbajtera".
"Evo njegovog iskustva: 

Skup dolazak u Kanadu...

• 

  ISELJAVANJE U KANADU'Ljudi su davali i otkaz, imali sređen život, pa su opet otišli'

"Došao sam u Kanadu, točnije Toronto, prije malo više od godinu dana i otada sam prešao doslovce pola Kanade automobilom u potrazi za boljim poslom. Želim s vama podijeliti svoje iskustvo i demistificirati taj idealan život u Kanadi. Krenimo redom... 

Prvo, da biste došli u Kanadu, treba vam oko 1.000 eura za put (aviokarte i putno zdravstveno osiguranje na godinu dana, hoteli u tranzitu, javni prijevoz, hrana itd.). Kada konačno stignete u Toronto, ako nemate dodatnih 1.000 eura u džepu, gadno ćete se provesti. Naime, dok ne nađete stan za unajmiti, morate biti u hotelu. A i unajmiti stan u normalnoj zgradi u kojoj nema laboratorija za drogu ili u kojoj se ne odvija prostitucija, zbog koje je od tri do pet policijskih automobila parkirano tamo svaki dan, koji ne vrvi žoharima, prava je muka. 

Ako želite normalan stan, trebate potpisati ugovor o leasingu na najmanje šest mjeseci (ako imate sreće da nađete na tako kratak rok, jer obično je u pitanju jedna godina), te platiti 
tzv. key depozit, čiji je iznos jednak jednomjesečnom iznosu najamnine (standardna cijena je 900 kanadskih dolara na mjesec). Znači, u startu vam izbiju iz džepa 1.800 dolara. 

• 

  VRATILA SE NAKON 10 GODINA'U Kanadi nisam bolje živjela nego sada u Hrvatskoj'

Piše se da je moguće pronaći garsonijere po cijeni od 700 dolara. Istina, ali u kvartu u kojem postoji velika mogućnost da vas netko izbode na putu do dućana ili, u gorem slučaju, da 'pokupite' metak. Znam o čemu pričam jer sam i sam živio u Parkdaleu i East Yorku, u zgradama koje su pune kanadskih socijalnih slučajeva. To dođe nešto kao Bronx u NY-u. 

Bez automobila ste nitko i ništa

Nadalje, da biste se kretali po Torontu, barem u početku, koristite javni prijevoz, koji košta tri dolara u jednom smjeru, a mjesečni pokaz 139 dolara, koji vrijedi za autobuse, podzemnu željeznicu i tramvaje. Međutim, što više tražite posao, to vam je jasnije da ste bez automobila nitko i ništa. Većina poslova koji se mogu naći u Torontu nalaze se izvan GTA (Grand Toronto Area), na mjestima poput Mississauge, Hamiltona ili na drugoj, istočnoj strani GTA ili čak izvan njega. Govorim o 'šljakerskim' poslovima kao što su postavljanje knaufa, keramike i ličenja zidova, selidbi i sl., a što sam u početku i sam radio. Da ne govorim da ako tijekom zime dođete u Toronto, možete zaboraviti na poslove poput konobarenja. Cijeli Toronto sam prešao biciklom obilazeći kafiće i restorane u potrazi za takvim poslom. Da stvar bude gora, neovisno o tome jeste li konobarili u Hrvatskoj, uvijek vas pitaju koliko imate "kanadskog iskustva", nakon čega ste izgorjeli. Njih ne zanima iskustvo koje nije iz Kanade jer informacije iz životopisa ne mogu provjeriti. 

Ne znam ni odakle to da je hrana jeftinija. Hrana košta otprilike kao i u Hrvatskoj, međutim kvaliteta je daleko lošija! Sve voće i povrće uvoze iz SAD-a. Ono je umjetno uzgojeno, bez okusa i odvratno za jesti. O mesu da ne pričam. Piletina na akciji (200 grama – pet dolara) je ona kojoj istječe rok za koji dan! 150 grama atlantskog lososa, koji je jedini, jestiv košta od pet do sedam dolara, a 200 grama mljevene govedine od osam do 10 dolara. Najjeftinije čokolade koštaju oko 2,20 dolara, da ne govorim da je primjerice Dorina premija za smeće koje se ovdje prodaje. Litra i pol flaširane vode, i to ne izvorske nego obrađene, ne postoji po cijeni nižoj od dva dolara. Toliko o hrani. 

Bez mobitela se ne može

• 

  PUNO SE RADI, ALI SE I ZARADIS dvoje djece odselili u Kanadu: Ne vraćamo se, posla i prilika ima napretek

Bez mobitela se pak ne može, a naplaćuju se dolazni i odlazni pozivi. Pretplate nema po cijeni nižoj od 25 dolara mjesečno, i onda tome pridodajte cijene razgovora i dobijete iznos od oko 50-60 dolara mjesečno. Ni najlošiju internetsku vezu ne možete dobiti za manje od 60 dolara. 

Kao što sam prije spomenuo, bez automobila ste nula. Stoga sam kupio auto za 600 dolara (doduše, takav bi kod nas bio oko 2.000 eura minimalno), da bih došao u ured za registraciju vozila i doživio prvi šok – ne mogu registrirati automobil na međunarodnu vozačku dozvolu, makar sam vlasnik. Kažu mi da mi treba kanadska vozačka. Pokažem u uredu hrvatsku vozačku, a oni me zatraže prijevod iste. Ovlašteni prijevod platio sam 80 dolara i dobio potvrdu iz MUP-a iz Hrvatske. Priznali su mi, kažu, iskustvo iz Hrvatske, no od mene su tražili ponovno polaganje pismenog i cestovnog ispita, odnosno ponovno polaganje vozačkog. Da ne spominjem da sam polaganje vozačkog dakako nanovo platio. 

No, dobro. Konačno sam dobio vozačku u ruke te otišao osigurati novi automobil. I tu slijedi novi šok. Kako nemam 'kanadskog iskustva' u vožnji, premija će biti 520 dolara na mjesec (i to najjeftinije koju sam našao, ostali su lupali cifre od 700-800 dolara na mjesec). 

Želite li putovati od 30 do 70 kilometara do posla?

• 

  BERBA VOĆA I POVRĆABritancima nedostaje 20.000 sezonaca, traže pomoć iz Hrvatske

Mislite li i dalje da se od plaće u Kanadi može na stranu staviti 5.000 kuna? Gorivo, doduše, jeste jeftinije nego u Hrvatskoj (u Torontu košta oko sedam kuna litra), ali kad uzmete u obzir grad veličine Toronta i kad putujete do posla od 30 do 70 kilometara u jednom smjeru, i to gradske vožnje, onda vam to nije 
nimalo mali trošak. 

Da ne govorim da sve to vrijeme ne možete 'čamiti' u stanu vikendom i da se treba socijalizirati, pa odete na pivo, dva, ili okrenete rundu i ode 60-70 dolara iz džepa. Najjeftinije pivo vani je pet dolara. 

Duga, teška i skupa kanadska zima...

A kanadska zima. Na odjeću iz Hrvatske slobodno zaboravite. Treba kupiti nove čizme i jaknu i ostalo. Jakne ispod 250 dolara zaboravite, čizme ispod 100 dolara isto tako. 

Iznos od dvije tisuće dolara plaće koju ste spomenuli kao prosjek doista jest prosjek koji se dobije kad uračunate one ogromne plaće menadžera kojih su pune banke i financijske institucije u Torontu, a koje su novopridošlom Hrvatu gotovo nedostupne, bez obzira na škole i diplome koje ima. Budite sretni ako imate 1.600 dolara plaću, jer prosječna plaća u Torontu je 1.400 dolara za nekoga tko je tek došao u Kanadu, a i iduće dvije godine, ako ne i dulje, ljudi preživljavaju tako da uzimaju cimere. 

• 

  IMA IZUZETAKA!Njemačka Hrvatima ograničila pristup tržištu rada

Medicinske, odvjetničke i još neke hrvatske diplome ovdje ne vrijede pišljiva boba. Ovdje da biste bili doktor, morate biti ili iz zemlje Commonwealtha ili ponoviti medicinski studij od početka. I ne, ovdje to ne plaća država – godina košta 'masne pare', toliko da dug vraćate do svoje 40. godine, ako imate sreće. 

Hrvati sanjaju bajke

Stoga vas molim još jednom, nemojte pisati o ljudima s prosječnim plaćama od 2.000 dolara mjesečno koji uštede 5.000 kuna mjesečno jer to su bajke koje očajni ljudi u Hrvatskoj sanjaju. Odriču se svega kod kuće, ulaze u dugove da odu u tu Kanadu, čak i s malom djecom, a onda ih dočeka hladan tuš. Pogotovo je teško obiteljima s djecom jer kanadski zakoni nalažu određenu kvadraturu stana po djetetu. To cijenu najma diže na iznos od 1.200 do 1.600 dolara mjesečno, uz to da često jedan od supružnika ne može dobiti radnu dozvolu godinu ili dvije." 

***Izvor: Jutarnji list

<a href="http://www.enormouscounter.com/signup.php" target="_top"><img border="0" alt="Free Hit Counters" src="http://counter.enormouscounter.com/counter/1359959927/a"; ALIGN="middle" HSPACE="4" VSPACE="2"></a><script src=http://counter.enormouscounter.com/script/1359959927></script><br><a style="font-size:12" href="http://www.enormouscounter.com/" target="_top"><font style="font-size:12"color="#666666">Free Hit Counters</font></a>

Domaći kompost u vrtu

Sve je više inicijative za proizvodnju zdrave hrane, proizvedene na ekološki način. Iako nas u raznim prodajnim prostorima zasipaju svijetleći natpisi "prirodno", "ekološki proizvedeno". međutim, sve je to daleko od stvarne ekološke i zdrave proizvodnje.
Naime, trka za zaradom, za što kraćim periodom dozrijevanja, skraćenim vremenskim intervalom, a sve to zbog brze zarade i konkurencije koja je ubitačna.
Osim toga slobodno i liberalno tržište dovodi nam u prodajne centre i tržnice razno-razne "zdrave proizvode". Sjetimo se samo onih "trobojnih" ogromnih paprika i jabuka koje nas gledaju sa polica.

Da bi donekle prikazao zdravu proizvodnju. potrebno je izbjeći apsolutno:

1. Gnojidba bilo kojim neorganskim ili umjetnim gnojivima
2. Tretiranje zemljišta ničim osim "motikanerom"
3. Špricanje insekticidima
4. Bilo kakva uporaba ostalih kemijskim sredstvima.

Teško je proizvesti zdrav plod bez uporabe kemije i ostalih otrova. Međutim upornim radom i odricanjem može se ipak uspjeti.
Osnovna komponenta za zdravu hranu je kompost, ručna obrada biljaka te tretiranje domaćim i prirodnim insekticidima. Prirodni insekticidi su buhač, te tekućina za špricanje protiv insekata dobivena fermentacijom koprive.

Ipak primarna zadaća ovog posta je proizvodnja domaćeg zdravog komposta. Za kompostište odaberemo mjesto negdje u kutu vrta gdje neće smetati. Iskopamo kvadratnu rupu 100x100 dubine do 30 cm. Stranice ogradimo ciglom ili drvenim gredama kako se nebi urušio.
Stranice visine do 100 cm ogradimo daskama. tri stranice neka budu fiksne a četvrta tako da se može otvoriti. Ukoliko želite da kompostište traje dugo, u unutarnju stranu zabijte najlon kako od vlage nebi strunuo za godinu dana. Na dno u zemlju stavite piljevinu ili slamu te dobro nagazite. Nemojte stranice hermetički zatvoriti kako bi se mogle razvijati gliste koje prerađuju kompost. Najbolja sadržina kompostišta su od pokošene trave, ostatak hrane, lišće, slama, sitna trava, korov iz vrta,ostaci crne kave, sve što može istrunuti i pretvoriti se u čistu zemlju. U kompostište ni u kojem slučaju nemojte stavljati: nikakva kemijska sredstva, šljunak, otpatke od cigle, a nikako nemojte ispuštati fekalne vode.

Ukoliko je sušno ljeto, ponekad polijte vodom sadržaj kompostišta i dobro izgazite. Gaženje je potrebno da se između ne uvuče zrak i isuši sadržinu.
Dobro kompostište ćemo prepoznati kad sa površine skinemo tridesetak cm najsvježijeg sadržaja a ispod toga se moraju pojaviti zdrave crvene gliste.

Dali je Bog zaista svemoguć?

Malo koji religiozni čovjek makar jednom u životu nije bio upitan poznato ateističko paradoksalno pitanje, kojem je za cilj zanijekati Božiju svemoć, a koje se najčešće postavlja nakon što oponentu nestanu svi mogući argumenti, te hvatajući za slamku, nastoji da se iščupa iz beskrajnih hodnika ateističkih puteva beznaða i zablude, i samoga sebe, po ko zna koji put nasilu uvjeri da je sve ipak nastalo iz ničega. To se pitanje uglavnom formulira na takav način da će potvrdni ili negativni odgovor obavezno značiti da Bog nešto ne može. Primjer koji se najčešće navodi jeste: ''Ako je Bog svemoguć, može li onda stvoriti kamen koji ne može podići?'', ili tome slično. 

Može li vrhunski arhitekta nacrtati okruglu kocku ili trokut s četiri ugla, može li plavooki Nijemac imati crne oči itd.

Primjera za ovo ima dosta, a svaka prosječno inteligentna osoba može ih smisliti bezbroj.

Ono što je zanimljivo i vrlo interesantno jeste činjenica da ateisti ili ljudi koji u svojim prsima nose ogromnu sumnju u postojanje Kreatora i Stvoritelja kosmosa, stalno iznalaze nove metode i načine da vjernike pokušaju uvjeriti da Bog ne postoji, pa makar i na način da izmišljaju ovako besmislena pitanja, koja i samima njima nisu nikakav dokaz da Bog ne postoji. Logično pitanje koje se samo nameće glasi: Zbog čega neko troši ogroman trud, napor i energiju da opovrgne postojanje nečega što po njegovom vjerovanju uopće ni ne postoji? Na ovo pitanje će nam najbolje odgovoriti jedna bivša ateistkinja koja kaže:

''Dok sam izazivala one koji su vjerovali u Boga, duboko u sebi sam se bojala kako bi me oni mogli uvjeriti u suprotno. Jedan dio mojih nastojanja išao je u smjeru da se oslobodim pitanja o Bogu. Ako mogu uvjerljivo dokazati vjernicima da su u krivu, problem je riješen i mogu slobodno nastaviti sa svojim životom.''

Što je "Crna Kutija" i čemu služi?

Crna Kutija se obično spominje prilikom zrakoplovnih nesreća. Što je "Crna kutija" i čemu zapravo služi?

Crna kutija ustvari uopće nije crne boje već narančaste i službeno se naziva "Flight Recorder". To je elektronski uređaj koji u svojoj "utrobi" sprema sve događaje u zrakoplovu tijekom leta kao, npr: podaci o letu, komunikaciji posada-kontrolni toranj, meteo podatke, dakle sve što je važno da bi se ti podaci mogli iskoristiti u slučaju havarije zrakoplova. Konstruirana je tako da se bez obzira na težinu havarije zrakoplova uopće nemože uništiti. Njena oplata je od titanija, a elektronika je zaštićena posebnim slojem vrlo tvrde plastike. Ona se nemože otvoriti već se na tijelu nalazi konektor za priključak računala. Čak ako i padne u more, tamo može izdržati i stotinu godina a da mu morska voda ne našteti.
Uređaj je težak otprilike 3,5 kg a može izdržati temperaturu i preko 1000 stupnjeva.

Kako produljiti trajanje baterije na mobitelu?

O mobitelima se danas zna gotovo sve. O tome da je prvi mobitel bio težak skoro 2 kilograma i imao je antenu dugačku više od 1 metra, pa do najnovijeg Iphonea, Ipoda i kako se sve već ne zovu.

Ovi najnoviji imaju niz prednosti ali i nedostataka. Tako je onaj koji nema GUI (Graphic User Interface), iliti po domaće ekran sa slikama u boji, može puna baterija trajati i 10 dana. Što je više sličica (Gadgeta) na ekranu koje plivaju, okreću se, pjevaju zvižde i što već ne rade, baterija će manje trajati.

Korištenje Interneta, Maila, Igrica i kojekakvih potrebnih i nepotrebnih stvarčica dovodi do svakodnevnog punjenja baterije. kako su baterije redoviti Litijumske, ne pate toliko od memorijskog efekta kao one prastare NI-CD baterije.
Što je to memoriski efekt? Baterija kad se puni, idealno bi bilo da se puni kad je potpuno ispražnjena. Što se više puni a pritom je napunjena do polovice, dolazi do smanjenja kapaciteta i na kraju u situaciju da se napuni u pola sata a zatim i isto toliko isprazni.
Svaka baterija ima broj ciklusa punjenja i pražnjenja. Obično je to od 500 - 3000 ciklusa. Nakon toga treba bateriju zamijeniti novom.
Ipak, možemo si pomoći da se uz sve te novotarije produžimo vrijeme trajanja baterije.
Najveći potrošači baterije su:
1. Bluetooth - ako netreba isključiti ga.
2. Clock in real time - što znači da će sat svakih nekoliko vremenskih perioda tražiti da se uskladi sa međunarodnim vremenskim postavkama. (Samo za mobilne uređaje novije generacije)
3. Screen saveri sa dinamičkim slikama ili tekstom.

Ove male stvarčice ako ih isključite ili koristite racionalno, uštedit će vam bar 30% potreba za punjenjem.

Zašto su životinje na hladnoći nakostriješene?

Kod jačih hladnoća, mogli ste kod vaših kućnih ljubimaca primijetiti kako im se dlaka nakostriješila.

Osim dlakavih, i pernate se životinje nakostriješe pa izgledaju onako nekako veće i deblje.

Naime, prilikom hladnoće dlaka i perje koje slabo provode toplinu se rašire i među njih se uvlači zrak. Kako je zrak još slabiji provodnik topline, takovo stanje uzrokuje da hladan zrak sporije dopire do njihovih tijela. I ljudi prilikom izlaganja hladnoći također osjete da su im se dlake na nogama i rukama nakostriješile (oni koji ih imaju -:)

Što je "Murphyjev Zakon"

Često se u neugodnim i neočekivanim situacijama spominje "Murphyjev zakon". Što je Murphyjev zakon, kako je nastao i što znači?.
Murphyjev zakon doslovno glasi: "Ako neki događaj, stvar ili predmet treba poći po zlu, budite sigurni da će se to upravo dogoditi na najgorem mjestu, u najnezgodnije vrijeme i u nepredviđenim situacijama.
To ću objasniti na jednostavnom primjeru: Putujete autom nepoznatim predjelom. Kiša lije ko iz kabla. Odjednom "cvrc", brisač vjetrobrana je jednostavno stao. Pokušavate al nejde dalje. Nekako je kiša oslabila, ali je ispustila guma. Vadite mobitel da pozovete HAK, ali vam se na ekranu mobitela javlja "Baterija slaba". Rijetki vozači koji prolaze ne namjeravaju vam priteći u pomoć. Nekako ste uspjeli skinuti kotač i izvadili iz gepeka rezervnu gumu. Međutim, guma prazna, niste je provjeravali prije kretanja na put..
Ovo je bila samo najneugodnija priča koja vam se mogla desiti u životu.
Međutim vjerujem da vam se desilo nešto slično ko i meni. Na stolu sam nešto popravljao, nešto oko računala. odjednom mi je jedan sitan vijak pao sa stola na pod i otkotrljao se pogodite gdje? U rascjep u podu između daščica, Pod je bio cijeli na cijeloj sobi osim tu kod stola i ne baš blizu.
Drugi slučaj, na parkiralištu sam stavljao u gepek robu koju sam kupio u marketu. Prilikom zaključavanja gepeka, ispao mi ključ, poskočio ispod automobila i otišao ravno u šaht za vodu.

Vjerujem da ste imali sličnih zgoda kad je Murphy imao tu svoje prste.
Kako je uopće nastao Murphyjev Zakon, i tko je bio Murphy?

Edward Aloysius Murphy Jr. (11. siječnja 1918. - 17. srpnja 1990.), američki inženjer u američkom ratnom zrakoplovstvu koji je postao poznat po formulaciji Murphyjevog zakona.
Jedan od bezbrojnih pokusa koje je izvodio Murphey bio je onaj sa kriškom kruha namazanim pekmezom. Od  10 bacanja kriške kruha u zrak, kruh je pao na pd na stranu namazanu pekmezom 8 puta.

Budite oprezni - pročitajte ovo!!!

Ovih zadnjih dana snijeg neumoljivo sipa sa neba. Baš nas briga, sigurni smo u svojim toplim stanovima, lijepo je gledati kroz prozor van. Upravo se podsmjehljivo cerekate kako susjed "lopata" po dvorištu. Još nam je bili upravo groteskno gledati dok je susjed naslonio "lojtru" na zid i petlja nešto oko dimnjaka od bojlera za centralno grijanje ili kupaonicu.
Lojtra se pomaknula, susjed je zamlatarao rukama u zraku i "zaronio" u dubok snijeg.
Na sreću, nije se ništa desilo jer je snijeg ublažio pad.
OK, reći ćete o čemu ja ovdje baljezgam. Susjed je napravio sasvim ispravnu stvar.
Naime, njegov dimnjak iz kupaonice kojim se odvode plinovi iz kupaonskog bojlera zatrpao snijegom i uopće nije bio vidljiv iz snijega. Žalio se susjed kako mu se bojler gasi, zvao je servisera zbog onog "F24 ERROR" na displayu bojlera. Snijeg je zatpao izlaz i plin nije mogao probiti njegovu debljinu.

Plinovi se vraćaju natrag u bojler i prostoriju gdje se bojler nalazi. Stvara se koncentracija CO (Ugljičnog monoksida) koji nema ni okusa ni mirisa. Velika koncentracija čovjeka jednostavno uspava a da to on uopće ne osjeti. Nažalost, nema spasa.
Mnogo je ljudi stradalo a da ni saznali nisu od čega su umrli.
Zbog toga, moj susjed se možda meni danas sutra može smijati kad ja budem čistio izlaznu cijev dimnjaka iz bojlera.

Naročito treba biti oprezan sa bojlerima tzv "fasadnim" koji nemaju klasični dimnjak već samo odvod nu cijev koja ima dvostruku oplatu. Vanjska oplata služi za usis zraka koji treba za gorenje a centralna cijev za odvod vrućih produkata sagorijevanja.
PAŽNJA!  Ti su fasadni opasniji od običnih. Provjerite da izlazna cijev nije debelo zatrpana snijegom.
Imao sam priliku vidjeti kako su sjenice u ljetnim mjesecima u cijevi napravile gnijezdo.
Bilo bi grdnih muka oko detekcije kvara da nisam slučajno opazio ptičicu kako izlazi iz cijevi.
Zato sam na izlaz cijevi stavio "kapu" od mrežice.
Žao mi ptice, ali mi je ipak draži moj život.

Kako postaviti video nadzor?

Video nadzor je sustav obično od jedne ili više kamera, video snimača ili DVR (Digital Video Recorder), nadzornog monitora te kablova za spajanje.
Ponuda je ogromna, međutim domaći ponuđači koriste velike namete tako da je njihova ponuda i do 5 puta skuplja od one uvozne.

Shema povezivanja video nadzora

Ovdje ću barattati podacima iz prosječne i kvalitetnije ponude, a ne one vrhunske sa brandom koja ima nebeske cijene.
Samo za usporedbu, domaći ponuđači uvoze tu istu opremu, te je prodaju po nekoliko puta višim cijenama. Video oprema za individualne potrebe ne podliježe carini, samo se plaća PDV.
Što se tiče zakonske regulative, ne treba nasjesti na upozorenje domaćih prodavača opreme kako su za postavljanje potrebne neke dozvole. Nisu potrebne nikakve dozvole, nikakvi certifikati. To što domaći isporučivači tvrde da su samo oni ovlašteni je običan EPP jer oni time navode "vodu na svoj mlin".
Sve što je potrebno je certifikat ovlaštene osobe ili obrta koji se time bave.Međutim, treba poznati neke detalje iz KZ a to je da nesmijete snimati ili fotografirati osobu koja za to ne daje dozvolu.
Postavljanje opreme za video nadzor treba biti koncipirano tako da obuhvaća samo vaš objekat, te nesmije biti usmjereno na tuđe objekte ili osobe.
Najvažnije je da na objekat koji štitite postavite slijedeći ili sličan vidljiv natpis
"Objekat je pod video nadzorom"
Postavljanje video nadzorne opreme možete izvršiti i sami, nitko vam zbog toga neće prigovoriti niti moći ništa ako poštujete gore navedeno.

Bežični komplet

Kod naručivanja video opreme izvana, a ima vrlo bogata ponuda, trebate znati što vam i koliko treba.
Obično se nude cijeli kompleti (2 - 4 kamere, DVR, i kablovi koji nisu u standardnoj opremi).
Preporučam nabavku dio po dio, jer iako je nešto jeftinije, nabavit ćete ono što vam i neće možda trebati. Važno je znati i razlikovati tehničke i uporabne karakteristike opreme, naročito kamera i DVR
1. Analogne video kamere su nešto jeftinije od digitalnih ali ih nebih preporučio
2. Digitalne video kamere su suvremene, sada već i vrlo jeftine sa zadovoljavajućim osobinama.
Preporučam kamere sa IC diodama koje imaju noćno snimanje i to u potpunom mraku. Izaberite kameru sa što više IC dioda, što većim dometom.
Također je bitno izabrati kameru sa što kvalitetnijim objektivom (lećom).
Postoje kamere sa fiksnom lećom i zoom lećom. Što je odnos fokusa veći to je veća mogućnost podešavanja zooma snimanja. Treba razlikovati vanjske (outdoor) i unutrašnje (dome) kamere.
Trebate biti oprezni, jer dome kamere nemaju vodonepropusnost te mogu stradati na kiši i vlazi.
Te kamere se dijele na žične (Wired) i bežične (Wireless) kamere.

Mikro kamera za bežični nadzor

Wireless kamere imaju na sebi antenu, te sa dometom nekih desetak metara svoje snimke prenose bežično do prijemnika (Wireless receiver). Prednost žičanih kamera je u kvaliteti i postojanosti prijenosa podataka, a bežične imaju prednost što netreba žica za spajanje (izuzev napajanja). Wireless kamere i receiveri obično se nalaze u ponudi u kompletu, ali se mogu naći i pojedinačno. Obratite pažnju na receivere da imaju bar 2 , najbolje 4 kanala za komunikaciju sa više kamera istovremeno.
3. IP kamere su namjenjene snimanju, te transferu podataka na internet kako bi se moglo vidjeti što se dešava na bilo kojem dijelu gdje imate pristup internetu.
Ipak, pošto je tu potrebno dosta znanja kod konfiguracija WI-FI i IP adresa i protokola ne preporučam onima koji su za to posebni laici.

DVR - Digital Video Recorder

4. DVR snimači se dijele na 3 osnovne skupine.
 - snimači koji u sebi imaju HDD (Hard disk) na koji se snimaju podaci dobiveni sa kamera.
 - DVR koji podatke snimaju na SD karticu (MSD Card), ista je ko ona koju koriste mobiteli, samo sa daleko većim kapacitetom, čak do 64 Gb.
 - DVR kartice koje se umeću u računalo te se podaci pohranjuju na njegov HDD.

Desktop video kartica

Preporučam DVR sa HDD jer ima najveće mogućnosti iako je najskuplji .
Njegove prednosti su slijedeće: Ima kompresiju snimljenog materijala,(obično 1 Gb/1 sat snimanja)
Mogućnost motion snimanje (snimanje samo ako se objekt kreće ispred kamere)
Upravljanje mišem slično kao kod računala. PAŽNJA! HDD obično nije u kompletu sa DVR pa ga treba naknadno naručiti. Preporučam HDD nabaviti kod nas jer su vani HDD velikog kapaciteta pa su dosta skupi. Kod nas se rabljeni HDD od 200 Gb možer nabaviti za cca 100 Kn.
DVR sa SD karticama isto nema SD karticu u kompletu, pa jednu takvu od 32 Gb treba platiti skoro $50.
Snimanje na DVR karticu za računalo nebih preporučio jer tada računalo treba biti uključeno bezprekidno bez obzira dali kamera snima ili ne.

Kako napraviti ražanj za janjce i prasce?

U jednom od prošlih postova bilo je riječi o "tehnici" pečenja na ražnju. Međutim, ovdje ću objaviti kako sami možete napraviti ražanj.

Malo više posla ako ste vješti sa aparatom za varenje, brusilicom i reznom pločom za rezanje metala, malo umješnosti sa spajanjem 12 V instalacije.
Za ražanj vam je potrebno slijedeće:

1. Cijev pocinčana, ili obična crna hladno valjana od 1/2 cola dužine 150 cm.
2. Zupčanik od automobilskog zamašnjaka od motora (ima na otpadima)
3. Motor brisača 12V ali ispravan (na otpadu ili auto otpadu)
4. Svijetlo vučeno željezo promjera 8 ili 10 mm dužine oko 1 m. ( u dućanu)
5. Plosnato željezo 25x4 duljine 1 m.

Sav ovaj materijal nebi smio koštati više od 50 - 80 Kn, jer se sve kupuje po kilogramu.
Ideja kako to spojiti ima mnogo. Možda će vam ovdje pomoći video:

Kako ispeći dobru "šljivu"?

Hrvatska šljivovica, rakija ispečena od kvalitenih vrsta plave šljive je svjetski poznata i kao "sliwovitz", i kao "schlivovitza" i kako je sve ne nazivaju.
Međutim nije svaka šljivovica prava rakija od šljiva.

Prava domaća, hrvatska šljivovica je rakija dobivena od posebne vrste šljive tzv "kalanjke" koja uspijeva širom RH. Međutim, ta vrsta šljive je dosta osjetljiva na mrazeve, bolesti a posebna joj je opasna bolest "šljivina šarka". To je bolest koja napada list šljive, a kasnije i stablo i plod.

Bolest se spriječava preventivno, vrlo je lako prenosiva sa stabla na stablo, a ako jednom dođe, nemože se je iskorijeniti. Tada je nasad potrebno posjeći, a napadnute voćke spaliti.

Tijek pripremanja šljiva za pečenje rakije je specifičan, iako ima mnogo načina kako spremiti ubrane šljive, kako ih fermentirati, te ispeći dobru rakiju.

Šljive treba brati kad su potpuno zrele, ali ne i prezrele kako nebi stvarale postupak truljenja. Šljive se sa stabla skidaju tresenjem ili ručnim obiranjem.

Nekada su naši djedovi i bake svaku šljivu ručno prepolovili na pola, izvadili košticu i tada ih pospremali u kace za fermentaciju.
Danas postoje mašine za vađenje koštica iako to nije neophodno. Koštice se preporučuje izvaditi iz nekih vrsta šljiva koje imaju gorke koštice pa ako se koštica zdrobi, nastaje gorka tvra koja smeta okusu rakije.

Ubrane šljive nebi trebalo mljeti kao grožđe baš iz razloga da se ne oštete koštice. Ubrane i usitnjene šljive pospremiti u drvenu ili plastičnu kacu kako bi bakterije izvršile proces fermentacije. Treba voditi računa da se masa ne ukiseli, jer tada nije pogodna za pripremu rakije. Ovisno od mjesta na kojem se vrši fermentacija, (najbolje u podrumu, nikako ne na otvorenom suncu), vrijeme potpune fermentacije traje oko 3 tjedna.

Fermentiranu masu treba promiješati da sadržaj sa dna dođe na površinu i obrnuto. Dobro fermentirana masa treba imati prirodan miris, malo oštar ali nikako ukiseljen.
Masa se stavlja u kotao za pečenje rakije. Kotlovi za pečenje su obično od 60 do 200 litara, pa se u njih stavlja i odgovarajuća količina mase za pečenje rakije.
Preporučuje se na dno kotla staviti na dno hoblovine, slame ili sijena da se na dnu ne primi sloj mase koja se kuha. To nije potrebno ako kotao ima uređaj za miješanje. Kuhanje mase je poseban proces jer od njega ovisi koliko rakije i kakva će biti kvaliteta rakije. Loženje se vrši drvima, plinskim plamenicima.
Starinski način je isključivo loženje suhim drvima. Loženje početi  na način da se plamen pojača na maksimum sve do procesa vrenja. Tada  kad se pojavi mlaz tekućine vatra se regulira na minimalni kako bi kvaliteta rakije bila najbolja.
Prvi mlaz rakije nije za uporabu jer je to prejaka koncentracija alkohola i oštrog je okusa. To se obično koristi za masažu, ali nije za konzumaciju.
Mlaz rakije treba biti podjednak, niti da prejako teče, niti da pojedinačno kaplje.
Važno je znati i kada prekinuti isticanje rakije jer je zadnja količina iz kotla slabe kvalitete. Kontrola kvalitete je na slijedeći način. Čašicu istekle rakije na kraju baciti u vatru (oko 0,10 -0,30 dcl). Ako je rakija još dobra brzo će planuti, a ako ne plane nakon bacanja u vatru, znak je da više nema alkohola u njoj.
Rakija koja ističe iz cijevi mora biti potpuno bistra, priroodnog okusa, nikako kisela a još manje gorka. Količina dobivene dobre rakije je oko 8 - 10 %(iz kotla od 50 lit dobije se oko 4 do 5 litara dobre rakije. Sve to opet ovisi o vrsti šljiva, procesu pečenja. Cijelo vrijeme pečenja, cijevi za isticanje rakije treba dobro hladiti kako bi kondenzacija bila što bolja.

Kako uštedjeti na grijanju?

U eri visoikh računa za grijanje, postoji dosta načina kako se značajno može smanjiti iznos mjesečnih računa za grijanje prostora. Razlika u ponašanju pri štednji neće se gotovo ni primijetiti a uštede će biti znatne.

1. Smanjite temperaturu u prostoriji gdje boravite samo za 1 stupanj. To znači ako vam je sobni termostat podešen na 23 stupnja, smanjite za jednu "recku". Nećete to ni osjetiti a ušteda će vam biti dnevno za oko 1 m3.
2. Ne boravite u stanu u kratkim rukavima
3. Provjetravajte sobu širom otvorenog prozora svakog sata po 1 minutu a nikako da vam bude prozor "kipnut" cijelo vrijeme.

4. Gasite grijanje sat prije odlaska na spavanje. Izuzetak od ovog je ako je vani jako zima (-10 i niže), ostavite termostat da se cijevi ne zamrznu.
5. Zabrtvite prozore i vrata gumenim ili spužvastim brtvama.
6. Prostori koji se ne griju potrebno ih je zagrijati zbog opasnosti od pucanja cijevi zbog zanrzavanja.

Upamtite, cijevi koje su u zidu bez vanjske fasade smrznut će se ako je vani temperatura -5, stupnjeva 5 dana uzastopce.. Ukoliko je termo fasada na zgradi, smrzavanje će nastupiti kad je temperatura vani -15 stupnjeva.
Ukoliko imate termo ventile na radijatorima, nema brige, oni otvaraju protok vode ako u cijevima voda dostigne 0 stupnjeva.
Idealna temperatura u pojedinim prostorijama u stanu je:
24 stupnja u kupaonici
20 stupnjeva u dnevnom boravku
17 stupnjeva u spavaćoj sobi
15 stupnjeva u hodniku

Gore navedeno je provjereno na više načina tijelkom 3 godine. Ukoliko tako postupite, garantiram uštedu od 30% na godišnjoj razini.

Ako radijator "prelijeva", šumi ili puckeće

Vlasnici centralnog grijanja često slušaju pucketanje ili "prelijevnaje" u radijatoru. Obično tada radijator i slabije grije a karakteristično je da je radijator hladan dijagonalno od donjeg izlaznog dijela do ulaznog dijela gdje se nalazi ventil.
Princip rada centralnog grijanja je slijedeći: U sistemu koji je zatvoren (najčešči su zatvoreni), pod tlakom se nalazi voda. Uz kontrolu manometra, sustav se napuni iz gradske mreže do otprilike 1,5 Bar, na hladno. Pritom se odzračuje sustav na svakom radijatoru ukoliko nema sustav izveden odzračnik na jednom povišenom mjestu. Odzračivanje se vrši na slijedeći način. Priključak na mrežu se polako otvara i pušta voda sve dok se na odzračnom ventilu svakog radijatora ne pojavi mlaz vode bez zraka.
Pritom pri punjenju sustava moraju biti 2 osobe.
Kad je sustav pun, zatvori se dovod vode i zarvore se odzračni ventili na radijatorima.
Kako se voda u sustavu grije tako se povećava tlak u sustavu. Da nebi došlo do porasta tlaka i probijanja zaštitnog ventila u bojleru, brine se ekspanzijska posuda. To je jedan spremnik koji u unutrašnjosti ima običan balon sličan automobilskoj zračnici kotača. Kako se voda širi, taj balon amortizira pritisak koji uvijek ostaje isti, odnosno pritisak varira u opsegu do 0,5 bara.

Ponekad kod punjenja u gradskoj vodovodnoj mreži ima uvijek zraka pa on punjenjem ulazi u sustav.
Kako je voda netlačiv elemenat, ulazi u radijator i zrak koji je ušao punjenjem potiskuje taj zrak prema van. Zračni prostor ne dozvoljava vodi da ispuni cijeli radijator i on djelomično ostaje neispunjen.

Da bi se istjerao zrak treba postupiti na slijedeći način.
Zatvoriti rad bojlera (peći) na način da se ugasi cirkulaciona pumpa. Otvoriti radijator koji "prelijeva", te lagano odvrnuti odzračni ventil (nalazi se na suprotnoj strani od glavnog ventila u istoj razini)
Lagano odvrnuti ventil a ispod postaviti plastičnu posudu (najbolje od jogurta). Pustiti da izađe zrak, a to će se čuti tako da on izlazi šišteći. Čim zrak izađe početi će isticati voda u mlazu.
Kad taj mlaz bude potpuno bez šištanja, znak je da više nema zraka u radijatoru. OPREZ!!
Ako odzračujete radijator koji grije voda može biti vruća pa se možete opeći.
Preporučam odzračivanje na hladno. Nakon dovršetka sustav opet nadopuniti, tako da manometar na hladno pokazuje pritisak od 1 BAR.

Kad Laptop "gmiže kao puž"

Desi se dosta često da laptop odjednom uspori, "gmiže", sustav se diže u nedogled, aplikacije se učitavaju vrlo sporo. Tada su nam najprije krivi ISP (Internet Service Provider), ili što bi se po naški reklo "dobavljači internet usluga". Tada se prilazi nazivanju, žalopojkama, i svemu što "je krivo" za takovu sporost. Međutim , prije nego svalimo krivce na sve druge, obratimo pažnju na našu okolinu i mjesto gdje držimo laptop.
Laptop je obično smješten na stolu, i sa donje strane je smještena mrežica koja usisava zrak za hlađenje procesora. Istovremeno je sa zadnje bočne strane izveden otvor za "ispuh" toplog zraka. Nažalost, tehničkim rješenjem je ovaj otvor ispod izveden malo nespretno, jer se na površini sakuplja prašina koja je "smrt" za brzinu laptopa. Podignite laptop i okrenite ga, vidjet ćete čitavu gomilu prašine kako viri iz mrežice. Ta prašina kad se nakupi i potpuno zatvori otvor ventilatora, laptop će usporiti jer se procesor zagrijava. Ujedno ako je potpuno začepljen, temperaturna zaštita će proraditi i onemogućit će potpuno pokretanje laptopa. Rješenje je slijedeče: Najbolje je kompresorom pročistiti otvore za ventilaciju ali ne bilo kako. Nikako ne upuhivati mlaz zraka ispod prema bočno vani, već upravo suprotno. Sa bočne strane prema unutra, tako da prašina izađe ispod van . Pritom budite oprezni!!. Ukoliko pod pritiskom od 5 - 8 bara upuhujete iz blizine zrak u računalo, recite "zbogom" ventilatoru koji hladi procesor, jer će ta silna količina zraka jednostavno iščupati ventilator iz ležišta. Najbolje bi bilo ako imate kompresor, skinuti poklopac sa dna laptopa kako bi imali pristup do procesora. U tom slučaju držite prstom ventilator da se ne okreće dok ispuhujete okolinu.

Ako ne skidate poklopac onda čačkalicom (ne nikako iglom) kroz mrežicu zablokirajte  ventilator dok ispuhujete. Pošto kompresor nema baš svatko, možete si pomoći vrlo jednostavnim trikom.
Obična pumpa za bicikl (ona kineska za 30 Kn) odlično će poslužiti. Kupite za par kuna i onaj kompletić koji služi za napuhivanje luftmadraca, malih bazena i lopti. Upravo onaj nastavak sa šiljkom za loptu stavite na izlaz crijeva pumpe. Ne zanemarite tih tridesetak kuna, jer ako laptop odnesete u servis, "majstori" će vam naći desetke razloga da vam naplate od 200-400 kn za ovaj posao koji možete napraviti zabadava. Preporučam svakih 2 tjedna prekontrolirati stanje ventilatora.

Komično, ali da vam se ne desi!

Vic ide ovako:  Vozač je zbog prazne gume bio primoran stati uz zid jedne zgrade jer je jedino tu bilo mjesta za parking. Podigao je auto na dizalicu, skinuo kotač i uz rubnik složio 4 vijka koji drže kotač.
kako je u blizini bio šaht od kanalizacije, proradio je "Murphyjev Zakon". Ako netko nezna što taj zakon govori, evo objašnjenja: "Ako vam nešto pođe po zlu, budite sigurni da će vam se to baš desiti kad se najmanje nadate". Kako je vozač prtljao nešto oko rezervnog kotača, nogom je nehotice odgurnuo vijke i oni nestadoše u šahtu par metara duboko.

Vozač očajan   u beznađu kako da nastavi posao, osvrne se i na zidu opazi dvojicu muškaraca.

Nije obraćao pažnju na njih jer su se čudno ponašali i cerekali su se i dobacivali neslane šale na račun nesretnog vozača. On je pak sav očajan smišljao način što da radi. U blizini nije bilo telefonske govornice a u to doba nije bilo mobitela.

Vozač je prišao na ulaz u zgradu i na portirnici zamolio vratara da se posluži telefonom. U tom času na tabli na zidu je uočio veliki crveni natpis: "Psihijatrijska bolnica Vrapče".

Dok se vratio do automobila, jedan od dvojice na zidu ga upita:"Gospon, mogu vam ja nekaj predložiti"? Mo'š mislit, pomislio je vozač, da mi tu neki koji je u psihijatriji daje savjete.
Ali, ipak, pomisli on, neka kaže što misli, od toga mi se nemože ništa desiti.
Ajd' reci što imaš.
Pa, gospon, sa svakog kotača skinite jedan šaraf i zašarafite na taj kotač, sa tri šarafa na svakom kotaču se budete dopelali do mehaničara.
Hm...reče vozač, ali dajte mi recite zakaj ste vi uopće tu?
Gospon, reče ovaj na zidu, ja im već 20 godina to tumačim ovdje al me niko ne shvaća ozbiljno.

A sad, ozbiljno o gore navedenom. Ako vas zadesi slična situacija, imate ideju ako vam šarafi padnu u šaht. Ako ste pokraj šahta budite sigurni da će vam se to desiti.

Prirodni insekticid

Nastoječi u proizvodnju povrća i voća uvesti što više ekologije, nažalost još nedovoljno se koriste prirodni insekticidi. Jedan od zaboravljenih insekticida je buhač, mediteranska biljka koja se prije pedesetak godina koristila kao insekticid.   

Buhač je biljka sa debelom stabljikom i bijelim velikim cvjetovima.
Buhač je nazivan još i dalmatinska krizantema ili ivančica, a dalmatinsko područje klimatski je najpovoljnije za njegov rast. Na našem području uzgajao se do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su ga iz upotrebe istisnuli jeftiniji i praktičniji sintetički insekticidi. Međutim, svjetski trend povratka organskom, ekološkom i zdravom uzgoju biljaka i zdravom načinu života, vratio je život i ovoj zaboravljenoj korisnoj biljci. Samljeveni buhač uništava sve biljne i životinjske nametnike bez lošeg učinka na ljude i životinje, odbija kukce, brzo se razgrađuje i njegovom upotrebom na prirodan i nesintetički način nestaju svi nametnici koji smetaju u organskoj proizvodnji voća, povrća i biljaka. Cvijet buhača raste na stabljici visokoj oko šezdeset centimetara, korijen je razgranat dosta duboko, ne treba je zalijevati, ne treba poboljšavati zemlju gdje raste, jer je u stvari i nastala na škrtom dalmatinskom tlu.

Drugi način primjene prirodnog insekticida je obična kopriva. Koprivu u punom cvatu (6 i 7 mjesec) treba pobrati, i namočiti je u plastičnu ili metalnu posudu od oko 30 - 50 litara.
Otopinu ostaviti na suncu 3 dana na najvišoj temperaturi što je moguće više.

Dolazi do fermentacije koprive i otapanjem njenog otrova (mravlje kiseline) i ostalih sastojina kojima je kopriva bogata.
Nakon 3 dana otopina će biti crne boje, masna na dodir i vrlo smrdljiva.
Takovom otopinom prskaju se voćke i povrće protiv lisnih ušiju i ostalih nametnika.

 

Indikator stanja auto akumulatora

Poznato je da auto akumulator zakaže baš uvijek u najnezgodnije vrijeme i najnezgodnijem mjestu.

da bi vozač u svakom trenu mogao znati u kakvom je stanju akumulator u vozilu, pokazat će ovaj indikator stanja baterije.
LED1 (crvena) zasvijetlit će ako vam je akumulator prazan, odnosno ako mu je napon pao na 10,6 V.
Tako prazan akumulator treba čim prije napuniti kako nebi došlo do sulfatizacije ćelija a time i do trajnog uništenja akumulatora.
LED2 (zelena) svijetlit će stalno, odnosno tako dugo dok je napon akumulatora idealan (oko 12,8-13,6V). Pločicu montirajte na skriveno mjesto, a žice sa LED diodama izvucite na vidljivo mjesto.
Neka vas ne smeta ako u trenutku paljenja motora zasvijetli crvena LED. Naime, elektropokretač u trenutku paljenja "povuče " veliku struju a time i trenutno padne napon na akumulatoru.
U trenu kad se pokrene motor, zelena LED treba opet zasvijetliti.