Kuća sagrađena od drveta nema poteškoća sa zabijanjem čavala, vijaka ili ostalih nosača na koje se nešto objesi ili natakne.
Međutim, najviše je građevina od cigle, opeke ili betona, metala ili kamena gdje se čavli i vijci nemogu zabiti ni ušarafiti.
Tada je potrebno primijeniti tiple ili umetke.
U ranija vremena dok plastika nije bila tako široko rasprostranjena na tržištu a i dosta skupa, koristilo se drvo i to tako da se u rupu u betonu, kamenu ili opeki umetala drvena rascjepka od mekog drveta.
Uvijanjem vijka u tu rascjepku, ona se širila, te je vijak držao.
Takova primjena drvenih rascjepki nije bila dovoljno jaka za čvršće držanje i trajnost.
Razlikujemo 3 osnovne vrste tipli:
-Tipli za betom i kamen, to su plasttični umetci raznih profila za razne dimenzije šarafa ili čavala.
Obično su izrađeni od tvrđe plastike sa rascjepkom na vrhu i zaštitinom krunom ili obrubom na ulazu.
Po cijelom su tiju narezani nabori i kontra jezičci koji se širenjem upiru o materijal i spriječavaju izvlačenjem.
Za naročito teška opterećenja u beton se postavljaju posebne čelične tiple koje se zovu čelična sidra.
To su čelični valjci koji imaju navoje unutar valjka te se navijanjem vijka sa navojem šire i dobivaju konusni oblik koji spriječava izvlačenje.
- Tipli za zidove na bazi kemijskih sredstava su zapravo kemijska smjesa koja se unosi pumpicom u rupu u opeki, te se dodavanjem aditiva skrutnjava.
Umetne se vijak samo na početak, te se pričeka da se smjesa stvrdne do 3/4 čvrstoće. To je otprilike oko 10 minuta.
Tada se vijak uvrne do potrebne dubine.
Prednost takovih masa je da one ekspandiraju i ispune sve šupljine u materijalu te se nemogu izvući.
- Tipli gljivaste glave služe za pričvršćivanje stiropor ploča na zidove i fasade.
|
