Dojka je žlijezda koja producira mlijeko. Mlijeko se stvara u mliječnim žlijezdama i zatim kanalićima se izlučuje kroz bradavicu. Kao i u svim ostalim dijelovima tijela, stanice u dojci stalno rastu, obnavljaju se i miruju u ciklusima. Period rasta i mirovanja stanice u svakoj stanici je kontrolirano genima koji se nalaze u jezgri stanice. Možemo reći da je jezgra stanice „kontrolni centar“ svake stanice.
Međutim kada Vaši geni u stanici, konkretno dojke, izgube sposobnost kontrole ciklusa rasta i mirovanja stanice, tada se stanice počnu obnavljati abnormalnim tijekom, što može rezultirati nastankom promijenjenih dakle atipičnih stanica tj. stanica koje nazivamo karcinomskim-zloćudnim stanicama nad kojima naše tijelo nema kontrolu rasta. Prema znanstvenim istraživanjima naše stanice koje se neprestano obnavljaju tijekom života, mogu se početi obnavljati bez kontrole iz jezgre stanice i mogu postati zloćudne kada ne bi u našem tijelu postojali i dodatni mehanizmi koji mogu „popraviti“ pogrešku u obnavljanju stanica.
Sada postoji pitanje zašto neki organizam može popraviti pogrešku u obnavljanju stanice a neki ne, pa se zbog te greške u kontroli obnavljanja stanice one postaju zloćudne. Ovo pitanje je jedno od ključnih za rješavanje problema nastanka, kontrole, rasta i umiranja zloćudne stanice. Danas postoje znanstveno postavljene hipoteze o mogućim uzrocima za nemogućnost ili mogućnost „popravka“ pogreške u obnavljanju stanica.
Stoga možemo po današnjim saznanjima zaključiti da je karcinom dojke nekontrolirani rast stanica u dojci. Karcinom dojke ukoliko se ne otkrije u ranoj fazi može probiti barijeru žljezdanog tkiva dojke i proširiti se u ostale dijelove tijela. Ukratko, karcinom je može biti uzrokovan genetičkim abnormalnostima ( „greška“ je u genetičkom materijalu koji nasljeđujemo i utjecajima okoline koji mogu promijeniti našu kontrolu u reprodukciji stanica). Usprkos tome samo 5-10 % karcinoma su naslijeđeni od naših predaka (majka, otac djedovi, bake i sl.).
Umjesto toga 90% karcinoma dojke su posljedica dvaju najčešćih uzroka; proces starenja stanica i nemogućnosti adekvatne kontrole obnove stanica i načina života. Ukratko postoji nekoliko mogućnosti koje stoje na raspolaganju svakoj ženi koja može pomoći svom tijelu da ostane zdravo što duže je to moguće.. Ona može izbalansiranom prehranom, nepušenjem, učenjem kako živjeti sa stresom i kako ga minimalizirati u svom životu, zatim vježbanjem i hodanjem tj. fizičkom aktivnošću utjecati i ako ima genetsko nasljeđe za rak dojke da se on ne pojavi ili ako se pojavi da to bude što kasnije u njenom životu.
Kod žena treba također razbiti jednu predrasudu koju mi liječnici znamo čuti u ordinaciji, a to je razbiti osjećaj krivnje kod oboljelih žena od raka dojke kao i neprestano ponavljanje samoj sebi da rak dojke njima dogodio zato što se nešto ili netko njima učinio i na taj način uzrokovao nastanak raka dojke. Takva razmišljanja u razgovoru s oboljelom ženom od raka dojke treba promijeniti kod bolesnice liječnik, jer one su u trenutku otkrivanja bolesti kontraproduktivne.
