Kako ispeći dobru "šljivu"?

Hrvatska šljivovica, rakija ispečena od kvalitenih vrsta plave šljive je svjetski poznata i kao "sliwovitz", i kao "schlivovitza" i kako je sve ne nazivaju.
Međutim nije svaka šljivovica prava rakija od šljiva.

Prava domaća, hrvatska šljivovica je rakija dobivena od posebne vrste šljive tzv "kalanjke" koja uspijeva širom RH. Međutim, ta vrsta šljive je dosta osjetljiva na mrazeve, bolesti a posebna joj je opasna bolest "šljivina šarka". To je bolest koja napada list šljive, a kasnije i stablo i plod.

Bolest se spriječava preventivno, vrlo je lako prenosiva sa stabla na stablo, a ako jednom dođe, nemože se je iskorijeniti. Tada je nasad potrebno posjeći, a napadnute voćke spaliti.

Tijek pripremanja šljiva za pečenje rakije je specifičan, iako ima mnogo načina kako spremiti ubrane šljive, kako ih fermentirati, te ispeći dobru rakiju.

Šljive treba brati kad su potpuno zrele, ali ne i prezrele kako nebi stvarale postupak truljenja. Šljive se sa stabla skidaju tresenjem ili ručnim obiranjem.

Nekada su naši djedovi i bake svaku šljivu ručno prepolovili na pola, izvadili košticu i tada ih pospremali u kace za fermentaciju.
Danas postoje mašine za vađenje koštica iako to nije neophodno. Koštice se preporučuje izvaditi iz nekih vrsta šljiva koje imaju gorke koštice pa ako se koštica zdrobi, nastaje gorka tvra koja smeta okusu rakije.

Ubrane šljive nebi trebalo mljeti kao grožđe baš iz razloga da se ne oštete koštice. Ubrane i usitnjene šljive pospremiti u drvenu ili plastičnu kacu kako bi bakterije izvršile proces fermentacije. Treba voditi računa da se masa ne ukiseli, jer tada nije pogodna za pripremu rakije. Ovisno od mjesta na kojem se vrši fermentacija, (najbolje u podrumu, nikako ne na otvorenom suncu), vrijeme potpune fermentacije traje oko 3 tjedna.

Fermentiranu masu treba promiješati da sadržaj sa dna dođe na površinu i obrnuto. Dobro fermentirana masa treba imati prirodan miris, malo oštar ali nikako ukiseljen.
Masa se stavlja u kotao za pečenje rakije. Kotlovi za pečenje su obično od 60 do 200 litara, pa se u njih stavlja i odgovarajuća količina mase za pečenje rakije.
Preporučuje se na dno kotla staviti na dno hoblovine, slame ili sijena da se na dnu ne primi sloj mase koja se kuha. To nije potrebno ako kotao ima uređaj za miješanje. Kuhanje mase je poseban proces jer od njega ovisi koliko rakije i kakva će biti kvaliteta rakije. Loženje se vrši drvima, plinskim plamenicima.
Starinski način je isključivo loženje suhim drvima. Loženje početi  na način da se plamen pojača na maksimum sve do procesa vrenja. Tada  kad se pojavi mlaz tekućine vatra se regulira na minimalni kako bi kvaliteta rakije bila najbolja.
Prvi mlaz rakije nije za uporabu jer je to prejaka koncentracija alkohola i oštrog je okusa. To se obično koristi za masažu, ali nije za konzumaciju.
Mlaz rakije treba biti podjednak, niti da prejako teče, niti da pojedinačno kaplje.
Važno je znati i kada prekinuti isticanje rakije jer je zadnja količina iz kotla slabe kvalitete. Kontrola kvalitete je na slijedeći način. Čašicu istekle rakije na kraju baciti u vatru (oko 0,10 -0,30 dcl). Ako je rakija još dobra brzo će planuti, a ako ne plane nakon bacanja u vatru, znak je da više nema alkohola u njoj.
Rakija koja ističe iz cijevi mora biti potpuno bistra, priroodnog okusa, nikako kisela a još manje gorka. Količina dobivene dobre rakije je oko 8 - 10 %(iz kotla od 50 lit dobije se oko 4 do 5 litara dobre rakije. Sve to opet ovisi o vrsti šljiva, procesu pečenja. Cijelo vrijeme pečenja, cijevi za isticanje rakije treba dobro hladiti kako bi kondenzacija bila što bolja.