No, da objasnimo ovaj misteriozni nestanak.
Alen Josipović imao je nepunih dvanaest, a njegov brat Antonio četiri godine manje. Živjeli su u obiteljskoj kući u Pirovcu, na adresi Bezdan 2. Mati Anka bila je domaćica, otac Ivo vodoinstalater. Bili su, reći će danas Alen Josipović, normalna obitelj.
A onda se, kada je tad 35-godišnji Ivo Josipović nestao, preko noći urušio sav njihov svijet. Njegovi sinovi o ocu ne znaju ništa 28 godina, jedan mjesec i 19 dana. Supruga Anka nije dočekala vijesti o Ivi. Bile su joj 33 godine kada je umrla, dvije godine nakon muževa nestanka.
''I njezina smrt, baš kao i očev nestanak, bili su, najblaže rečeno, čudni. Kao da je zaplet njihova života pisalaAgatha Christie'', počinje priču Ivin stariji sin Alen Josipović pa nastavlja:
''Majčina obitelj nikako se nije slagala s mojim ocem, a početkom te 1985. problemi su eskalirali. Zato je djedNikola, zabrinut za sina Ivu, došao iz Bosne i Hercegovine, gdje je živio, k nama. Kad se trebao vratiti kući, brat, majka i ja otišli smo s ocem i djedom do autobusne stanice u Pirovcu. Tata je išao ispratiti djeda pa su zajedno otišli u Šibenik na željeznički kolodvor. Bilo je to 4. veljače 1985. godine. Taj datum službeni je datum nestanka moga oca, a šibenski kolodvor posljednje mjesto gdje je viđen. No naša susjeda je kasnije kazala da je iste večeri iz naše kuće dopirala strahovita galama i da se čulo više glasova. Ali policija se onda time nije bavila'', kaže Alen Josipović.
Nestanak njegova oca prijavljen je sutradan i to u – Rijeci.
'Nigdje se ne navodi tko je prijavio nestanak. Po informacijama do kojih sam došao tijekom godina potrage ispada da je netko iz tamošnje policije poslao brzojav policiji u Šibeniku. Izgleda mi to kao da je netko namjerno htio skrenuti potragu što dalje od naše kuće. Mama nikada nije htjela govoriti o tati. Činilo mi se da se nekoga bojala'', kaže Josipović.
''Prije deset godina dobio sam vijest da je tata u Australiji pa sam otišao u Adelaide. Nisam ga našao. Ali sam zato kasnije našao njegov zdravstveni karton iz zadarske bolnice i sumnjam da je tatu netko trovao'', kaže sin nestalog, uvjeren da će doznati istinu o očevoj sudbini.
''Majčina obitelj nikako se nije slagala s mojim ocem, a početkom te 1985. problemi su eskalirali. Zato je djedNikola, zabrinut za sina Ivu, došao iz Bosne i Hercegovine, gdje je živio, k nama. Kad se trebao vratiti kući, brat, majka i ja otišli smo s ocem i djedom do autobusne stanice u Pirovcu. Tata je išao ispratiti djeda pa su zajedno otišli u Šibenik na željeznički kolodvor. Bilo je to 4. veljače 1985. godine. Taj datum službeni je datum nestanka moga oca, a šibenski kolodvor posljednje mjesto gdje je viđen. No naša susjeda je kasnije kazala da je iste večeri iz naše kuće dopirala strahovita galama i da se čulo više glasova. Ali policija se onda time nije bavila'', kaže Alen Josipović.
Nestanak njegova oca prijavljen je sutradan i to u – Rijeci.
'Nigdje se ne navodi tko je prijavio nestanak. Po informacijama do kojih sam došao tijekom godina potrage ispada da je netko iz tamošnje policije poslao brzojav policiji u Šibeniku. Izgleda mi to kao da je netko namjerno htio skrenuti potragu što dalje od naše kuće. Mama nikada nije htjela govoriti o tati. Činilo mi se da se nekoga bojala'', kaže Josipović.
''Prije deset godina dobio sam vijest da je tata u Australiji pa sam otišao u Adelaide. Nisam ga našao. Ali sam zato kasnije našao njegov zdravstveni karton iz zadarske bolnice i sumnjam da je tatu netko trovao'', kaže sin nestalog, uvjeren da će doznati istinu o očevoj sudbini.
****Izvor Danas.hr
