 |
| Samoubojica u Aokihari |
Samoubojstva su u Japanu velik problem. Ova zemlja koju poistovjećujemo s tehnološkim napretkom, radinošću, tradicijom i poštovanjem, već je nekoliko desetljeća na vrhu svjetskih ljestvica i po broju samoubojstava. Država koja ima oko 130 miliona stanovnika godišnje ih od samoubojstava izgubi oko 30 tisuća. Žrtvama vlastite ruke najčešće padaju srednjovječni muškarci razočarani samim sobom. Samoubojstvo je izlaz na koji se u japanskoj kulturi neće gledati s neodobravanjem, ono se ponekad smatra i časnim činom.
Aokigahara nosi nezahvalnu titulu najpopularnijeg mjesta za samoubojstva u Japanu, a iza mosta Golden Gate u San Franciscu, ova šuma je i drugo najpopularnije mjesto za samoubojice na čitavom svijetu. Tu je popularnost stekla 1960-tih godina, nakon što je japanski pisac Seichō Matsumoto u romanu Nami no Tou samoubojstvo dvoje ljubavnika smjestio baš u tu šumu. Šumu je i ranije pratila mračna reputacija, što zbog čestih samoubojstava, što zbog toga što se ovdje do 19. stoljeća prakticirao ubasute, običaj da se onemoćale, starije članove obitelji ostavlja da umru na zabačenim mjestima.
Aokigahara je tako postala šuma smrti u kojoj godišnje od vlastite ruke skonča u prosjeku 30.000 ljudi. Po granama i među stablima puno je potresnih ‘suvenira smrti‘: odjeće, osobnih predmeta, nečijih uspomena. Šuma je išarana znakovima koji na japanskom i engleskom jeziku apeliraju na nesretnike da se vrate u svoj svijet i potraže pomoć. Neki dobrovoljci često šeću šumom ne bi li spriječili pokoje samoubojstvo, a to im ponekad i pođe za rukom.
***Izvor idesh.net
