Koliko su opasne odbačene baterije?

U današnje vrijeme elektronike, zabavnih uređaja, mobitela, kamera, fotoaparata i svih silnih uređaja moderne tehnologije, svakodnevno se u svijetu prema procjeni nekih američkih znanstvenika, kupuje otprilike 2 milijarde baterija.
Istovremeno se ih baca oko 1,5 milijardi.
Gdje završava ta ogromna količina baterija?
Baterije, pogotovo one novije generacije, sadrže vrlo otrovne sastojke (kadmij, nikal, živu, krom). Samo dijelić tih otrovnih supstanci ako dospije u hranu ili vodu može zatrovati ogromne količine vode oko sebe.

Baterija je prema načinu na koji djeluje i sastavu galvanski članak, a više takovih članaka sačinjava bateriju. zato je iako pogrešan naziv "baterija" i samo 1 članak poznat po tom imenu.

Bateriju čine ovojnica, ugljeni štapić, elektroliti. Ovdje se neću baviti detaljima oko same baterije, već opasnošću koje ta baterija može prouzročiti pogrešnim odlaganjem.
Razvijeni svijet koji i najviše proizvodi i troši ali i odbacuje istrošene baterije, ima i razvijenu svijest o sigurnosnom zbrinjavanju istrošenih baterija.
Tako Japan, zemlja koja je "majka i otac" elektronike vrlo disciplinirano zbrinjava odbačene i istrošene baterije, Tamo nema šanse da se baterije odbacuju u kante za smeće ili po ulicama ili parkovima. Jedna sitna crtica iz japanske svakodnevice.
Samo u Tokiju u njihovim vlakovima SVAKODNEVNO pronađu preko 10.000 zaboravljenih mobitela, video i foto kamera, raznih igračaka koje putnici zaboravljaju.

Pošto je Japan visoko razvijena zemlja tehnologije, gotovo nitko ne odlazi u "Lost & Found Office", kako bi potražili svoju omiljenu igračku.
Njima je jednostavnije to kupiti novo.
Baterije se obavezno moraju sakupljati i odlagati na posebna mjesta kako bi se na siguran način mogle reciklirati i zbrinuti.
Za informaciju jedan stravičan podatak. Samo 1 baterija koja svoj sadržaj ispusti među podzemne vode može zagaditi čak 600 m3 pitke vode.

Kako je nastala pjesma "Silent Night"?

Svima poznata pjesmica "Silent Night" (Tiha Noć"), nastala je na Badnjak 1818, u Oberndorfu kod Salzburga,

 a autor joj je pastor Joseph Mohr. Glazbu je napisao Franz Gruber.

Hrvatski prijevod pjesmice Tiha Noć ima više izvedbi, jedna od njih je ova:

Tiha noć, sveta noć
Ponoć je, spava sve
Samo Marija s Josipom bdi
Divno djetešce pred njima spi
Rajski resi ga mir
Rajski resi ga mir.

Tiha noć, sveta noć
Pjesma ta anđeoska
Miljem otajnim napunja zrak
Bajna svjetlost rasvjetljuje mrak
Kraj pretvara u raj
Kraj pretvara u raj.

Tiha noć, sveta noć
Pastiri, amo svi
Pjevat Isusu anđela poj
S majkom poklon prikazat mu svoj
Srce dat mu na dar
Srce dat mu na dar.

Originalni notni materijal:

Pjesmica je prevedena na 85 svjetskih jezika, izvodi se prilikom Božića i Nove Godine u čitavom svijetu.

Zašto čovjek trepće očnim kapcima?

Treptanje očnim kapcima normalna je pojava, međutim to u svakodnevnom životu gotovo nitko ni ne primjećuje.
Zašto ipak čovjek trepće očnim kapcima? Otprilike, usporedbu treptanja očima možemo usporediti sa vjetrobranskim brisačima stakala. Osnovna zadaća očnih kapaka je da spriječava ulaz prašine, nečistoća i ostale sitne čestice.

Isto tako, treptaji imaju zadaću ovlaživanje površine rožnice. Frekvencija treptanja ljudskog oka nije jedinstvena niti ista kod svakog čovjeka. Razlikuju se rase, tjelesna građa, navike, vremenski uvjeti. Ipak neka srednja učestalost treptanja je od 5 - 10 treptaja u minuti.
 Pokušajte izračunati koliko čevjek od prosječnih 80 godina u svom životu trepne očima. Ne zaboravite da čovjek ne trepće dok spava, ili se odmara žmireći.
Nemaju samo trepavice na očima  važnu zadaću već i obrve.

Obrve štite oko poput nekog žlijeba na krovu kuće ili otirača za blato ispred kućnog praga. Dakle, sve nečistoće koje dolaze sa površine glave i kose, obrve zadržavaju među dlačicama.
Kako trepavice i kapci podmazuju površinu rožnice?: U kutevima oka postoje žlijezde suznice koje kod svakog treptaja ispuste kapljicu tekućine koja podmazuje oko.

Zašto je broj 666 "sotonski broj"?

 Broj 666 stoljećima fascinira ljude, a pogotovo crnomagijaše, istjerivače duhova , sotoniste. Što zapravo predstavlja taj broj koji se ne razlikuje od npr 111, 999, 444.

Zbog čega upravo taj broj smatraju "sotonskim"?

Neki čudnim kombinacijama poretka vaših brojeva u datumu, mjesecu i godini rođenja, te sa kombinacijom "sotonskog" broja 666, "mogu" predvidjeti vaš dan smrti, nastanak sudnjeg dana, ili pak vaš "čaroban" broj pomoću kojeg možete otkriti sretne brojeve.

Naravno, sve su to samo plodovi mašte, te u znanosti nemaju baš nikakvo uporište.

Broj 666 već stoljećima fascinira kršćane, ali i sotoniste i crnomagijaše, među kojima posebno britanskog okultista Alistera Crowleya. O njegovu značenju stvoreni su brojni mitovi i nagađanja, te predviđanja Sudnjeg dana.

Broj 666 je broj Antikrista, ličnosti koji će se podići prije konačnog svršetka s ciljem da se suprotstavi Bogu i Božjem narodu….

 Ipak, da ne ispadne da je broj 666 čista izmišljotina, nečija teorija nonsensa evo nekih suvislih znamenosti:

Broj 666 pojavio se u najširoj upotrebi u bankarskim sistemima. Prve tri cifre međunarodnog sustava monetarne kartice su 666. Šifra “Svjetske banke” je 666. Kartica australske “Nacionalne banke” nosi broj 666. Banke u Floridi koriste broj 666. Čekovi u Bombaju nose broj 666. Na karticama izraelske lutrije utisnut je broj 666.

Kako nastaju biseri?

Biseri su u stvari "nametnici" ili "kukavičja jaja", smješteni u unutrašnjosti školjki kamenica.

Nastanak tod stranog tijela u školjkama i drugim mekušcima nisu do danas definirana, iako postoje razne teorije. Prvi spomeni nastaju u kineskoj literaturi još 2000 godine pne. (prije nove ere).

Biseri kao nakin veoma se cijene kroz vijekove u arapskom, kineskom, egipatskom svijetu.

Islamska religija simbolizira ih sa nevinošću, čistoćom  i djevičanstvom.

Kurdi smatraju da je biser embrio školjkinog uterusa.

Religije dalekog istoka (Kina, Indija i Japan) biser smatraju simbolom bogatstva i posebne kulture, dok im neki pripisuju afrodizijačka svojstva. Srednji vijek im daje osobinu ljubavi prema Bogu.

Nastanak bisera se još i danas ispituje i povezan je sa mističnim okolnostima. Razlog je to što je biser sedefastog sadržaja, sasvim drugog sastava od sadržaja školjke. Prema teoriji, sedef nastaje od posebnih zrnaca pijeska koje ulaze kroz proreze u školjku i tamo se transformiraju u biser.

Kako u automobilu bez klime riješiti previsoku temperaturu?

Ovih vrućih ljetnih dana ako ste "sretnik" da vam auti nema klima uređaj, a auto vam cijeli dan stoji na suncu, donekle si možete pomoći bar malo. Naime, ako je automobil na suncu a vanjska temperatura zraka iznosi 30 stupnjeva, u zatvorenom automobilu je tada provjereno 65 stupnjeva. Sjesti u takav automobil je jednostavno neizdrživo a i opasno, Naime, ljudsko tijelo može izdržati temperature od -40 stupnjueva pa sve do +75 stupnjeva, ali samo ako se na te razlike postepeno prilagođava. Ukoliko je taj prijelaz nagao i  ztrenutan, tijelo doživljava šok. Šok izazvan tako naglim promjenama temperature može dovesti i do srčanog udara i smrti.

Da bi spriječili takav slučaj, prije sjedanja u užareni automobil, postupite na slijedeći način:
Na jednoj strani automobila spustite skaklo na vozačevim vratima. Sa druge strane otvarajte i zatvarajte vrata kako bi propuhom "istjerali" zrak van kroz spušteno staklo.

Nije ništa revolucionarno, ali ćete nakon 20-ak zamaha vratima uspjeti izravnati temperaturu u vozilu sa temperaturom vani. Priznajem, nekima će ta vaša operacija izgledati smiješnom, međutim, djeluje. Osobno sam provjerio...probajte i vi.

Sa druge strane, ako imate klimu u automobilu, neka vam klima radi tako da je temperatura u automobilu otprilike 5 do 8 stupnjeva niža od vanjske. Pri dolasku na cilj postepeno isključujte hlađenje tako da kod izlaza iz automobila bude razlika što manja.

Zašto se bojati zmija?

Već i sama pomisao na nešto što gmiže, puzi, sikće u većini nas stvara neki strah i odbojnost prema tim bićima. Naime, zmije, gušteri, i ostali gmazovi zovemo zajedničkim nazivom "Reptili".

Zmije žive na svim područjima svijeta, ovisno o vrsti i mjestima gdje je njihov život i opstanak ovisan o njihovoj građi, tijelu, način prehrane i ostalim navikama tih životinja.
Tako gotovo nećemo uspjeti pronaći poskoka i čegrtušu u prašumama i močvarama kao i bjeloušku u pustinjama.
Naime, život određene zmije razvijao se kroz cijeli vijek njihova postajanja, njihov način prehrane, način lova i opstanka.
Ćegrtuša živi u pustinjskim predjelima sa mnogo pijeska gdje se ona sakriva od vreline sunca kao i način na koji hvata plijen.
Bjelouška je neotrovna zmija koja može narasti i do 2 metra, a plijen hvata uglavnom u vodi i visokoj travi vlažnih predjela. Plije su joj žabe, kukci, miševi, mladunčad ptica te puževi i sitne razne životinjice. Plijen guta cijeli pa čak kad joj plijen i prelazi širinu ždrijela.

Slična zmija je "jajarica" koja je ime dobila po načinu prehrane.
Ona se uglavnom hrani jajima ptica koje svoja jaja odlažu na zemlji , (galebovi i još neke morske i riječne ptice). Iako je jaje mnogo šire od njezinih čaljusti, ona jednostavno toliko razjapi čeljust da to naprosto izgleda nemoguće.
Međutim, evolucija je stvorila prilagodbu toj životinji, tako da ona to radi bez ikakvih problema.

U našim krajevima žive razne zmije otrovnice i neotrovne. Od otrovnica ću spomenuti samo 2 vrste koje zaslužuju pažnju.

Poskok (Vipera ammodytes), je zmija otrovnica naših gorskih pretežno kamenitih područja, mjesta u planinskim krškim područjima sa dosta kamenitih predjela, na otocima, uz morsku obalu, kao i gotovo u svim djelovima Hrvatske.  Zimski period prespava u gnijezdu sakriven od vjetra , snijega i hladnoće.
Prvim zracima sunca izlazi iz skrovišta i gotovo potpuno nepomično sakuplja temperaturu sunca. To mu je potrebno pošto su reptili hladnokrvne životinje. Prepoznat ćemo ga po karakterističnoj šarenoj pruzi na leđima, malom izraslinom na nosu poput "roga", dužine od 30 do 80 cm. Rep mu je mali, tako da gotovo cijelu dužinu tijela ima podjednaku.

Tada su potpuno bezopasni jer su im reakcije i osjetila smanjena na minimum.
Međutim, za vrelih ljetnih dana sakrivaju se u skrovita mjesta u hladu, čak i na drvo i čekaju plijen.
Plijen su im uglavnom ptice, miševi, žabe kukci, neke manje životinje koje mogu uloviti.

Potpuno je pogrešna tvrdnja da poskok napada ljude, veće životinje ili uopće bića za koje smatra da im nije dorastao. Poskok kao i ostale zmije napada samo kada se osjeća napadnut, kad ga netko razdražuje, stane na njega. U bii poskok je vrlo plaha i strašljiva zmija i bježi glavom bez obzira. Ukoliko ga vidimo na putu, negdje na kamenu ili na grani drveta, mirno ga treba zaobići i ne dirati ga a pogotovo ga razdraživati ili napadati. Poskok je Zakonom zaštićena vrsta koja je u izumiranju baš zbog najviše ljudskih aktivnosti.
Najveća je zabluda da poskok napada ljude u skokovima čak do 2 m visoko ???????.
Poskok uopće nemože skakati, jer se kreće pokretom trbušnih mišića kao i sve ostale zmije.
U slučaju ugriza, posljedice mogu biti vrlo neugodne, doduše samo jako bolne, dok je smrt vrlo rijetka ali samo kod osoba sa vrlo velikim postotkom alergije na otrove. Takve osobe mogu umrijeti čak i zbog  uboda nekoliko pčela.
Treba se što prije javiti liječniku.
Riđovka (vipera_berus)

Zmija otrovnica iz porodice ljutica. Naraste do 80 cm, najčešća otrovnica na našim prostorima, u narodu poznata i kao "šarka", "šarulja" ili "crnostrig".

Kao i ostale ljutice, ne progoni svoj plijen, nego čeka da joj plijen dođe na dohvat i tada ga napada smrtonosnom učinkovitošću. U usporedbi sa svojim većim srodnicima, riđovka je rijetko prijetnja čovjeku, no za male je životinje smrtonosna. Ima veliku glavu, uski vrat i debelo tijelo koje je manje i elegantnije od poskokovog, s kosom isprekidanom prugom koja služi za prikrivanje. Jezik joj je dug i rašljast. Njezini otrovni zubi leže preklopljeni u čeljusti, a izbacuju se prema naprijed kad zmija napada. Nakon što napadne, riđovka čeka da otrov počne dijelovati, jer će plijen pojesti tek kad je mrtav. Otrov riđovke je hemotoksičan što znači da se tkivo raspada te djeluje na krvni sustav, a pojedini ga znanstvenici smatraju toksičnijim i od poskokovog, te ga svrstavaju među najtoksičnije u zmijskome svijetu, ali vjeruju da zbog manje količine koju može uštrcati u ranu ne predstavlja niti približnu opasnost. Ipak, kod većine znanstvenika prevladava mišljenje da otrov nije veoma toksičan. Brojne statistike upućuju da u većem dijelu Europe ljudi češće umiru od uboda pčela nego od ugriza ove zmije, te da bi zdrava odrasla osoba najvjerojatnije preživjela ugriz i bez medicinske pomoći.

Kako štedjeti električnu energiju?

Električna energija je blagodat civilizacije, bez koje se danas nebi mogao zamisliti moderan život.
Električna energija se dobiva primarno iz elektrna bilo da su one na vodu (hidroelektrane), ugljen , (termoelektrane), ili na atomska goriva (nuklearke). Izvori energije bilo kojeg porijekla nisu neiscrpni, pa je postalo pitanje štednje električne energije.

Električna energija se može uštedjeti na više primarnih i sekundarnin načina.
Primarno se energija štedi zamjenom klasičnih balon žarulja za štednje (živine žarulje). Cijena štednih žarulja je oko 5 do 10 puta viša ali je njihova ušteda isplativa nakon vrlo kratkog vremena.

Evo primjera jednostavne računice:

Klasična žarulja od 100W svoj rad dijeli na 2 dijela, emitiranje svjetlosti oko 12%, a toplinski dio na oko 88%. Potrošnju na godišnjoj razini možemo izračunati ovako: Prosječno upaljena sijalica od 100W ako gori dnevno 6 sati, godišnje potroši cca 2200 sati rada, što iznosi oko 200 KW. Ako u stanu imamo 5 takovih sijalica, prosječna potrošnja godišnje iznosit će 1000 KW.

Uporabom štedne žarulje od 20W, dobit ćemo isti intenzitet rasvjete ali 5 x manju potrošnju električne energije. Novi tip štedne žarulje

 

Stariji tip štedne žarulje

Pogled u unutrašnjost štedne žarulje

 

Osim sijalica, u kućanstvima danas ima bezbroj elektičnih i elektronskih uređaja koje doduše gasimo kad ih netrebamo, ali samo u "Stand by" mode. Što je stand by mode?. To je u stvari samo prividno gašenje uređaja kad procesori smanjuju svoju aktivnost na minimum, iako nisu uređaji ugašeni do kraja.
Postoje neke studije da svaki takav uređaj ako je u "Stand by" modu godišnje može potrošiti oko 20 KW električne energije. Pomnožite to sve skupa sa količinom potrošene energije pa puta cijena. dobit ćete iznose od kojih će vam se zavrtiti u glavi.

Rashladni uređaji (škrinje i hladnjaci), štednjaci i pećnice, mašine za pranje rublja, starijih datuma su obično C ili čak D energetskih razreda. Najnoviji takvi uređaji i aparati su mahom A ili rjeđe B energetskog razreda.
Naročito se osjeća razlika između tih razreda kod aparata sa hlađenjem (škrinje i hladnjaci).

Osobno sam testirao, starija škrinja koja još sasvim dobro radi se u istim uvjetima uključivala 4 puta tijekom 60 minuta. Nova škrinja A razreda, samo jednom. Obje škrinje su iste snage ž, postavljene jedna do druge nam istom mjestu u jednakim uvjetima.
Mnogi ne vjeruju u to i odmahuju rukom.Osobno sam iskusio te razlike, i vjerujte, zaista su enormne.

Kako štedjeti vodu?

Većina kućanstava je priključena na javnu vodovodnu mrežu, dok svega 3% kućanstava u RH ima vlastite izvore vode (bunari). Ukoliko smo korisnik javne vodovodne opskrbe onda se voda može uštedjeti na nekoliko načina:

1. Prilikom tuširanja nemora mlaz vruće ili tople vode neprekidno biti uključen recimo dok se sapunate
2. Kad peremo zube, većina nas pussti vodu da curi dok četkicom peremo zube
3. WC kotlići su danas modernije izvedbe da se voda može puštati u manjoj ili većoj količini.
   Ako imamo stariji model vodokotlića, on će pritiskom na polugu istočiti vode uvijek isto bez obzira dali trebamo cijelu količinu ili ne. U tom slučaju napravite ovako: Skinite poklopac vodokotlića sa gornje strane.
napunite jednu PVC bocu od mineralne vode (1,5 lit), te je napunite do vrha  vodom i začepite.

Polegnite je tako napunjenu na dno kotlića vodoravno ili uspravno, ali da ne smeta plovku ili zvonu za ispust.
Time ćete spriječiti da se kotlić napuni do vrha za točno 1,5 litara manje vode. Ukoliko treba pustiti veću količinu, puštajte u 2 navrata. Izračun uštede je slijedeći: Četvoročlano domaćinstvo prosječno koristi WC 3 puta dnevno  x 4 člana 365 dana u godinu x 1,5 litara Iznos je nezanemariv iako to isprva ne izgleda tako.

Ušteda na godišnjoj razini iznosi 6.570 litara, dakle 6,5 m3 vode pomnožite x cijene m3 u vašem mjestu, pa ćete dobiti uštedu.

Ukoliko vam "dihtung" na zvonu vodokotlića ne brtvi dobro pa voda onako stalno polako dotječe u WC školjku, ako za 1 sat istekne samo 3 litra vode, a to je provjereno, za godinu dana isteći će vam 2800 litara ili 2,8 m3. Slavina koja onako dosadno kaplje kap po kap i kljucka noću u mozak, ne samo da je užasno dosadna, već i košta. Izračunato je da ako je frekvencija kapanja 1 kap/sec, da je to godišnje 1700 litara vode ili 1,7 m3.
Ukoliko svaki član domaćinstva dnevno pere zube najmanje 2 puta i pritom ne zatvara slavinu dok pere zube već voda curi, godišnje će uzalud iscuriti 4500 lit vode ili 4,5 m3. Ako to zbrojimo, godišnje će to iznositi 15,5 m3 vode što je prosječna potrošnja četveročlanog domaćinstva za pola mjeseca.
Dakle, malom pažnjom i usvajanjem nekih navika štednje, moguće je uštedjeti i vodu i novac.

Kako se puni akumulator?

Akumulator je zapravo jedna jaka baterija napona 12,6 V u idealnim uvjetima.
Inače njegov napon može varirati od 10,6 do 14 V, što ovisi o mnogo čimbenika.
Kad je akumulator napunjen do idealne granice 12.6 V, onda se višak "struje", pomoću regulatora punjenja odvodi na masu, odnosno regulator svojom elektronikom smanjuje punjenje na minimum.

Akumulator obično zakaže u najnezgodnijem trenutku, a to je hladno vrijeme, ujutro kad treba na posao. Zbog toga da se ne dogode neugodna iznenađenja, u automobili uvijek treba imati pri ruci slijedeće:
 Kablove za brzo startanje, to su u stvari 2 kabla sa kliještima jedan obično crvene boje "+" a drugi crne boje "-". Služe da se može u slučaju da auto nemože upaliti, "posudi struja" sa nekog drugog automobilskog akumulatora. To se radi na način da se spoje kleme i to prema polaritetu, dakle na + klemu akumulatora spoji crveni kabel, a crni na negativni pol ili bilo koji metalni dio automobila PAŽNJA! ne spajati na lakirane dijelove jer nema spoja a i eventualno probijanje iskre oštetit će lak.

Svaki automobil ima napon akumulatora od 12 V, osim teretnih vozila koja imaju serijske vezane akumulatore obično 2 komada jer imaju 24 V instalaciju. Kod posuđivanja struje sa teretnog vozila pazite da ne spojite oba akumulatora u seriji na vaš koji ima 12 V, jer će doći do eksplozije i trenutačnog uništenja vašeg akumulatora, Stoga kleme spojite samo na izvode jednog ot ta dva akumulatora prema polaritetu.
Moramo paziti da se ne dotaknu kleme dok je spoj na bilo kojem od akumulatora jer to može izazvati jako iskrenje i opekline na tijelu.
Kad spojimo kleme sa onog koji posuđuje i onog koji prima, postupa se na slijedeći način.
Automobil koji posuđuje treba biti upaljen sa otprilike 2000 o/min motora jer će kod paljenja drugog automobila poteći struja i do 200 A. Kad je automobil uspio upaliti, skinuti oprezno kablove da se ne spoje + i - kabel. Automobil kad je jednom upaljen, treba "razvoziti" bar 5 km malo jačim tempom, dakle ne brzo nego sa što većim obrtajima motora.
Pritom treba izvore napona koristiti što je manje moguće (svjetla, radio, žmigavce, kočenje), podrazumijeva se da se time ne dovodite u opasnost u prometu.
Akumulator ako je ispražnjen slučajno ili ako ste ostavili radio, svjetlo u autu, napunit će se dovoljno za to vrijeme.
Akumulator ako neće upaliti nemora biti krivac, provjerite elektropokretač (anlaser). Naime, ako su četkice ili "pikse" (čahure" na rotoru oštećene ili istrošene, elektropokretač se neće moći pokrenuti. Postupak provjere je slijedeći: Upalite svjetla (naravno ako se svjetla ne upale) onda je "krivac" poznat. Ukoliko svjetla rade, pod svjetlima pokrenite paljenje. Ako se pritom svjetla ugase a auto ne upali, kriv je anlaser.
Tada kod autoelektričara na popravak.
Akumulator se puni punjačima kojih ima od onih jednostavnih do pravih računala u njima koji upravljaju procesorom za punjenje

.
 Da ne pišem cijele članke o punjenju, pogledajte na moj site o toj temi

Kako je otkrivena Amerika

Ploveći Atlantikom 1492 godine, Kristofor Kollumbo je doplovivši do prvog velikog kopna uzviknuo "Mislim da je ovo Indija". Naravno, nije znao da je otkrio američki kontinent.

Tijekom 15 i 16 stoljeća doba je intenzivnog istraživanja morskih i zemaljskih prostranstava. Tijekom stoljeća evropski istraživači oplovili su gotovo cijelu kuglu zemaljsku. tada su to bili podvizi vrijedni divljenja, jer u to doba jedina navigacija bili su Sunce, Mjesec i kompas. Danas bi gotovo nevjerojatno bili izvršiti takve podvige bez modernih pomagala (sonari, satelitska navigacija, internet, digitalne karte).

 Stoga se doba velikih geografskih otkrića smatra granicom kojom završava razdoblje srednjeg vijeka, i početak novog vijeka. Njaslavniji istraživači i moreplovci toga doba svakako su bili Kristofor Kolumbo, 

 Fernando Magellan 

 Vasco Da Gamma

Kristofer Kolumbo se 1492 godine otisnuo na put u nepoznato na svojem brodu "Santa Maria"

sa ovom kartom, jer se vjerovalo da je ta arapska karta baš pravo stanje svijeta i morskih puteva.

Međutim tek, ovom kartom fra Maura iz 1459, prikazuje se donekle realno stanje mora i kopna, iako je to još dosta daleko do realnosti.

Tek kasnije su ta velika geografska otkrića doprinijela razvoju ideja i novih tehnologija, kartografije i navigacije, te modernom brodogradnjom uspjela omogućiti lakše i naprednije plovidbe te otkrićem svih današnjih poznatih morskih puteva i kontinenata.

Kako je nastalo pivo?

Pivo je alkoholno piće, u nekim državama se tretira kao hrana (Hrvatska). Otuda poznati vic "Razgovaraju dva pijanca, i prvi kaže:"Idemo u krčmu na pivu". Drugi već prilično nakresan odgovara: Sve mi je jasno, ako za pivu kažu da je hrana a ne alkohol, ja što više jedem sve sam jače pijan"

U nekim zemljama pivo se smatra alkoholnim pićem pa mu je reklamiranje zabranjeno.

Osnovna sirovina za proizvodnju piva je pivski ječam. Sjećam se jedne ankete gdje je postavljeno pitanje."Koja je osnovna sastojina piva, najveći dio ispitanika je odgovorio "hmelj", iako je to sastojina bez kojeg pivo nebi bilo pivo, jer daj e poznatu gorčinu a hmelj sudjeluje samo sa 3 % udjela u pivskom "tropu". Dakle, pivski ječam je sličan običnom stočnom ječmu samo je malo krupniji i izdašniji.

Nadalje, voda je sirovina koje ima najviše u sastavu piva.

O kvaliteti  vode ovisi i kvaliteta piva.

S obzirom da je ovdje zabranjeno reklamirati proizvođače piva, navesti ću samo da je jedno pivo iz ex YU, bilo iz Nikšića (Montenegro) baš zbog izvrsne gorske vode. Nadalje, jedna od boljih vrsta piva je ona iz grada "Na 4 rijeke" koja ima izvrsnu vodu.

Slijedeći sastav piva su pivski kvasci koji uzrokuju fermetaciju ostalih sastojaka. Tim postupkom se rastvara šećer iz slada i rastvara se na alkohol i CO2 (ugljični dioksid)

U pivo se još stavlja kukuruzno brašno, pa vjerovali ili ne gips. Gips se stvara tamo gdje je voda siromašna mineralima.

Sadržaj alkohola u pivu je od 4 do 7% alkohola.

Prva pojava proizvodnje piva javlja se još u davnoj Mezopotamiji, Egiptu i Kini.

Sadržaj 1 litra kvalitetnog piva od 4,5 % alkohola, ekvivalent je energetskoj vrijednosti 1 litre punomasnog mlijeka. sad je jasno zašto je korisnije popiti pivo nego mlijeko (ili obrnuto)

Prema starim iskopinama i zapisima arheolozi su utvrdili da su stari Babilonci proizvodili pivo u domaćinstvu još 7000 godina p.n.e. Imali su 16 sorti piva, a za vrenje su koristili ječmeni šećer i pšenicu. Odavde se prenijela proizvodnja piva u stari Egipat, Perziju,Grčku i druge zemlje.

Zašto lišće mijenja boju?

Tijekom vegetacije, dakle od proljeća do jeseni lišće na drveću (bjelogorica) sadrži klorofil koji je osnovni čimbenik kemijskog procesa koji zovemo fotosinteza

.Fotosinteza je ujedno način na koji lišće dolazi do hrane putem sunčane svjetlosti te temperature i vode.

Dolaskom jeseni, sunčeva aktivnost se smanjuje, zrak se hladi, pa se postupak fotosinteze smanjuje dok ujedno i ne prestane.
Stoga se klorofil povlači iz lišča a time i njegova zelena boja.

Osim zelenog pigmenta koji listu daje zelenkastu boju, postoje još neki pigmenti koji mijenjaju boju lišča.
 List prelazi u stanje promjene i mirovanja, dok nakon nestanka klorofila ne požuti, pocrveni, posmeđi, te na kraju nestankom potpuno hranjivih tvari ne otpadne sa drveta.

Zašto mačkama u mraku sjaje oči?

Ljudsko oko vidi na svijetlu dana dok se intenzitet vida smanjuje kako nestaje svjetla.
Tako je naglašeno da čovjek dobrog vida vidi donekle u sumraku kod osvjetljenja otprilike 5 luxa. dok je vidljivost kod manje od 1 luxa potpuno onemogućena.

To nije slučaj kod nekih životinja a pogotovo kod mačaka i životinja srednjih mačkama (lavovi, tigrovi, leopardi). Njihova evolucijska prilagodba nastala je na temelju života mačaka koje u pravilu najviše love noću, dok danju najčešće spavaju u hladovini ili u nekom drugom zaklonu.
Tako mačke vide ono što čovjek apsolutno nemože vidjeti, tako da je otprilike mačja vidljivost  3 puta jača od ljudske. U uvjetima slabe vidljivosti, mačje se zjenice maksimalno šire, a pri jarkoj svjetlosti se maksimalno sužavaju.

 Tako kod mačaka postoje mišići u oku koji poput roleta zatvaraju  rožnice.. Leće u oku su im jače zaobljene od ljudskih, tako da imaju jači fokus a time i oštriji vid. Mačje oči imaju mrežnicu presvučenu posebnim slojem koji reflektira svjetlo i služi kao zrcalo, te kod manje svjetla reflektira svjetlost natrag u zjenicu oka.. Upravo ta refleksija daje mačjim očima svjetlost ako im se neki izvor svjetlosti uperi prema očima.

Zašto zvijezde trepere?

Promatrajući noćno vedro nebo, ako je vedro, možemo uočiti bezbroj sitnih, većih treperećih zvijezda. Dali ste se ikad zapitali zašto je njihova svjetlost treperava?.
Učenjaci su došli do zaključka da je tome razlog prolazak njihove zrake svjetlosti kroz atmosferu i kroz strahovita prostranstva daleka čitave vjekove i više.Kroz taj prostor i način na koje te zrake prolaze, vrši se lom svjetlosti i oslabljivanje njihovih jakosti. Ustvari, naše, ljudsko oko je presporo da bi uhvatilo kontinuitet svjetlosti, pa zato i efekat treperenja
Stručnim se ta pojava naziva "Astronomy scintilation."

Slika zvijezda gledana sa nekog svemirskog broda ili nekog planeta (Mjeseca) sasvim je drugačija. Zbog vrlo rijetke ili nikakve atmosfere tamo zvijezde svjetlucaju neprekidno, odnosno nemam prekidanja (treperenja zvijezda).

Tako je Neil Armstrong, stupivši na Mjesec priupitan kakvo je nebo i zvijezde iznad njega i uzviknuo" Fantastic, here are the stars at your hand and do not blink". Izvanredno, zvijezde su na dohvat ruke i ne trepere" (op autora)

Zašto je nebo plavo?

Pojam "nebo" ustvari je beskrajna visina iznad Zemlje, sastav zraka, plinova, prašine i ostalih čestica . Sunce koje obasjava Zemljinu površinu odašilje sunčeve zrake kroz atmosferu, one se prelamaju i stvaraju privid plave boje. Interesantno je da je taj intenzitet plave boje najjači nakon oluje, kiše kad se nebo razvedri. Naime, sve nakupine u zraku su tada manje, kiše su ih ponijele prema zemlji, tako da ostaju samo zrake Sunca koje obasjavaju Zemljinu površinu.

Noću kad je potpuna tama bez mjesečine, možemo lijepo vidjeti zvijezde, te udaljene planete koje mogu biti daleko i nekoliko tisuća svjetlosnih godina. Jedna svjetlosna godina je broj koji dobijemo kad iznos 359.000 pomnožimo sa brojem sekundi koje sadrži jedna godina.

Broj koji se bez eksponencijalnog označavanja, nemože ni napisati a kamoli pročitati. Ako baš netko hoće računati i znati koliko to iznosi može vidjeti to ovako:. 9 460.730.472.580.800 m odnosno približno 9,461 × 10¹⁵ metara.

Zvijezde inače sjaje i po danu samo su toliko udaljenije od Sunca da je njihova svjetlost prigušena Sunčevim svjetlom.

Zašto je more slano?

Ogromne količine vode koje se nalaze u morskim prostranstvima sadrže u sebi otopljene minerale koji se milijunima godina koncentriraju na njegovom dnu, na stijenama i uopće u samoj vodi.
najviše tih minerala su slanog porijekla, iako ima i drugih, pa tako prevladava slani okus.



Zbog količine soli otopljene u morskoj vodi, voda nije za piće.
Ipak, sol koja se nalazi u vodi ima prednosti i donosi veliku korist od eksploatacije soli. Sol se eksploatira iz mora na način da se pušta u plitke bazene na obali u kojima uslijed toplog zraka, vjetra i Sunca voda isparava a kristali soli ostaju na dnu. Sol se tada sakuplja i dalje prerađuje u pogonima solane.
Soli sa dodaju aditivi, čisti se od nečistoća i melje u prašinu, ili se prodaje kao krupna sol.

Dio soli se koristi kao tehnička sol za salamurenje mesa ili ona nečista za posipanje cesta u zimskom periodu.
Koncentracija soli u morskoj vodi varira od područja do područja, tako da južnija topla mora imaju veću koncentraciju soli od srednje toplih ili hladnih mora.

Isto tako mora sa jakim strujama imaju manju koncentraciju soli.
Morska voda zbog gustoće soli u sebi omogućava plutanje predmeta na površini, pa se neplivači mnogo brže nauče plivati nego u slatkim vodama.


Jadransko more sadrži otprilike koncentraciju soli u prosjeku oko 33 promila što znači da je otprilike 33 g soli otopljeno u 1 litri vode.
Južna dalmacija ima najviše soli dok sjeverni Jadran najmanje.
Možda ste primijetili ako ste boravili u Dubrovniku ili Poreču, koliko će vam soli ostati na tijelu nakon sušenja.

Kako nastaje vjetar

Razlika u temperaturi zraka  i razlike u tlaku zraka, pokreće kretanje zraka u prostoru i izražava se u jedinicama za brzinu vjetra kao m/sec, čvorovima. Međunarodna jedinica za mjerenje brzine vjetra je "beaufort" (bofor)
Vodoravno strujanje zraka nejednake snage, intenziteta i pravca, rezultira kretanje slojeva zraka poznate kao "vjetar". Vjetar je odnekada bio od značaja za razvitak pomorstva, otkrivanje nepoznatih područja, neistraženih kontinenata i mora. Istovremeno je vjetar bio pokretač raznih strojeva (mlinovi vjetrenjače). Danas je vjetar jedan od izvora alternativnih energija koji se sve više primjenjuje.

Vjetar vrlo rijetko puše stalnom brzinom, tj. uobičajeno mijenja jakost. Izuzetak čine monsuni - vjetrovi koji na određenim zemljopisnim područjima tijekom dijela godine pušu stalnim smjerom i jačinom, zbog čega su u vrijeme jedrenjaka obilato krišteni za prekooceanske plovidbe. Jačina vjetra može se približno ocjeniti i prema učinku na objekte u prirodi (npr: lahor - pomicanje lišća na granama itd).

Učešća pojedinih smjerova i prosječnih ili maksimalnih brzina vjetra u tim smjerovima prikazuje tzv. ruža vjetrova s naznačenim stranama svijeta prema slici

. Na jakost vjetra uz odnos tlakova u atmosferi utječe i konfiguracija, prisustvo prirodnih i umjetnih prepreka i obraslost terena što uvjetno rečeno možemo shvatiti i kao trenje s podlogom.

U tehničkoj struci se s vjetrom računa kao sa opterećenjem koje on može proizvesti na građevine, konstrukcije i plovila.
Opterećenje vjetrom spada pod promjenjiva djelovanja (statika konstrukcija) i ono djeluje okomito na površinu konstrukcije i obuhvaća: vjetar koji djeluje na konstrukciju i trenje vjetra po konstrukciji (tangencijalno niz površinu konstrukcije). Opterećenje uslijed vjetra iskazuje se u kN/m2 (kilonjutnima po kvadratnom metru) ili kp/m2 (kilopondima po kvadratnom metru), a ovisno je od brzine vjetra i smjera pod kojim napada površine objekata. Tlak vjetra jača s visinom iznad terena, pa je osobito izražen kod visokih objekata i može poprimiti vrlo velike vrijednosti, pa i dovesti do prevrtanja dizalica ili vozila ili drugih načina oštećenja objekata. Orijentacijske vrijednosti tlaka vjetra daje slijedeća tabela.

Najjači vjetrovi u Hrvatskoj su bura - koja puše s kopna prema moru, iz pravca sjeveroistoka i jugo koje puše iz pravca jugoistoka. Bura uobičajeno traje tri dana i karakteristično je da puše "na refule", tj. na mahove i osobito je jaka u podvelebitskom kanalu na području Senja, no i u Bakru dosiže i do 180 km/h.

Godine 1988. godine na mjestu mjerenja u Dubrovačkoj zračnoj luci dobivena je vrijednost od 44,3 m/s (159,5 km/h), na Marjanu je 1994. godine izmjerena brzina bure od 48,5 m/s (174,6 km/h), u Novalji 1995. godine 39,9 m/s (143,9 km/h). Godine 1996. na Krčkom mostu izmjereno je 58,9 m/s (212 km/h), a 2002. u Makarskojje zabilježeno 49,9 m/s (179,6 km/h). Najsnažniji udar bure u Hrvatskoj, izmjeren je 24. prosinca 2003. godine, na autocesti A1, između tunela Sveti Rok i Maslenice, na vijaduktu Božići, jedan od rijetkih instrumenata za mjerenje brzine vjetra koji je uopće uspio neoštećen izdržati nalete vjetra, zabilježio je tada brzinu od 307 km/h, što je najveća ikad izmjerena brzina vjetra u Hrvatskoj. Zbog toga što taj instrument nije bio predviđen za tolike iznose (radi se o instrumentu tvrtke "VAISALA" Wind Set WA15), podatak se ne uzima kao službeni te kao službeno najjači udar vjetra iz NNE smjera u Hrvatskoj i dalje vrijedi onaj od 21. prosinca 1998. godine sMasleničkog mosta od 248 km/h (69,0 m/s)

Jugo uzrokuje valove koji "valjaju" i na plovilu se teže podnose od valova po buri. Uz pojam vjetra veže se i pojam nevera koji označava nevrijeme, odnosno vrijeme vrlo loše za boravak na moru. Za plovila su opasni i iznenadni neverini (kako i ime govori, manje i kraće nevere) koji kratkotrajno mogu dići neugodno visoke valove.