Tranzistor je poluvodič koji se koristi se za pojačavanje električnih signala, kao elektronička sklopka, za stabilizaciju napona, modulaciju signala itd.
 |
| Spojevi sa tranzistorima |
Pronalazak tranzistora objavljen je 1948. godine, a zasluga za otkriće pripala je američkom fizičaru William Bradford Shockley-u, te se od tada upotrebljava gotovo u svakom elektroničkom sklopu, na mnogo važnih i zanimljivih načina, tipa slušnim aparatima za nagluhe, u zrakoplovstvu, „voki--toki" radiju, automobilima, računalima i sl.
Izrađuju se od poluvodiča, germanija ili silicija, materijala koji je slabiji vodič električne struje od kovina kao što su bakar.
Prednost poluvodiča je što struju mogu „nostiti“ i pozitivni i negativni nosioci.
Prema načinu rada tranzistori se dijele u dvije glavne skupine, bipolarne i unipolarne.
Bipolarni tranzistori su građeni od P i N tipa poluvodiča koji se naizmjenično slažu tako da se mogu izvesti dva tipa bipolarnog tranzistora. To su PNP i NPN, to znači da se između dva poluvodiča jedne vrste izbacuje jedan poluvodič druge vrste.
Tranzistor se sastoji od tri elektrode, baze (B), emitera (E) i kolektora (C). Svaka od njih može biti P ili N tip poluvodiča. Baza je uvijek srednja elektroda, emiter je vanjska, koja sa bazom čini PN spoj polariziran u propusnom smjeru ili inverznom smjeru. Neovisno o kakvom tipu tranzistora se radi, PNP ili NPN tipu, oba obavljaju istu funkciju. Jedina je razlika u priključivanju vanjskog napona i u vrsti nosilaca el. struje. U PNP tipu tranzistora glavni nosioci el. struje su šupljine, a u NPN tipu tranzistori su elektroni.
Tranzistor je znači sredstvo za pojačavanje struje, zapravo neka vrsta „regulacijskog ventila“. Pretpostavimo da do tranzistora u vašem automobilu u radio prijemniku stigne mali električni signal od određene radio stanice. Uslijed djelovanja malog signala što ga je primio, tranzistor u radio prijemniku dozvoljava većoj količini elektriciteta da prođe iz njegove baterije do zvučnika. Samim time što je tranzistor primio manju i pretvorio ju u veću količinu elektriciteta rezultat je jači signal na zvučniku. Danas tranzistori dolaze u svakakvim oblicima i veličinama, a najmanji koji je napravljen veličine je molekule.
Izrađuju se od poluvodiča, germanija ili silicija, materijala koji je slabiji vodič električne struje od kovina kao što su bakar.
 |
| Polariteti tranzistora |
Prednost poluvodiča je što struju mogu „nostiti“ i pozitivni i negativni nosioci.
Prema načinu rada tranzistori se dijele u dvije glavne skupine, bipolarne i unipolarne.
Bipolarni tranzistori su građeni od P i N tipa poluvodiča koji se naizmjenično slažu tako da se mogu izvesti dva tipa bipolarnog tranzistora. To su PNP i NPN, to znači da se između dva poluvodiča jedne vrste izbacuje jedan poluvodič druge vrste.
Tranzistor se sastoji od tri elektrode, baze (B), emitera (E) i kolektora (C). Svaka od njih može biti P ili N tip poluvodiča. Baza je uvijek srednja elektroda, emiter je vanjska, koja sa bazom čini PN spoj polariziran u propusnom smjeru ili inverznom smjeru. Neovisno o kakvom tipu tranzistora se radi, PNP ili NPN tipu, oba obavljaju istu funkciju. Jedina je razlika u priključivanju vanjskog napona i u vrsti nosilaca el. struje. U PNP tipu tranzistora glavni nosioci el. struje su šupljine, a u NPN tipu tranzistori su elektroni.
 |
| Razni oblici tranzistorima |
Tranzistor je znači sredstvo za pojačavanje struje, zapravo neka vrsta „regulacijskog ventila“. Pretpostavimo da do tranzistora u vašem automobilu u radio prijemniku stigne mali električni signal od određene radio stanice. Uslijed djelovanja malog signala što ga je primio, tranzistor u radio prijemniku dozvoljava većoj količini elektriciteta da prođe iz njegove baterije do zvučnika. Samim time što je tranzistor primio manju i pretvorio ju u veću količinu elektriciteta rezultat je jači signal na zvučniku. Danas tranzistori dolaze u svakakvim oblicima i veličinama, a najmanji koji je napravljen veličine je molekule.
