Sredinom prošlog stoljeća nije se na valu gdje emitiraju CB stanice (27Mhz) moglo naći slobodnih kanala jer je gotovo svaki imao stanicu i bilo je mnogo operatera. Za takvu vrstu komunikacije nisu trebale nikakve dozvole, osim pravila o dozvoljenim frekvencijama i kulturi komunikacije.
Pojavom računala i načina digitalne komunikacije (Packet Radio), opsesija za CB-om je opala, a pojavom mobilnih telefona gotovo i sasvim nestala.
Međutim, ostali su stari CB entuzijasti koji nikad nisu nikad pospremili CB stanice u ormare.
Vjetrovi i nevrijeme su im potrgali antene na krovovima. Danas je rijetkost naći CB zaljubljenika u tu vrstu komunikacije. Ipak, tu i tamo se čuju pozivi na 27 Mhz.
Danas su te stanice veoma jeftine, tako da su antene skuplje od uređaja.
Ja sam nekad imao 3 stanice (President Jackson, Lafayete, i General Electric), Sjećam se jedne od mojih prvih CB stanica Sommerkamp T300, to je bio uređaj koji je koštao preko 3 tisuće DEM davnih sedamdesetih godina.
Svaki operator je sam sebi dodjeljivao pozivni znak (CB Tarzan, CB Orao, CB Jednooki Jack, CB Prosjak , CB G ricko, i još mnogo takvih) Sve je bilo dobro dok se CB operateri nisu našli na zajedničkom druženju gdje se našlo i po 10 CB Tarzana. Naime, u direktnom se dometu nisu nikad čuli pa nisu ni znali jedni za druge.
Bila su to divna vremena.