Kako se noću orijentiraju šišmiši?

Šišmiši ili netopiri (Chiroptera) su red iz podrazreda viših sisavaca unutar razreda sisavaca. S ukupno 1100 vrsta netopiri su, iza glodavaca red sisavaca s najvećim brojem vrsta. Red se dijeli na dva podreda:

• Velešišmiši (Megachiroptera)
• Sitnošišmiši (Microchiroptera)

Bliska srodnost ove dvije grupe, dakle monofilija taksona šišmiša se u međuvremenu smatra vrlo vjerojatnom, no još uvijek ju se osporava

Znanstveno ime je izvedeno iz grčkog, i u doslovnom prijevodu bi značilo "krilate ruke".

Šišmiši su rasprostranjeni gotovo po cijeloj zemlji, nema ih samo u polarnim područjima i na otocima koji su jako udaljeni od kontinenata. Na nekim otocima (primjerice na Novom Zelandu) su do dolaska ljudi bili jedini sisavci.

Većina šišmiša, osim nekih vrsta velešišmiša, su noćne životinje koje dan prespavaju u nekom skrovištu. Pri tome vise ovješeni s glavom prema dole što im u slučaju opasnosti omogućuje bijeg prema dole jednostavnim otpuštanjem kandžica. Za držanje za podlogu im nije potrebna snaga jer se pod njegovom težinom tijela kandžice automatski skupljaju oko podloge. To je razlog, da niti uginule životinje ne padaju s hvatišta. Za orijentiranje u okolišu kao i za utvrđivanje položaja lovine tijekom svojih noćnih letova šišmiši imaju vrlo dobro razvijenu mogućnost korištenja ultrazvuka. Ustima ili nosom ispuštaju ultrazvukove izvan područja čujnosti za ljudsko uho. Neke vrste (Megadermatidae, Phyllostomidae) su za pojačavanje tih zvukova razvile upadljive izrasline na nosovima koje podsjećaju na listiće. Uši su im dobro razvijene s često velikim ušnim školjkama kako bi bolje hvatali povrat ispuštenih ultrazvukova. Velešišmiši, osim rozetnih, nemaju razvijen eholokacijski sistem. Šišmiši dobro vide, ali većina ima naročito dobro razvijen njuh.

Velešišmiš

Šišmiši tijekom dana spavaju u najrazličitijim skloništima, a pritom velešišmiši češće spavaju na drveću. Formiraju kolonije koje mogu imati i više tisuća jedinki, ali postoje i vrste koje žive samotnjački. U hladnijim područjima zimu provode u zimskom snu ili sele u toplija područja. Tijekom dnevnog spavanja im se metabolizam usporava više nego kod svih ostalih sisavaca.

Zašto su groblja i mrtve osobe fatalne i "strahotne" pojave?

Mene kao dijete stariji su često plašili "Ako nebudeš dobar, odvest ćemo te u ponoć na groblje".
Naravno, to me se dojmilo sve negdje do početka punoljetnosti. Tada sam sa još nekoliko dečki vraćajući se sa jedne "terevenke" onako "nakićeni" i "hrabri" odlučili da točno u ponoć posjetimo obližnje seosko groblje. Zanimalo nas je što će se ipak dogoditi. Otišli smo, čekali, bila je topla ljetna noć, bez mjesečine, ali sa malo povjetarca.

Crkva Sv. Petra G. Stranica

Kad smo već odlučili da se ipak nešto dogodi, a nije se ništa dogodilo. Odnosno, nešto se ipak dogodilo.
Na obližnjoj crkvi na tornju se začula škripa kao da netko udara po limu. Nakon toga se odjednom čuo neobičan šum kao da netko glasno huče i dašće. Naravno, odmah smo na glavi dobili "punk" frizure i najbržim, da ne kažem trčećim korakom odmaglili smo sa groblja.

Župna crkva Sv. Ilije Lipnik

Naravno, nikom o tome nismo danima govorili kako nebi ispali kukavice i osobe koje se boje onoga što ne postoji. U jednom nevezanom razgovoru otac mi je ispričao kako su naši iseljenici sakupili novac da se obnovi stari metalni krov na tornju jer je tko zna koliko stari krov već dotrajao i metalne ploče su se neke i rasklimale i potrgale. Osim toga otac je prije nekog vremena boravio gore u vrhu tornja gdje je trebalo podmazati ležište zvona i sjetio se kako je vidio dva gnijezda gdje su godinama sove obnavljale mjesto na kojem će izroditi mlade.
Osim toga gore ima i šišmiša koji su noćni letači.

Usput kad je već riječ o groblju i mrtvim osobama, slijede dva vica možda malo morbidna ali kako za koga. Dakle, priča ide ovako: "Čuvar groblja se kasno uvečer već po mrklom mraku vraćao sa groblja kući, i tek kad je namjeravao zatvoriti vrata od groblja, opazio je na mjesečini muškarca koji je pokušavao preskočiti ogradu. Upitao ga je: "Čovječe zašto preskačete ogradu kad ste mogli izaći kroz vrata, i uostalom što radite ovdje? Zar vas nije strah ovako samog na groblju?
Osoba mu odgovara:"Oprostite što sam htio izaći preko ograde, nisam vas htio smetati, a kad već pitate što radim ovdje i kao da me nije strah, moram priznati, jako me je bilo strah ali davno još dok sam bio živ"

Ili ova: "Čuvar groblja je u sumrak namjeravao da ode kući kad je opazio staricu kao šeće između grobova i kao da nešto traži. Starica upita čuvara: "Oprostite gospodine, možete mi reći gdje je ovdje polje 16, grob broj 32.? Čuvar ljutit, odgovara. Čuj baba, idući put kad izlaziš van, zapamti si put da ne lutaš."

Kako napraviti dobar ispravljač (regulator napona)?

Svatko tko se bavi imalo nekom djelatnošću oko elektronike ili elektrike, uvijek treba imati u vlasništvu dobar izvor istosmjernog napona. Ukoliko netko nezna, to je napon koji se dobiva pretvaranjem iz izmjeničnog u istosmjerni. Za one koji baš pojma o tome nemaju a htjeli bi nešto znati, evo kratkog tutorijala (naukovanja):
Električni napon (ne struja kako se to popularno naziva) koji se koristi u domaćinstvima iz električne mreže,  (AC)u Evropi (osim UK) iznosi od 220-230V. Kažemo da je to naizmjenični napon iz gradske mreže. Taj se napon koristi za pogon većine strojeva u domaćinstvu (vešmašine, razni alati, kućanski sitni strojevi). Međutim, mali elektični i elektronski uređaji koriste istosmjerni (DC) napon. Obično su to naponi od 5 - 24V. Tada kažemo da je to pretvoreni napon iz AC u DC. Za dobivanje takvog napona služe nam pretvarači napona ili ispravljači ili adapteri.

Industrijski AC DC adapter

 Ti industrijski ispravljači su redom nekoliko miliampera (mA). Ti ispravljači obično napajaju telefone, igračke, mobitele, i ostale sitne potrošačke uređaje.

Za potrebe jačih uređaja koji traže snagu od nekoliko ampera (A), treba imati ispravljač koji će moći dati veliku snagu.

Profesionalni AC DC laboratorijski ispravljač 

Ovakvi ispravljači su veoma skupi, a ujedno za prosječnog korisnika nepotrebni i nedostupni.
Takvi ispravljači se koriste za napajanje snažnijih bušilica, punjači za akumulatore, jače baterije i slično.
Ukoliko se malo zainteresiramo, i imamo bar malo znanja iz elektrike i elektronike, na tržištu postoje danas električne i elektronske komponente koje su veoma jeftine i dostupne.
Na primjeru ću pokazati samogradnju regulatora napona DC, koji se može izraditi upotrebom lemilice i običnog alata koji svako domaćinstvo treba imati u radionici:

LM317 T

Na slici je prikazana shema vrlo jednostavnog i jeftinog regulatora napona koji može dati napone od 2 - 37V, a struju do čak 5 A.
Osnovu za regulator je IC LM 317 koji je u stvari monolitni chip sa svim zaštitama u sebi. Dakle, zažtita od kratkog spoja, od pregrijavanja, od prenapona, te od preopterećenja. Njega je nemoguće spržiti ili uništiti bez obzira što s njime radili. Nekoliko pasivnih elemenata koje treba dodati uz njega su također jeftini. Najskuplja stavka je transformator koji treba definirati prema zahtijevanoj izlaznoj struji.

Shema regulatora napajanja od 2 - 37 V 5A

Shema prikazuje paralelan spoj od 3 ovakova regulatora, koji zajedno daju navedene karakteristike. Ukoliko nam treba samo struja od 1,5 A, dovoljno je staviti samo jedan ovakav regulator. Regulator je obavezno pričvrstiti na hladilo jer prilikom rada isijava znatnu temperaturu (disipacija)

Kompletnu gradnju i postupke po fazama pogledajte OVDJE:

Navedeni regulator LM317 košta u Chipoteci cca 3,50 Kn, a svi ostali dijelovi (pasivne elektronike) ne koštaju više od 30 Kn.

Za sve vrste i sve snage regulatora, ispravljača i punjača javite mi se na E-mail:

mzguitarmaker@gmail.com

Što nas truje u našem domu?

Dali znate što gotovo svaki stan ima a nije baš zdravo? Nije doduše smrtonosno, ali nije ni korisno
Namještaj od prešanih čestica drveta (iverica)
.
Namještaj od punog drveta je stvar prošlosti, današnji jeftini namještaj izrađuje se iz prešanih čestica drveta (iverica). Te čestice same po sebi nisu otrovne kad nebi bile slijepljene određenim vrstama ljepila.
Upravo to ljepilo je otrovno. 
Nakon što jednom namještaj od prešanog drva dospije u naše domove ona ispušta razne plinske spojeve, a količina ispuštenih spojeva povećava se u vlažnim i toplim prostorijama. 

Te pare iz ljepila mogu sadržavati spojeve za koje je potvrđeno da kod nekih životinja uzrokuju rak, a mogu uzrokovati i razne dišne probleme. Treba istaknuti da je takav namještaj bio vrlo popularan tijekom '70-tih godina, dok su danas potencijalno opasni spojevi u ljepilu uglavnom zabranjeni. 

Ljepilo za prešanje iverice

Kemikalije u tepisima

Hlapivi organski spojevi razlog su zbog kojeg su tepisi u posljednje vrijeme došli pod 'povećalo' javnosti. Iako tepisi nisu inherentno opasni, zabilježeno je da su ti organski spojevi uzrokovali određene zdravstvene probleme kod pojedinaca. 


Ljepilo i boje koje se upotrebljavaju za izradu tepiha emitiraju spojeve koji mogu biti opasni pri dužem izlaganju, a to se posebno odnosi na nove tepihe koje donesemo u naše domove. Drugačiji miris jasno se osjeti, a dobra je stvar što ti spojevi većinom ispare tijekom prvih nekoliko dana. 

Znanstvenici još uvijek istražuju o kojom kemikalijama se točno radi i koliko su zaista opasne za naše zdravlje, a do tada bi najbolje bilo dobro prozračiti novi tepih prije unošenja u vaš dom. 

Kemikalije iz laserskih printera

Australski znanstvenici otkrili su da pojedini laserski printeri stvaraju vrlo male čestice koje mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Opasne čestice pojavljuju se tijekom rada printera, a koncentracija tih čestica vraća se u normalnu razinu nakon nekoliko minuta. 

To predstavlja dodatnu prijetnju radnicima u malim uredima te u neprozračenim prostorijama, posebice ako sjede pored printera. Znanstvenici su ujedno otkrili da nije svaki printer ''opasan'' te da sve ovisi o proizvođaču i materijalima koji se upotrebljavaju za izradu. 

Električna struja, dobar sluga ali loš gospodar!

U današnje  vrijeme biti bez električne energije gotovo je nezamislivo. Ipak, električna struja koliko je korisna, još je više opasna.
Naime, u dodiru ljudskog tijela sa izvorom električne energije ona prolazi tijelom, vrši grčrnje mišića, pogotovo srčanih, sužavanje arterija, pad tlaka i često dovodi do tragičnih posljedica.
Osim toga, struja stvara opekline koje ovise od jačine napona, struje i otpora ljudskog tijela.
Neće svaka struja djelovati isto na svakog čovjeka.
Otporniji ljudi lakše će izdržati udar. Posljedice udara električne struje ovise o slijedećem:
- Visini napona (izražena u Voltima). Obično je izmjenični napon u Hrvatskoj i većini zemalja Evrope iznosi 220-240V.

- Jačino struje (izražene u Amperima)
- Otpornosti ljudskog tijela  (izraženo u Omima)
- Vremeno dodira tijela sa izvorom električne energije.

Ovdje ću navesti nekoliko primjera koje NIKADA i na bilo koji način nebi smjeli raditi:

- Izvor električnog napona izmjenične struje (jednofazni napon) sastoji se od faznog i nultog vodiča.
Napon izmjeren između ta dva vodiča iznosi gore navedenih 230V. A Ako je taj napon izveden u trofaznom sustavu onda napon mjeren između pojedinih faza iznosi 380V, a između svake faze i nultog vodiča 230V. Električni udar se dešava ako se dotakne neizolirani vodič.

NIKADA nemojte pristupati električnim vodovima ako su pod naponom. Prije svake intervencije isključite FID sklopku. NEMOJTE vjerovati da ste sigurni ako samo isključite osigurač. Naime, osigurači su vezani samo na fazni vodič dok je nulti još uvijek pod naponom.
Njegova induktivna sprega može biti također vrlo opasna. Ako isključite FID (diferencijalnu sklopku), nema napona iz te sklopke, i vaš rad je siguran.

Također NI POD KOJU CIJENU ne baratajte električnim vodovima sa mokrim rukama ili bosim nogama stojeći na betonu ili keramičkim pločicama.
Uvijek nastojte imati obuću na nogama, pa makar i obične papuče.
Uvijek dva puta provjerite dali ste isključili sklopku.
Nemojte imati na radnom stolu više razno raznihz električnih kablova.
Uvijek postoji mogućnost da vam je krivi uključen pa se može desiti katastrofa.
Najpogibeljnija opasnost od udara električne struje, a koji se danas vrlo često bez razmišljanja događa je električno sušilo (FEN) u kupaonici ili električna grijalica.
Ako je kada za kupanje blizu nemojte NIKAKO sjediti u kadi i sušiti kosu.
Naime, postoji mogućnost da vam se Fen izmakne i padne u kadu sa vodom. Nažalost, tada je smrt gotovo 100% sigurna. Isto tako ako imate električnu grijalicu blizu kade, ista može nepažnjom pasti u kadu. Nemojte djecu ostavljati bez nadzora u kupaonici bez obzira na to što su oni "već odrasli" da ih mama kupa.
U tom slučaju, oduzmite im sušilo za kosu dok su sami u kupaonici.

Nadalje, električni aparati koji imaju metalna kućišta ili dijelove, moraju obavezno biti uključeni u "šuko" priključnicu. To znači da je ista opremljena uzemljenim vodom (žuto-zelena žica) koja je spojena na metalni dio uređaja.
To se zove zaštita od dodirnog napona. Praksa je danas kod novijih gradnji da se sve priključnice izvo
de sa zaštitom od dodirnog napona.

Legalizacija nekretnina, kako i zašto?

Zakon o legalizaciji nekretnina donesen 13. srpnja 2012 godine nije samo puka formalnost.
Naime, usklađivanje Zakona RH sa Zakonima EU, bilo je potrebno prići ogromnom poslu.
Hrvatske nekretnine dosada su bile u totalnom rasulu i nemaru.
Poglerdajte tekst zakona Ovdje
Napomenut ću samo da se katastarska izmjera kojom se donedavno koristila DGU (Državna geodetska uprava), primjenjivala još iz doba carice Marije Terezije. Nepregledne, stare, ofucane knjižurine.kojima su se služile službe u DGU i gruntovnicama, sada su već gotovo 100% prošlost.
Katastar je digitaliziran, zemljišne knjige su javna isprava gdje svatko bez ograničenja može vidjeti stanje svake nekretnine u RH, natavno ako ima broj katastarske općine i broj k.č. (katastarske čestice).
Katastar u digitalnom obliku možete vidjeti Ovdje
Zakonom o legalizaciji nekretnina, koji je gore spomenut nalaže se da svaka zgrada mora biti ozakonjena. Što to znači?. To znači sa se u RH gradilo u zadnjih stotinjak godine bez ikakvog reda, kontrole ili dozvola. Postoje izuzeci kod vlasnika koji su željeli imati čisto stanje nekretnina.
Ogroman broj čestica, objekata i površina je šezdesetih godina prošlog stoljeća uređen u katastru, kako bi se mogao razrezati porez na zemlju.
Iako je svaki vlasnik na temelju katastarskog lista bio obavezan to unijeti i u zamljišne knjige, većina je smatrala da to nije potrebno.
Danas postoje čestice na kojima ima i stotinjak vlasnika (suvlasnika, od kojih su većina mrtvi već desetljećima). Pravi problemi dolaze tek njihovim nasljerdnicima kada nešto treba kupiti, prodati ili pokloniti te ako se želi dovesti na čisto stanje vlasništvo. Tada to zahtijeva ogromne troškove geodeta, mjernika, arhitekata, razno raznih doprinosa, taksi, odvjetnika, javnih bilježnika i sudaca.
Znam iz iskustva da je osoba po ostavinskoj raspravi od pokojne majke naslijedio kuću na moru vrijednosti cca 50.000 EUR. Problem je bio što je na toj kući bio i suvlasnik njegov ujak, njegova djeca i sestra pokojne majke. Pošto je kuća bila na atraktivnom položaju, osoba je pokrenula zahtjev za vlasništvom. Nakon svih peripetija (odustajanjem od suvlasništva, isplatom nekima suvlasnicima, rješavanjem svih papira za čisto vlasništvo, čovjek bi morao platiti ukupno oko 150.000 kuna)

Dakle sve to zbog nemara oko vođenja nekretnine u knjigama.
Velika većina naših ljudi niti nezna što znači legalizacija kuća, stanova, štala, farmi, vikendica)
Mnogi tvrde:"Ja imam građevinsku dozvolu i baš me briga za zakon i za legalizaciju".
Ali nije to tako. Zakon kaže:"Objekat sagrađen prije 15.2.1968, iako nema nikakve dokumente o gradnji, niti dozvolu, smatra se da ima građevinsku dozvolu".
Da bi objekat dobio Uporabnu dozvolu, vlasnik treba priložiti slijedeće dokumente:
- Nalaz vještaka koji će utvrditi prema materijalu kojim je građena kuća, da je građena prije navedenog datuma, to će vlasnika koštati cca 5000,00 Kn
- Izvedbeno stanje (geodetski nacrt objekta u prostoru)  cijena oko 4000,00 Kn
- Nacrt građevine od ovlaštenog arhitekta ili inžinjera građevine, minimalno 12.000 Kn.
- Naknada za neovlašteno smještanje objekta u prostoru (ovisi i površini) minimum 5000,00 Kn
- Komunalni doprinos koji prema općinama prosječno iznosi oko 20 Kn/m3 zapremine prostora (Ne površina već volumen objekta) Za kuću 10x 7 m  cca 200 m3. iznosi oko 4000,00 Kn
- Vodni doprinos u iznosu oko 40 Kn/m3. što iznosi 8000,00 Kn
- Geodetski elaborat sa upisom u katastar i zemljišne knjige oko 4000,00 Kn.
Ukupno, cca 42.000 Kuna.
Živce, vrijeme i ostale troškove slobodno zaboravite.
Tek kada to sve riješite, dobit ćete dokumenat koji se zove Uporabna dozvola.

Građevinska dozvola iz gornjeg napisa vrijedi samo ako je građevina građena prije 15.2.1968, onakva kakva je tada građena. Sbvaka dogradnja, pregradnja ili izmjena  bez određenog akta o gradnji, poništava tu dozvolu.

Ovaj zakon treba shvatiti vrlo ozbiljno. Bez legaliziranog objekta nećete moći isti prodati, pokloniti, zamijeniti.
Vrijeme za prijavu legalizacije istječe 30.6. ove godine. Važna je prijava a dokumenti će se moći priložiti naknadno.
Važno je napomenuti. Dana 21. lipnja 2011. izvršeno je zračna snimanje cijele površine RH sa svakim cm2 zemlje. Tu se vidi svaki objekat.
Ukoliko se tlocrtno razlikuje objakat koji se vodi u katastru od onoga na snimci, onda je situacija komplicirana.

Kako na tačkama napraviti ručnu kočnicu?

Vožnja tereta u ručnim tačkama po ravnom terenu nije nikakav problem.
Međutim na padinama i strminama vožnja nizbrdo može prouzročiti probleme.
Ako koristite takve terene, iz običnih tački možete preurediti da možete kočiti ručnom kočnicom.
Za to ćete trebati prednji kotač od nekog starijeg rashodovanog skutera kakovih ima na otpadima.
Prednji kotač ima kočione obloge (ferode). Za kočenje trebate običnu ručnu kočnicu od bicikla, sajlu te malo mašte.
Omogućite si udoban rad. Uživati ćete i hvaliti se pred vašim poznanicima, susjedima i prijateljima, vašim uratkom.

Tačke s ručnom kočnicom

Čišćenje kamenca sa keramičkih površina

Zvuči nevjerojatno, ali kombinacijom 4 volumna dijela octa (9%) i jednog volumnog dijela limunske kiselinedobivate sredstvo za skidanje kamenca sa keramike, emajla, rostfrei-a i drugog. Sredstvo koje ćemo nazvati "OLS" se u probnom roku pokazalo dobrim. Ne nagriza rostfrei i emajl na kadama. Neka sredstva, koja se mogu nabaviti u prodavaonicama, mogu vam lako uništiti emajliranu kadu i kromirane pipe (provjereno u praksi).

Moramo vas ipak upozoriti da OLS nagriza mesing i bakar te ga nije preporučljivo koristiti na takvim i sličnim metalima. Također OLS u kombinaciji sa kuhinjskom soli nagriza i rostfrei.

Prednost OLS-a je u cijeni i poznatom sastavu. Komponente za OLS su barem duplo jeftinije od tvorničkih sredstava za skidanje kamenca u domaćinstvu. Limunska kiselina se može jeftino kupiti u pakovanju od 200 grama (AGZ 5,7kn). Od jedne litre octa (ARO 4,25kn) se odlije 2 dl i zamijeni sa 200 grama limunske kiseline. Time dobivate 1L OLS-a za 9,95kn. Slična tvornička sredstva koštaju 18..32kn po litri. OLS se dozira kao i ostala tvornička sredstva za skidanje kamenca (jednako je djelotvoran i brz). Osim toga, budući da je to ocat i limunska kiselina, čak i da ga popijete (gutljaj) nećete se otrovati.

Evo i malog trika kojim će te povećati uštedu OLS te time još profitirati. Za čišćenje pločica, umivaonika, kade, čaša i pipa koristite raspršivač. Raspršivačem stvarate finu maglicu koja se dobro lijepi za površinu. Nemojte pretjerivati jer previše maglice izaziva grupiranje u kapljice i otjecanje sredstva. Staklene čaše pošpricajte i ostavite preko noći da se čiste. Pipe prešpricajte i nakor par minuta isperite (kada se radi o redovitom tjednom čišćenju). Za deblje slojeve preporučam povremeno došpricavanje.

Oklopljeni kromirani plašt od tuša možete također očistiti sa OLS-om. Postupak će najvjerojatnije trebati nekoliko puta ponavljati kada su deblji slojevi kamenca. Druga metoda je da ga preko noći uronite u obični ocat. Treba pritisnuti cijev sa nemetalnim pritiskačem da bi ostala potpuno u octu. Posuda mora biti plastična. Pritiskač ne smije biti udubljen odozdo !!

OLS kontinuirano koristimo od 01.07.2007. i pokazao se izvrsnom zamjenom za skupa tvornička sredstva.

Upozorenje: OLS nagriza kožu te preporučamo izbjegavati dulji kontakt sa sredstvom za čišćenje. Kod djelovanja OLS-a na većoj površini potrebno je provjetravati prostoriju (npr. kod pranja kade).

OLS koristite na vlastitu odgovornost. Za moguće štete ne preuzimamo odgovornost.

Kako zaštititi vaše uređaje od atmosferskog pražnjenja (groma)?

Mada će slijedeći savijeti biti stručnijim osobama nepotrebni, iz iskustva vam mogu reći da je jedina 100% zaštita od groma isključivanje uređaja sa mrežnog napona izštekavanjem mrežnog utikača

. Za sisteme koji imaju vanjsku antenu potrebno je iskopčati i antenu i staviti je podalje. Ako imate satelitski prijemnik, također iskopčajte i njegovu antenu. Ako imate antenu sa pojačalom, tada obavezno izštekajte adapetr iz struje. Kada se koristite sa telefonima koji imaju AC adaptetre vrijedi isto pravilo. Iskopčajte AC adapter iz struje i ulaz telefonske linije.Time će te minimalizirati moguću štetu od udara groma. To osobito vrijedi kada idete na dulji odmor ili se najavljuje jače grmljavinsko nevrijeme. Nedavno sam imao prilike vidjeti da je udar groma u samo jednoj kući onesposobio 3 TV-a, antensko pojačalo (adapter je ok), digtalni SAT prijemnik, DVD player, kućno kino i dva telefona. Na SAT prijemniku je poslije udara groma ostala rupa na limu promjera 5mm (kao kod varenja sa 75A na tankom željeznom limu). Ako mislite da se to ne događa u vašem mjestu stanovanja, imamo lošu vijest za vas. Zadnjih nekoliko pogubnih udara groma se dogodilo tamo gdje nikad toga nije bilo desetljećima. Zato vam je bolje da u nekoliko minuta spriječite moguću štetu. Učite na tuđim greškama.

Kako spriječiti posljedice od opeklina?

   Desetljećima provjerena metoda za ublažavanje opekotina i njihovo bezbolno zacijeljivanje.

 Opekline od lemilice, vrućeg ulja, vrelog tinola i sl., a koje nisu odmah izazvale otvorenu ranu lako ćete riješiti ako odmah namažete opečeno mjesto sa gustom sapunicom od običnog sapuna. Nasapunano mjesto nikako ne ispirite nakon sapunanja, već ga ostavite da se osuši. Rezultat sapunanja je obično smanjenje peckanje rane i zarastanje bez tipičnog cijeđenja. Mjesto opekotine nakon par dana obično dobije tamnosmeđu fleku, koja sa vremenom nestane bez ožiljka. Ovaj trik pali za opekline veličine do 1cm2. U praksi primjenjeno i provjereno pomoglo kod opeklina od vruće masti i ulja do pojedinačne površne od 1cm2. Ako primjetite neoubičajene komplikacije javite se svom liječniku. Ovaj savjet koristite samo na svoju odgovornost !

Kako ispitati ispravnost daljinskog upravljača?

Daljinski upravljač za vaše omiljene elektronske uređaje odjednom vam je otkazao poslušnost.
Razloga za to ima više. Daljinskim se često igraju djeca, pada sa stola, dira se prljavim rukama.
Međutim, njegova elektronika isto tako može otkazati.
Da bi odmah detektirali njegovu ispravnost, ako su baterije ispravne možete na vrlo jednostavan način.
Danas gotovo svaka osoba posjeduje mobilni telefon ili digitalnu kameru, ili digitalni fotoaparat.
Ispravnost daljinskog upravljača isprobat ćemo na slijedeći način.

Mnogi ne znaju da se sa kamerom na mobitelu ili digitalnim fotoaparatom može detektirati rad IC LED emitera. Dovoljno je u polumraku usmjeriti objektiv u testirani izvor IC svijetla i na LCD tražilu će se moći vidjeti svijetloplava svijetlost iz IC emitera. Tako lako možete provjeriti da li vam daljinski upravljač radi ili ne.

          Na desnoj slici se vidi primjer testa rada daljinskog upravljača od TV-a.

Kako se zaštititi od prevaranata?

Dobar dan, dobila sam broj od kolege, trebala bi vas nešto. Možete mi se javiti na ovaj broj ili na posao, broj centrale je 060****, tražite Anu', piše u SMS poruci kojom prevaranti opet pokušavaju nasamariti građane.

Pazite na čudne SMS Poruke

edan je građanin tako u zadnjih mjesec dana dva puta na mobitel dobio poruku ovog sadržaja. "Prvi put sam nasjeo, nazvao broj i dobio tarot koji mi je, iako sam odmah prekinuo vezu, s računa skinuo šest kuna. Drugi put, naravno, nisam nasjeo", ispričao je čitatelj Glasa Istre, koji je svoju priču poželio podijeliti s drugima kao upozorenje. 

Provjerom na internetu može se doznati da je tvrtka koja ima zaveden sporni 060 broj, lani bila pod lupom nadzora HAKOM-a, i to zbog oglašavanja u medijima kad nije bilo istaknuto koliko koštaju pozivi na navedene brojeve te da nisu namijenjeni djeci. 

S obzirom da prevare s brojevima 060 nisu rijetkost, dobro promislite prije nego odgovorite na poruku ili poziv koji dolazi s nepoznatih brojeva jer postoji mogućnost da budete prevareni i pokradeni. 

***Izvor: Glas Istre.

Zašto ne odgovarati na nepoznate čudne propuštene pozive?

Na svaki poziv u svakom slučaju ne stigne se odgovoriti. Najčešće su to pozivi od osoba koje su u imeniku (phone book). Ima i poziva koji nisu arhivirani ali su im pozivni brojevi sasvim normalni (+38598442***) i slični. Međutim, ukoliko ovi pozivi koji ste dobili kao "Tko me zvao" pčinju sa nekim neobičnim brojevima a najčešće su to +390, +391, +392, ili +393, ni u kom slučaju ne pozivajte taj broj. Međunarodni kriminalci su razvili mobilni software koji djeluje tako, ako ga pozovete na broj koji počinje sa gore navedenim brojkama, "nabija" vam troškove, koji rastu strelovitom brzinom.
Najgore je to što taj poziv ne možete prekinuti, čak i ako prekinete poziv.
Jedino u slučaju ako brzo izvadite bateriju i pričekate nekoliko minuta, onda se poziv prekida. Međutim nitko nema ni pojma da je tako ukoliko nije pročitao ovo upozorenje. Bilo je slučajeva da je korisnik mobilne mreže dobio račun i preko 15.000 kuna, nemajući pojma odakle troškovi.

Oprez kod nepoznatog broja

Nažalost, tu nema pomoći jer su hakeri nepoznati, a trošak "razgovora" morat ćete pokriti. Operator vaše mreže vam tu ništa neće moći pomoći, jer je poziv s vašeg mobilnog telefona upućen vašom željom i namjerom.
MUP o tome pojma nema, tako da treba biti vrlo oprezan.

Dali je vaš životni prostor uredniji?

Intencija je da je prostor u kojem živimo, spavamo, boravimo, kupamo se, obavljamo nuždu što je moguće uredniji. Na to se potroši dosta vremena, novaca, živaca i stpljenja. No, dali je to uvijek tako.
Nadam se da niste za stolom dok gledate ove fotografije jer bi vas to moglo odvesti ovdje:

A što ako treba u par skokova do školjke?

Ako ste pušač, vjerojatno nastojite da uredno praznite pepeljare, odnosno da čim manje pušite u stambenom prostoru. Cigarete i dim smetaju djeci, odraslim osobama koje su nepušači. Pušenje od strane gostiju u vašem domu bez vašeg odobrenja je stvarno pomanjkanje osnovne kulture u ponašanju, dakle, ako gost izvadi cigaretu i zapali bez pitanja i vašeg odobrenja, kulturno ga zamolite da puši van stambenog prostora ili da je u zatvorenom prostoru vašeg doma pušenje zabranjeno. Ukoliko to gost ponovi u ubuduće na isti način, najbolje je potražiti novog prijatelja-gosta.Ako pak vi pušite u stanu, te vam je svejedno kako će vaš prostor izgledati nakon duhanskog "party", onda vam vjerojatno ovakvo stanje neće zasmetati:

Ma, samo smo malo gledali utakmicu i pušili

Dnevni boravak je prostor u vašem stanu ili kući prostor koji se najduže koristi (osim možda spavaće sobe ako ste spavalica). Kad vaši gosti odu, ili ste završili sa dnevnim odmorom i krenuli u šetnju, ili u posjetu prijateljima, zašto ga držati urednim, ako će sutra takav nered opet bude isti kao i jučer. Zato ostavite to onako sve kao na ovoj slici.

Ma koji nered, pronađi psa na slici!

Možda to netko drugi počisti, ili kad slijedeći puta sjednete pred TV aparat samo malo odmaknuti 

predmete od sebe. Jer, čistoća čini pola zdravlja, a ako hoćete cijelo zdravlje, trebate i drugu polovicu.

Pranje rublja je po "defaultu" ženski posao. Dok žene pripremaju rublje za pranje, peglanje, sušenje ili slaganje u ormar nakon svih ovih operacija, muški dio populacije obično drijema (ako ima iznimaka, ja se ispričavam tim vrijednim muškarcima). No, ako se muškarci okrenu ka tim kreativnim poslovima, onda ima je jednostavnije ovako, jednom na godinu. To će doduše izgledati ovako, nakon par mjeseci, ali tko će gledati baš na savršenu harmoniju i čistoću svakog dana,

Prati veš svaki dan, kaj god!

I konačno, ako radite u uredu, i vaš se šef baš ne brine o urednosti vašeg radnog prostora, onda se odrecite uređenja i čišćenja. Ako je vaša firma u financijskim problemima, vjerojatno nema novaca za čistačicu, pa si svaki djelatnik čisti ured sam. A u tom slučaju, vaš ured može u svakom momentu izgledati kao ovaj na slici:

My office in total mess

Poanta cijelog posta koji čitate je slijedeća: "Sve što se mora, nije teško, a ako je teško ne mora se"

Poslijepodne se ne isplati umrijeti!

Komunalno društvo Kozala iz Rijeke podiglo je cijene svojih usluga od 1. ožujka 2013. za 50 posto izvan radnog vremena. Tako je sprovod tijekom vikenda ili u popodnevnim satima od sada pravi luksuz.

Pogled na groblje Kozala

Belveder

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel prihvatio je nove cijene usluga komunalnog društva Kozala, koje su od 1. ožujka 2013. godine poskupjele gotovo za 50 posto izvan radnog vremena, odnosno za umiranje izvan radnog vremena šaltera gradske tvrtke u stopostotnom gradskom vlasništvu, a to je od ponedjeljka do petka od osam do 16 sati, trebat će izdvojiti puno više novca nego što je do sada bio slučaj. Primjerice, ispraćaj i sahrana umrle osobe bila je usluga za koju je trebalo platiti 885,60 kuna, ali od 1. ožujka za tu uslugu izvan radnog vremena valja izdvojiti 1.328,40 kuna. Iskop jame za odraslu umrlu osobu naplaćivao se 1.845 kuna, a izvan radnog vremena sada će taj posao biti naplaćivan 2.767,50 kuna. 

Gradska tvrtka zatražila je poskupljenje zbog toga što su troškovi radne snage i goriva porasli dvostruko od 1997. godine do 2012. godine. I to baš sada kada građanima nikada u samostalnoj Hrvatskoj nije bilo gore. 

''Obzirom da stranke mogu, ovisno o slobodnim terminima, odlučiti koju će pogrebnu uslugu odabrati i vrijeme njenog izvršenja, u mogućnosti su naručiti uslugu u redovno radno vrijeme, od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati, ili izvan tog vremena uz uvećane troškove'', poručili su iz Kozale te dodaju kako se komunalne usluge preuzimanja umrle osobe s mjesta smrti, preuzimanja umrle osobe u teško oštećenom stanju, preuzimanja umrle osobe s teško pristupačnih mjesta, te autoprijevoz do groblja ili KBC-a izuzete su iz prijedloga povećanja cijene za izvršenje izvan radnog vremena. 

Kozala prošle godine ostvarila dobit

Dodaju da Služba za pogrebne i grobarske poslove tijekom godina ostvaruje negativne rezultate poslovanja jer su prihodi ove službe usko vezani na unaprijed zadanu visinu cijene komunalne i nekomunalne usluge. 

Valja podsjetiti da smisao postojanja komunalnih društava nije stvaranje ekstraprofita i dobiti već omogućavanje kvalitetne i dostupne komunalne usluge građanima. Kada se pogleda zadnje izvješće o poslovanju Komunalnog društva Kozala od prije godinu dana iz njega je vidljivo da je to gradsko poduzeće ostvarilo dobit od 80-ak tisuća kuna u 2011. godini. Podataka za 2012. godinu još nema, ali ako se nije nešto dramatično pogoršalo, neshvatljivo je da gradska vlast vrši ovakav financijski udar na kućne budžete građana Rijeke, piše Novi list. 

Tjeranjem ljudi da ispraćaj i sahranu umrle osobe obavljaju dok rade šalteri Komunalnog društva Kozala od 8 do 16 od ponedjeljka do petka riječko pogrebno poduzeće uvodi umiranje po jeftinoj i skupljoj tarifi, a sahrana subotom i izvan radnog vremena postaje čisti luksuz. 

Izvor: Novi List

Što treba znati o kamerama i snimanju?

Kako odrediti koju leću- objektiv postaviti na kameru ?

Kamera za unutarnji nadzor Pogled na stranu sa kontaktima Objektiv - leća za kameru bira se s obzirom na dvije osnovne stvari: 1.udaljenost kamere od objekta koji se nadzire 2.širina objekta koji se snima Važno je znati da li je kamera za vanjsku ili unutarnju upotrebu ( da se odredi ev. potreba za autoiris objektivom ). Objektiv je dio optičkog instrumenta s lećom, usmjeren prema predmetu promatranja. FIXNI IRIS objektivi upotrebljavaju se kada nema i ne očekuju se veće promjene u osvjetljenju, a posebno ne direktno svjetlo prema njima. Tada je potrebno uključiti AES ( Auto Electronic Shuter ) na kameri koji elektronski upravlja osvjetljenjem i zatamnjenjem slike. MANUELNI IRIS objektivi upotrebljavaju se kada nema i ne očekuju se veće promjene u osvjetljenju, a posebno ne direktno svjetlo prema njima. Dakle slično kao i FIXNI IRIS s tom razlikom što manualnim irisom mi možemo fino podesiti osvijetljenost slike. Možete kombinirati ovaj tip irisa sa Auto Electronic Shutterom AUTO IRIS objektivi koriste se, kada se očekuju promjene svjetla. Oni tada automatski otvaraju ( ako je slabo svjetlo ) ili zatvaraju ( ako je intenzitet svjetla velik ) zaslon. Ujedno i najbolje štite i produžuju vijek trajanja senzora slike. Tom prilikom preklopnik za vrstu irisa mora biti prebačen na AUTO IRIS. Postoje dvije vrste auto irisa. D.D. ( Direkt Drive ) Auto iris upravljan je elektronikom direktno iz kamere , i V.D. (Video Drive ) Auto Iris koji u sebi sadrži upravljačku elektroniku. Prilikom odabira D.D ili V.D. provjerite da li Vaša kamera ima mogućnost priključka za D.D. ili V.D. ili obje vrste Auto Irisa. FIXNA ŽARIŠNA DALJINA kao što i sama riječ kaže to su objektivi koji koriste samo jednu žarišnu daljinu za koju su optimizirani. Imaju najmanja odstupanja jer nemaju pokretnih dijelova osim podešavanja oštrine. VARIJABILNA ŽARIŠNA DALJINA ( varifocal ) to su objektivi ( često zvani i zoom objektivi ) koji koriste varijabilnu žarišnu daljinu od npr. 3,5mm do 8mm. Konstrukcija takvih objektiva prilično je komplicirana , a dodatnu komplikaciju unose pomicanje grupa leća prilikom zoomiranja. Današnji zoom objektivi postali su vrlo popularni , a i cijena im je prihvatljiva. Ipak za perfekcioniste još uvijek bolji su objektivi sa fiksnom žarišnom udaljenosti.

 

Kako napraviti (dobre) domaće kobasice?

Opća je teorija da su kobasice manje vrijedni komadi mesa koje se stavlja u njih.
Pogrešno, za dobru kobasicu treba najbolje od mesa.

Češnjovke

Ovdje ćemo se posvetiti izradi domaće kobasice od svinjskog mesa. Slavonci su majstori za pravljenje kobasica od kojih su poznati kuleni i kulenove seke. Kulen je postao izvorni hrvatski brand zaštićen međunarodnim patentima. Ovdje neće biti napisa o pravljenju kulena već obične domaće, kvalitetne kobasice. Dakle, krenimo redom:

Sušenje i dimljenje

Meso od svinje, poželjno slavonske vrste svinja "pikača" kako ih zovu, ili ostalih vrsta nemasnih svinja je idealno za pravljenje domaćih kvalitetnih kobasica. Meso se nareže na trake, i to najbolje od šunke, vratine i lopatice, na način da se uzmu komadi koji nisu skroz bezmasni, već da traka ima i malo masnih dijelova na sebi. Treba izbjegavati komade koji imaju "konce" u sebi, odnosno žilice.
Meso tako narezano treba se ohladiti jer se tako hladno lakše reže. Pravi poznavatelji kobasica neće meso mljeti nego ga sitno rezati na kockice čim manje. Mljevenjem se postiže brže i lakše pripremanje smjese za kobasice. Ipak ćemo to ostaviti majstoru za izbor.
Dakle, meso koje je ohlađeno izrežemo na što manje kvadratiće i tako narezano najprije posolimo.

Suha bukova drva

Neki preferiraju krupnu sol, ali može i sitna. Treba biti oprezan sa dodavanjem soli, jer se prevelika količina nemože oduzeti. Istovremeno treba dodavati i ostale mirodije poput paprike ljute i slatke, češnjaka, lovora mljevenog, papra u zrnu.
Crvenu papriku dodajemo za boju, a ljutu crvenu zbog okusa. Isto tako treba paziti sa ljutom paprikom ne pretjeramo jer u protivnom neće biti za konzumaciju.
Dodavanje mirodija treba vršiti uz stalno miješanje kako bi se dodaci ravnomjerno rasporedili.
Sastojke treba kušati jer je to najbolji način koliko čega treba. Kad ste odredili količinu mirodija prema vašem okusu, ostavite dobro izmiješanu da odstoji 24 sata.
Nakon toga smjesa će pustiti još nešto tekućine sa kojom će izaći i dio mirodija.
Tada treba na okus provjeriti još jednom sastojke sa više pozicija iz smjese, i ako je sve dobro, tada se prelazi na punjenje smjese u prirodna crijeva.
Najbolja su svinjska, ovčja ili goveđa crijeva ovisi kakve ćete kobasice raditi. Goveđa crijeva su deblja, a ovčja u vrlo dugačka i tanka.
Kobasice se nadijevaju ručno ili strojno.
Strojno se smatra ako je veća količina, odnosno ako se kobasice prave industrijski.
Ručno nadijevanje se vrši na mašini za mljevenje mesa, sa koje se maknu noževi i sita a dodje se tuljac na koji se stavi crijevo. Punjenje se obavlja tako da se pazi na optimalnu količinu smjese koja se puni, da nebude previše kako crijevo nebi puklo. Isto tako, poluprazna criva ili ona u kojima je ostao zrak nisu dobra jer će sa sušenjem ostati prazan prostor.
Kobasice se slažu u poluparove, odnosno takva dva komada sačinjavaju par.
Željena duljina kobasice, obično od 15 do 30 cm se vežu koncem ili se presavijaju, okretanjem crijeva oko svoje osi za 180 stupnjeva. Treba paziti da se zaokretanjem zbog prenapunjenosti ne dođe do pucanja crijeva.
Kad su kobasice nadjevene, krajevi se mogu zavezati ali nije neophodno.
Tako napravljene kobasice se objese na neki štap i stave se na hladno, prozračno mjesto da se ocijede, najmanje 24 sata. Ni u kojem slučaju NE DIMITI kobasice koje su mokre izvana.
Kad se kobasice malo osuše, prilazi se dimljenju.
Mjesto za dimljenje treba izabrati tako (najbolje u zatvorenom prostoru) da ima dovod zraka, najbolje od ispod, i odvod za dim iznad kobasica. Dimljenje je proces koji ne treba podcijeniti jer od pravilnog dimljenja ovisi kvaliteta i trajnost kobasica za konzumaciju.
Vrlo je važan izbor drveta za dimljenje. Najbolje je bukovo suho drvo, grab, joha.
Svakako treba izbjegavati drva sa mnogo tanina (kesten, hrast,) a nikako ne upotrebljavati četinjače jer sadrže mnogo smole. Dimljenje treba vršiti tako da  dimna masa bude kao blaga izmaglica, a nikako kao gusta magla od koje se ništa ne vidi. Nikako ne ložiti vatru da se postigne visoka temperatura od koje se dimljeni materijal topi i cijedi. Svakako treba izbjegavati pojavu otvorene vatre.

Prostor za dimljenje

Može se dimiti i suhom, ali posve suhom bukom piljevinom, koja se postavi u metalnu posudu.
Ako je piljevina imalo vlažna, dolazi do pojave gustog dima koji šteti materijalu.
Dimljenje treba vršiti najdulje 3 - 5 dana i to po pet do 7 sati na dan.
Nakon toga se kobasice skidaju i premještaju na prostor gdje će imati dosta zraka na kojem će se osušiti. Ukoliko imamo prostor za specijalnu pripremu kobasica i mesa za dimljenje onda je taj prostor podoban za dimljenje i sušenje mesa i kobasica.
Kobasice se trebaju sušiti na zraku toliko dugo dok se mogu rukom prelomiti na 2 dijela bez usukavanja. Taj proces u idealnim uvjetima traje do 4 mjeseca.
Tek kad je kobasica suha da se može prelomiti zajedno sa crijevom, može se slobodno konzumirati kao suha trajna kobasica.
Kobasice se mogu konzumirati u bilo kojoj fazi sušenja ako se dobro iskuhaju.

Svemoguća VHS kazeta za video snimanje.

TIME LAPSE VIDEO RECORDER Prvi počeci snimanja datiraju još iz 1935 godine kada je tvrtka AEG proizvela uređaj za snimanje zvuka pod nazivom "Magnetophone" . Proces snimanja sastoji se u tome da traka prolazi u neposrednoj blizini zavojnice sa promjenjivim magnetskim poljem koju inducira izvor signala. Traka je premazana slojem željeznog oksida te se magnetizira. Prilikom reprodukcije zavojnica očitava sa trake promjenjivost magnetskog zapisa, pretvara ga u električne impulse koji pomoću zvučnika proizvode zvuk. Na sličnom principu počeo je razvoj uređaja za snimanje video zapisa. međutim da bi se uspjela snimiti velika količina podataka koju nosi u sebi video signal, bilo je potrebno ubrzati kretanje trake. Za snimanje frekventnog raspona od samo 3 Mhz traka se morala kretati brzinom od 3metra/sek. što je u praksi iznosilo 10,8 km trake za samo jedan sat snimanja. Slijedeči važan korak napravili su inženjeri tvrtke AMPEX koji su 1950ih godina proizveli snimač koji je uspijevao snimati frekventni raspon od 15 Mhz pomoću 4 rotirajuće glave ( transverse-scan ). Izrada takvih uređaja bila je izuzetno skupa , pa su je koristili samo televizijski studiji. Krajem 1950ih promoviran je novi koncept snimanja slike nazvan Helical Scanning , koji je potaknuo daljnji razvoj tehnologije snimanja. 1970ih SONY predstavlja U-MATIC standard koji je odlično prihvaćen u TV industriji zbog kvalitete i upotrebe kazete sa trakom , što je bilo daleko praktičnije od traka na kolutima. Ubrzo dolazi do naglog razvoja snimanja video zapisa od poznatih tvrtki kao što su Phillips , Matsushita, JVC, Sony, itd. Na tržište izlaze tri potpuno nekompatibilna sistema : Sony - Beta sistem , Matsushita-JVC VHS sistem , Phillips - Video 2000. Nakon borbe u zauzimanju tržišta najbolje je bio prihvaćen VHS koji je ostao i danas. 1987 predstavljen je Super VHS video recorder , a nakon njega počela je digitalna era. Međutim važan dio za zaštitarsku industriju bio je razvoj Time Lapse Video recordera. Taj namjenski video recorder omogućava da na jednu traku od 180 minuta snimimo do 960 sati ( fragmenata ) video zapisa. To se postiže pomoću step motora koji pokreće traku u točno određenim vremenskim razmacima dok se rotirajuće glave stalno kreću. U doljnjoj tabeli prikazan je odnos dužine snimanja na jednu traku od 180 minuta i vrijeme intervala snimanja. Maksimalna mogućnost snimanja na 180 min traku Maksimalna mogućnost snimanja na 240 min traku Intervali snimanja po slici 3 sata 4 sata 0,02 sek / slika 12 sati 16 sati 0,08 sek / slika 24 sata 32 sata 0,16 sek / slika 48 sati 64 sata 0,32 sek / slika 72 sata 96 sati 0,48 sek / slika 96 sata 128 sati 0,64 sek / slika 120 sati 160 sati 0,80sek / slika 168 sati 224 sati 1,12 sek / slika 240 sati 320 sati 1,60 sek / slika 480 sati 640 sati 3,20 sek / slika 720 sati 960 sati 4,80 sek / slika 960 sati 1280 sati 6,40 sek / slika Ako koristite traku od 240 minuta umjesto 180 minuta dužina snimanja na time lapse video recorderu povećava se za 1/3 na svim vremenima ( od 24 do 960 sati ) tada posebno obratite pažnju na kvalitetu trake i kupujete samo od provjerenih proizvođača najbolju kvalitetu. Video trake MORAJU biti visoke kvalitete jer u protivnom ćete bitno smanjiti vijek trajanja recordera, a i Vaše snimke biti će lošije kvalitete nego što bi trebale biti ( pogotovo sa trakama od 240 minuta ) Najveća razlika između kučnih i profesionalnih Time lapse video recordera je upravo u mogućnosti dugotrajnog snimanja na jednu traku. Kučni video recorderi omogućavaju snimanje u Long Play modu dvostruko duže od normalne vremenske dužine trake ( do 8 sati ). Najnoviji kučni video recorderi omogućavaju snimanje u Super long Play modu koji je trostruko duži i iznosi oko 12 sati. Profesionalni VCR odlikuju se i kvalitetnom izvedbom , te trajnošću koja bitno premašuje trajnost kućnih recordera. Mogućnost povezivanja sa alarmnim uređajima , te druge dodatne opcije pri traženju određenih snimaka itd daju veliku prednost Time Lapse recorderima kod i malo ozbiljnije upotrebe. Pri podešavanju Time Lapse recordera , vodite računa koliko vrijeme snimanja Vas zadovoljava . Najbolje ga je podesiti na najmanje - dovoljno vrijeme jer ćete prilikom pregledavanja imati kvalitetniju i realniju sliku. VHS i Super VHS recorderi su čisti analogni uređaji. Korak naprijed bilo je snimanje digitalnog signala na traku. Sistem je rađen na temelju VHS i nazvan je D-VHS. Odlike su mu manji gubitci kod reprodukcije te bitno poboljšana rezolucija na preko 500 HTVL. Kao što je za očekivati odlikuje ga i prilično visoka cijena , a i visoka cijena posebnih traka. Momentalno se već i Hard Disk recorderi mogu nabaviti povoljnije nego D-VHS recorderi pa je upitna D-VHS ekonomičnost. Posljednjih godina najveći uspon doživjelo je snimanje na Hard Disk. Zahvaljujući izradi pouzdanih a relativno jeftinih HD velikog kapaciteta, te novih načina kompresije digitalnog signala ovaj način snimanja-arhiviranja podataka zauzima sve značajnije mjesto na tržištu zaštitarske opreme . Padom cijena na svjetskom tržištu kvalitetni uređaji ovog tipa zamjenjuju Time Lapse VHS recordere , a samo je pitanje vremena kada će ih potpuno istisnuti sa tržišta. U svakom slučaju Time lapse VHS recorderi više nije za preporuku za nove sustave video nadzora jer to je tehnologija prošlosti. Uz Hard Disk najnovija tehnologija snimanja bazira se na optičkom zapisu. Radi se o CD i DVD uređajima koji su sporiji od HD ali njihovim razvojem povećava im se kapacitet ( DVD ) i raste brzina , a cijena značajno pada.