Najopasnija droga na svijetu

Poznata kao burundanga, datura, đavolji dah ili scopolamine, ovaj prah, koji se dobiva iz ploda i sjemenki autohtone kolumbijske biljke prekrasnog cvijeta, slovi za jednu od, ako ne i najopasniju drogu na svijetu. Zašto? Pa recimo da gram može ubiti 10-ak ljudi, da je jaka otprilike kao 100-njak rohipnola, i da onaj koji ju konzumira postane doslovno zombi, koji sluša sve naredbe onoga koji ga je i otrovao.

Datura (đavolji dah, scopolamin)

Ludi diler u ovom dokumentarcu kaže da je jednom prilikom pojeo jedan i pol plod ove biljke s prijateljem, te da su bili na tripu 17 dana. On je uspio ‘izaći’ iz tripa, ali frend se nikada nije oporavio i dan danas ga drži. Pa eto, ako planirate put u Kolumbiju, osim otmica, narko kartela i spolnih bolesti, trebalo bi pripaziti i na ovakve stvari.

Video o toj naopasnijoj drogi pogledajte OVDJE

Kako nakon pečenja očistiti roštilj?

Nakon svakog dobrog druženja i fine klope, slijedi čišćenje. A ako nešto ne volite čistiti, onda je to roštilj. Slijedite li ove savjete, uvelike ćete si olakšati posao.

• NAUČITE TAJNERoštilj vas može ojačati ili uzrokovati bolesti, ovisno kako pečete

Lijepo vrijeme, priroda, društvo, pivica i miris roštilja. Uživancija za dušu, tijelo i želudac. I dok su svi složni oko roštilja dok se meso peče, kad ga treba očistiti, bježe k'o muhe bez glave. Taj zadatak nekako uvijek zapadne vas. Evo kako ćete ga riješiti brzo,  i 'bezbolno'. 

Donosimo šest korisnih savjeta za čišćenje roštilja: 

1. Napunite sudoper ili kadu (ovisno o veličini rešetke) vodom i octom. Uronite masnu rešetku roštilja i pustite da odstoji nekoliko minuta. Umjesto octa možete koristiti i sapunicu, no u tom slučaju pustite da odstoji pet minuta duže. 

2. Dok se rešetka namače, uzmite žičanu spužvicu i s ostatka roštilja lagano odstranite ostatke hrane, masnoće i pepela. Ako imate plinski roštilj, oslobodite put do plamenika i dobro ga očistite. 

3. Kad ste ga dobro očistili i uklonili sve ostatke hrane i nakupine masnoća, sastavite roštilj. 

4. Tada žičanu spužvicu iskoristite za čišćenje rešetke. Jako upirući skinite svu masnoću i pritom pazite da imate pristup svakom utoru. Kod plinskog roštilja budite oprezni da ne oštetite neki dio. 

5. Kad ste završili s čišćenjem, ostavite roštilj 15-ak minuta na zraku da se dobro posuši. 

6. Kako biste kod idućeg korištenja dobro ispekli meso i još lakše očistili roštilj, prije spremanja rešetku premažite tankim slojem ulja. 

Kako se zaštititi kod kupnje rabljenog automobila?

Financijska kriza u svijetu a i kod nas, znatno se očituje kod kupnje novih stvari, pa tako i kod automobila. Kupnja novog automobila pitanje je otplate kredita, pogotovo što je poznata situacija oko soredita u CHF u proteklin desetak godina.

Ukoliko se odlučite na kupnju rabljenog automobila, tu je stvar povoljnija, ali....
Kod rabljenog automobila mogu se sakrivati brojne zamke koje na prvi pogleda nije lako otkriti.
Najčešće podvale kod rabljenog automobila su slijedeće:

- Skidanje stvarnog stanja prijeđenih kilometara.

Prijeđeni kilometri vozila osnovna su stavka stanja vozila što se tiče motora i karoserije. Kod automobila sa analognim pokazivačem kilometara to se vrlo lako primijeti jer su nijanse brojaka na brojčaniku različite. Tako ako je vozilo prevalilo npr 250.000 km, a na brojčaniku stoji 120.000, primijetit će se nivo odnosno visina prve cifre koja je vrtnjom unatrag malo ispod ostalih. Osim toga, nijansa boje uslijed "sakrivenosti" je tamnija od ostalih.
Vozila sa digitalnim brojčanicima se "friziraju" tako da za to treba poseban uređaj koji putem računala mijenja stanje. To je teško otkriti.
U svakom slučaju, zatražite od vlasnika servisnu knjižicu koju bi kod novijih vozila vlasnik trebao imati. Zatražite provjeru u ovlaštenom servisu koji će vas stajati oko 500 Kn.
Ukoliko se vlasnik nećka ili buni, slobodno mu zahvalite na ponudi.

- Stanje motora, unutrašnjosti kabine i papučica vozila.

Ukoliko je vozilo pohabano, tu se misli na sjedišta (ne na navlake), a ima malo km, treba pripaziti.
Izlizane papučice kočnice i kvačila govore da auto ima mnogo km "u nogama". Zatražite od vlasnika da skine navlaku sa vozačkog sjedišta. Sjedište je obično istrošeno na vanjskom dijelu od ulaska i izlaska vozača. Također treba posvetiti pažnju vozačkim vratima automobila. Istrošenost "panta" na vratima rezultira klimanjem vrata gore-dolje. Pogled na motor odaje stanje motora.
Izbjegavajte oprane i sjajne motore, jer je to znak da vlasnik nešto skriva.

Obično se tu misli na puštanju ulja na nekim spojevima. Ukoliko je motor prašnjav, a nema tragova ulja. onda je to znak da je s motorom sve u redu. Stanje klipova i cilindara može se provjeriti na način da se motoru koji radi izvuče šipka ulja te se motor jače optereti "zaturira". Motor koji je u redu neće izbacivati ulje sa izvađenom šipkom niti dimiti, uz jako miris ulja. Jakio miris ulja iz otvora za šipku znači da su dotrajali klipni uljni prstenovi. Po mogućnosti zatražite od vlasnika (ako nije daleko sa mjestom na kojem parkira vozilo) da vam pokaže gdje to vozilo "spava". Istrošenost motora koji ispušta ulje vidi se na podu, te takav auto treba izbjegavati.
Dobar motor može imati i 300.000 i više km, pa da radi mirno, bez potresa, ravnomjerno "na leru", da dobro prima "gas" pri naglim pokretima papuče, te da se nakon puštanja gasa brzo umiri i nastavi raditi kako treba. Nažalost, pri pregledu automobila nećete moći ustanoviti potrošnju ulja. Normalna potrošnja ulja je cca 2 dcl na 3000 km. Ta potrošnja varira od vozila do vozila, stanja motora, način vožnje i kvaliteti ulja. Upamtite: ako vlasnik kaže da vozilo "uopće ne troši ulje" ne stoji jer  bi vozilo bez potrošnje ulja brzo "zaribalo" odnosno bilo uništeno.

Ukoliko vlasnik tvrdi da je vozilo ispravno, ali ga "samo treba registrirati", postupite ovako.
"Ja plaćam tehnički pregled ako je vozilo ispravno, a vi ako nije ispravno". reakcija vozača će vam sve odmah reći.

Kako postati "kućni majstor"?

U današnje doba krize i recesije, smanjenog kućnog "proračuna", valja znati kako si pomoći u "DIY verziji" (Do It Yourself iliti napravi to sam). Ovdje ću pokazati kako doskočiti raznim kvarovima, majstorima i "majstorima" koji nam za dobar posao uzmu masnu lovu, ali nažalost još masniju zbog "fušeraja".

Kako izbušiti rupe?

Rupa u materijalu koji se buši, osnova je dobrog i čvrstog spoja dvaju materijala koji se trebaju spojiti. Ukoliko se buši rupa za umetanje vijaka, tipli, čavala, kuka ili drugog, mora biti pravilno izbušena, pod određenim kutem, te određene dubine. Klasična tipla Rupa mora uvijek biti malo dublja od dužine tiple, te promjera nešto većeg od promjera tiple kako bi ista mogla lako uć u rupu. Tipla nesmije biti tanja mnogo od promjera rupe jer će se u protivnom okretati i neće se moći uvrnuti vijak. Razne vrste tipli Rupe se buše svrdlom sa vidija vrhom, ovisno o čvrstoći podloge. Tako se za beton  upotrebljavaju vidija vrhove i bušilica sa udarnim mehanizmom. Bušenje treba vršiti sa laganim pritiskom na podlogu, nikako svom snagom jer udarni mehanizam tada nema efekta. Pritiskati toliko da udarni mehanizam bušilice vibrira slobodno i tako daje efekat čekića koji potiskuje vrh svrdla. Bušenje rupa u zidu od šuplje opeke vrši se tako da se rupa planira u čvrstom dijelu opeke, ali ne u masi žbuke kojom su cigle međusobno spojene. Ta se masa naziva "fuge", a rupe u fugama neće biti stabilne i čvrste. Opet, ako rupu izbušimo u unutrašnjosti cigle u kojoj je šupljna, nećemo moći učvrstiti tiplu. Dakle treba izabrati dio cigle koja je donekle puna, jer će tu izbušena rupa garantirati čvrstoću. Ovdje ću objasnit bušenje rupa na najčešćim mjestima u domaćinstvu:    -Rupe u keramičkim pločicama, potrebna je naročita pažnja, jer nepažljivim bušenje na početku, dolazi do puknuća pločice. Zato je dobro na mjestu bušenja nalijepiti ljepljivu traku u 2 sloja, kako vrh borera ne bi bježao po pločici. - Rupa u stropu za vješanje lustera. Poseban slučaj jer je zahvat dosta zahtjevan. Pošto su u stropu obično gredice i punioci, potrebnmo je pogoditi puni dio, a opet izbjeći armaturu. Pritom treba uzeti u obzir težinu lustera, te vrstu tiple koja će se uvrnuti u površinu plafona. Luster treba na kuku uvrnutu u umetak objesiti za kukicu koju luster ima, nikako na žice. Prije spajanja žica, OBAVEZNO isključiti električni napon iz mreže.   -Bušenje rupe za dimnjak, zahtijeva malov više alata i spretnosti, ali se uspješno može izvesti u "uradi sam" izvedbi.  Mjesto za bušenje rupe treba biti u visini odvodne cijevi za peć, a na sredini dimnjaka. Dimovodna cijev tijesno treba ulaziti u dimnjak bez otvora da ne ulazi zrak. Bušenje rupa za "tiple" Umetci , ili kako se popularno nazivaju tiple,  su dodaci koji služe da bi se u površine koje nemogu biti probušene čavlom ili vijkom, umetnule bušenjem određenih rupa u materijalu. Kuća sagrađena od drveta nema poteškoća sa zabijanjem čavala, vijaka ili ostalih nosača na koje se nešto objesi ili natakne. Međutim, najviše je građevina od cigle, opeke ili betona, metala ili kamena gdje se čavli i vijci nemogu zabiti ni ušarafiti. Tada je potrebno primijeniti tiple ili umetke. U ranija vremena dok plastika nije bila tako široko rasprostranjena na tržištu a i dosta skupa, koristilo se drvo i to tako da se u rupu u betonu, kamenu ili opeki umetala drvena rascjepka od mekog drveta. Uvijanjem vijka u tu rascjepku, ona se širila, te je vijak držao. Takova primjena drvenih rascjepki nije bila dovoljno jaka za čvršće držanje i trajnost. Razlikujemo 3 osnovne vrste tipli:   -Tipli za betom i kamen, to su plasttični umetci raznih profila za razne dimenzije šarafa ili čavala. Obično su izrađeni od tvrđe plastike sa rascjepkom na vrhu i zaštitinom krunom ili obrubom na ulazu. Po cijelom su tiju narezani nabori i kontra jezičci koji se širenjem upiru o materijal i spriječavaju izvlačenjem. Tiple za šuplju ciglu Takovi tipli služe za lakša opterećanja u betonu ili kamenu.   - Tipli za zidove od šuplje opeke, postoje posebne tiple koje imaju velike bočne izbojke, krilca, koja se rašire u unutrašnjosti šupljine opeke . Kako kvalitetno zalijepiti drvene površine? Tutkalo je stara vrsta ljepila, dobivena od životinjskih kostiju i kože. Takva vrsta ljepila je prije 30-ak godina bilo nezamjenjivo u građevinskoj stolariji, i svim vrstama prerade drva gdje je trebao čvrst spoj. Danas se u tim vrstama djelatnosti koriste sintetična ljepila koja su mnogo jednostavnija i jeftinija, ali postoje djelatnosti gdje je tutkalo još u primjeni. Takove djelatnosti su poslovi restauracije starih slika, fresaka, ikona i kipova u crkvama. Važno je da se priliko ljepljenja tutkalom poštuju određene zakonitosti. Vruće tutkalo - Kuhanje tutkala Dolazi u granulama, te se je prije ljepljenja granule trebaju rastopiti u vreloj vodi. Prije kuhanja granule treba ostaviti da nabubre u hladnoj vodi. oko 8 sati. Nakon toga odliti suvišnu vodu, a nabubreno ljepilo zagrijavati u posudi. Miješati da ne zagori. Kad ljepilo postane poput meda, spremno je za uporabu. Tutkalo Nanošenje tutkala na spoj drvenih površina treba biti dok je vrelo, pa ljepljenje treba biti podložno osobama koje imaju određena iskustva i predznanja o tutkalu. Tutkalo kad otvrdne, postoje vrlo postojano i čvrsto, ne navlači vlagu (nije higroskopno), ali ako dođe u duži kontakt s vodom ili vlagom popušta. Ne preporuča se osobama koje se prvi puta susreću sa tom vrstom ljepila. Hladno tutkalo - (kazeinsko ljepilo) izrađeno od životinjskih tvari sa dodatkom vapna. Isključivo se koristi za ljepljenje drvenih površina. Prije uporabe razmuti se u hladnoj vodi, bubri nekoliko minuta i mora se uporabiti unutar 2 sata. Svježe zamućeno ljepilo je poput kreme ali nakon bubrenja postane rijetko. Otporno na vlagu ali ne i na vodu.. Vrijeme potpune čvrstoće poprima nakon 24 sata.. Kako spriječiti i ukloniti kamenac? Cijevi po kojima cirkulira topla voda, lonci i posude, izloženi su taloženju vapnenog kamena na stijenke koji se popularno naziva vodeni kamenac. Presjek bojlera Tako nataložene naslage kamenca sužavaju stijenke cijevi te time otežavaju cirkulaciju vode. Grijač u bojleru Naročito je to problem u bojlerima i sistemima za zagrijavanje vode, jer se talozi povećavaju, a time smanjuju ogrijevnu moć grijača. Sredstva za uklanjanje tih naslaga su sastojci sa mravljom kiselinom te neke neorganske kiseline. Pri radu s tim otapalima treba biti naročito oprezan jer one nagrizaju kožu. Sigurnost vaših toaletnih prostorija Kupaonica je specifični intimni prostor kojemu treba posvetiti posebnu pažnju. Kupaonica je prostor koji dnevno najviše upotrebljavamo, zbog toga treba dobiti i maksimalnu sigurnost i udobnost. U kupaonici je prostor koji je gotovo uvijek ispunjen vlagom, parom, te je zbog toga potrebno izvesti posebne sigurnosne instalacije, ventilaciju te ostale sigurnosne uvjete Moderna kupaonica Pravila i savjeti o sigurnosti u kupaonici:  - Prekidači za uključenje električnih potrošača neka budu na potezanje kako bi se spriječio dodir mokrim rukama i     dodir sa električnim naponom.  - ne uporabljati električne aparate u blizini kade, (radio aparati, sušila za kosu,grijalice)  - električni aparati za depilaciju i brijanje trebali bi imati posebnu utičnicu sa odvojivim transformatorom ( izalaz trafoa galvanski odvojen od mreže)  - Ukoliko su ti aparati neophodni, njihov priključni kabel nesmije dosezati do kade ili nesmiju biti nadohvat ruku iz kade. Kupaonica  - Ormarići sa kozmetikom, sredstvima za čišćenje, lijekovima, ostalim kemikalijama nesmiju biti na dohvat maloj djeci  - nikada ne miješati kemikalije za čišćenje sa kozmetičkim sredstvima  - pod kupaonice treba da je uvijek suh kako bi se spriječilo klizanje i padovi naročito starijih osoba.  - Dno kade neka je obloženo gumenim tepihom koji će spriječiti klizanje u kadi te padovi i ozlijeđivanja Kupaonica  - vrata kupaonice ne zaključavati iznutra jer je sigurnost važnija od intimnosti. Za to je vrlo praktično ugraditi zasun ili bravu koja se mkože otvoriti sa obje strane vratiju.  - nemojte malu djecu nikada ostavljati u kupaonici, naročito ne zaključanu. Prijelaz sa butan plina na prirodni (gradski) na štednjaku Ukoliko ste duže vrijeme koristili štednjak na plin uz korištenje plinske boce sa butan plinom, a sada bi željeli priključiti ga na prirodni plin, potrebno mu je zamijeniti sapnice (dizne). Sapnice su smještene u sredini plamenika na dnu "šalice". Sapnica se ključem br. 8 (najbolje cijevastim) odvrne i stavi se nova za prirodni plin. Plinski štednjak  Eventualno se na "šalici" podesi difuzor za zrak kako bi omjer plin-zrak bio optimalan. Optimalno podešen plamenik rezultira svijetlo plavićastim plamenom, bez pucketanja, ravnomjernog mirnog gorenja i bez čađi. Previše plina uz premalo zraka rezultira crvenkasto-žutim plamenom uz ostavljanje čađe na posuđu. Upute za vrste i veličine sapnica pogledajte OVDJE:

Kako je hrvatski novinar nasamario srpskog predsjednika?

Barem jednom vam je bilo silno neugodno dok se netko nepoznat sramotio. I ovo je takav slučaj. Naime, Davor Jurkotić, komičar s vrlo ograničenim smislom za humor, uspio je nazvati predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, koji je „popušio“ da razgovara, prvo s tajnikom Zorana Milanovića, a potom i sa samim premijerom. Pet minuta Dodik je demonstrirao kako on misli da izgleda državnički susret. Za gosta će da okrene prasence u svom voćnjaku, a na pitanje ima li tamo dobrih komada, odgovorio je da je Banja Luka poznata baš po tome i da ga s tim u vezi može odvesti na jedno „divno mjesto“. Dok ne čujete vlastitim ušima nećete vjerovati.

Neugodni razgovor odigrao se još krajem travnja i emitiran je na RTL Televiziji, u emisiji „U zdrav mozak“, ali je u hrvatskim medijima prošao potpuno nezamijećeno, iako se radi o antologijskom uratku.Jurkotić je, naime, nazvao ured predsjednika Republike Srpske i tajnici se predstavio kao Zorislav Tokić, tajnik hrvatskog premijera Zorana Milanovića. Ne znajući da takva osoba ne postoji tajnica je Jurkotića prespojila na drugi telefon gdje je još jedna tajnica povjerovala da ih zovu iz Banskih dvora te ga, s obzirom da Dodik nije bio u uredu, nakon kurtoaznog razgovora spojila na Dodikov mobitel. A onda je uslijedio show, koji u sasvim prirodnom svjetlu pokazuje predsjednika RS-a i način na koji on funkcionira …

Nije Dodik posumnjao da priča s „lažnjakom“ niti kada ga je „Milanovićev tajnik“ veselim tonom prozvao zbog viška kilograma, rekavši mu kako bi za igranje košarke Dodik morao skinuti koji kilogram. Ne pretjerano iznenađen predsjednik RS-a samo je uzvratio da intenzivno radi na tome. Potom mu je Jurkotić „prodao“ priču kako Milanović putuje u Bosnu i Hercegovini te bi možda navratio i do Republike Srpske, interesirajući se kakve su mogućnosti da se u tom proputovanju njih dvojica susretnu i da „malo izađu van“.

Objeručke je Dodik prihvatio organizaciju državničkog susreta pokazavši što kod njega znači susret na „visokoj nozi“. „Mogu kod mene lično, imamo jedan voćnjak fin, moje porodično imanje, sjednemo fino, nikakav problem nema“, nudio se predsjednik manjeg bh entiteta, a nije se pribrao niti na pitanje sugovornika može li i neko prase da se okrene, jer „voli Zoki da pojede prase“. Odmah je uzvratio: „kako ne može, sve se može“; i predložio da prasence okrenu negdje na obali Vrbasa.

Tek se ponešto Milorad Dodik zbunio kada ga je „tajnik“ pitao mogu li poslije Milanović i on izaći u neki klub. Tada je priznao da on slabo stoji s noćnim izlascima takvog tipa, ali da ni to nije problem, jer se i to da srediti. Uskoro se predsjednik RS-a i od srca nasmijao. Smijeh je kod njega izazvalo pitanje ima li tamo „dobrih komada“. I tu se kao mačak dočekao na noge, te, ne dozvolivši da ga neka situacija iznenadi, rekao da je Banja Luka poznata upravo po tome i da ima jedno „divno mjesto“ i da tamo mogu otići. Kakvo je to „divno mjesto“ i što se na njemu radi možemo samo pretpostaviti.
Potom ga je „tajnik“ spojio s hrvatskim premijerom. Najnevjerojatnije je u ovom cijelom razgovoru, koji držimo uopće nije smiješan kako je to komičar zamislio, već upravo suprotno – otužan je – činjenica je kako je Dodik ostao ponizan pred navodnim premijerom koji mu se obraćao s visoka. Naime, ova dvojica političara, koliko znamo, nemaju apsolutno nikakav kontakt, niti su ikada razgovarali telefonom, a „Milanović“ mu se obraća sa „Dodik“ i s njim je na „ti“. Gotovo mu naređuje da mu okrene „neko prase“, a ovaj sa zadovoljstvom odvraća – „ne sekiraj se“. Uostalom, pogledajte sami …

 Izvor**** Lupiga.com

Kako koristiti motokultivator?

Motokultivator je ustvari multikombinirani stroj za obradu zemlje. Osim kao stroj za obradu vrta može poslužiti kao vučno sredstvo za prijevoz prikolice, ralice za čišćenje snijega, pokretanje drugih strojeva (pumpe, generatori). Za rad sa tim strojem treba dosta znanja, vještine i umješnosti.

Vlasnici većih obradivih površina u današnje vrijeme nemogu ni zamisliti nekakvu obradu bez moćnog stroja koji se zove motokultivator.

Prilkom nabavke kultivatora, trebamo obratiti pažnju na nae potrebe, površinu koju obrađujemo, snagu stroja te mogućnost priključaka.

Rad sa kultivatorom zahtijeva određene vještine i dosta snage, pa treba uzeti u obzir da se njime ne služe djeca.

Prije same uporabe treba proučiti mogućnosti te način rada sa strojem iz priloženih uputa.

Naročito treba proučiti upute za sigurnosno rukovanje, jer je kultivator veoma opasna mašina ako se s njime ne rukuje sa dovoljno pažnje.

Kultivatori se prema konstrukciji i vrsti motora dijele na 2 osnovne skupine:

 - Kultivatori sa benzinskim motorom - najviše se upotrebljavaju jer su to obično kultivatori od 2 kW naviše.

 - Kultivatori sa dieselskim motorom - najčešće sa 10 kW pa naviše.

Prema našim potrebama, vrsti tla, odredit ćemo izbor kultivatora koji nam najviše odgovara.

Dodatak za košnju trave

Evo osnovnih savjeta kako koristiti i održavati motokultivator:

 - Upravljačke ručke podesiti da vam budu najbolje na dohvat ruku.

 - Ručicu kvačila podesiti tako da ima lagani "mrtvi" hod, dakle da počne odvajati negdje na sredini hoda ručke.

 - Ručka "gasa" treba da je podešena da uopće nema slobodnog hoda.

 - Ručka mjenjača treba da je u položaju tako da bude lako dohvatljiva.

 - Ručke za upravljanje strojem treba da su na visini kako bi kod držanja bili potpuno uspravljenog držanja tijela.

 - Prije prve uporabe, provjerite dali u kućištu motora ima ulja (ne treba kod dvotaktnog motora).

   Ulje mijenjati nakon 30 sati rada, ili češće ukoliko su uvjeti rada ekstremni.

 - Posebnu pažnju obratiti na filter za zrak, jer se on u prašini i blatu često zaprlja pa motor teže radi.

   Filter izvaditi i oprati pod mlazom vode ako je plastični, ako je papirnati, zamijeniti ili propuhati kompresorom.

 - Očistiti dijelove kultivatora nakon svakog rada mlazom vode. Naročito očistiti poluge kopačice, te kotače.

  POZOR! Očistiti stroj kad se potpuno ohladi motor (nakon 1 sat), jer bi u protivnom došlo do pucanja bloka ili cilindra motora.

Goldoni motokultivator

Preko zime kultivator potpuno očistimo, osušimo i pospremimo ga na suho prozračno mjesto.

Najbolje bi bilo da je na podlošcima kako gume na kotačima nebi dobile deformaciju.

Mjere opreza pri radu sa motokultivatorom:

Naročito je opasno ako vam lopatice kopača zahvate noge ili tijelo. To je naročito slučaj gdje je kopačica namještena na osovinu gdje se inače nalaze kotači za pogon. Tako naročito treba paziti ako rub lopatice zahvati kolac, korijen stabla, panj u zemlji i slično. Tada dolazi do naglog zaokreta cijelog stroja te mogućnosti ozljeđivanja od ručki za upravljanje ili lopatica kotača.

Također trebamo voditi računa o radu kopačice kod hoda unatrag, jer tada mogu stradati stopala i noge.

Tipovi kopačica koje imaju kotače, a radni dio (kopačicu) imaju spojenu preko kardanskog vratila. Taj radni dio ima zaštitu za noge i njegova brzina rotacije nije ovisna o brzini kretanja stroja.

U slučaju prebacivanja brzine u hod unatrag, stroj automatski isključuje rad kopačice na kardanu.

Kad peć na drva dobro "ne vuče"

Oni koji lože ili se griju na klasičan način, dakle na drva, vrlo dobro znaju kad ponekad treba naložiti peć, a dim se samo vraća u prostoriju. Naročito je to izraženo za kišnih dana, kad je tlak zraka nizak, uglavnom, peć,  odnosno dimnjak neće povući dim. Osnovni razlozi su navedeni, međutim glavne razloge treba tražiti drugdje. Kad se u peći ne loži duže, tlak i temperatura unutar dimnjaka su niski i tlak "pritišće" dim prema dolje. Kod dobrih i kvalitetnih dimnjaka "Shiedel" koji imaju zračne komore oko dimne cijevi, te izolaciju protiv kondenzacije, to se neće događati. Takovi dimnjaci su vrlo skupi i zahtjevni za izradu, te ih treba graditi stručnjak.
Obični zidani dimnjaci imaju nedostatak što se zbog razlike u temperaturi stijenki dimnjaka vezivno tkivo (žbuka) drobi i propada s vremenom, pa dimnjak postaje "porozan". Ipak, da bi si pomogli na neki način, vrlo je važno voditi računa o slijedećem:
- spojno mjesto izlazne dimne cijevi i dimnjaka treba dobro zabrtviti mineralnom vunom koja je negorljiva i koja ne propušta zrak.
- Ulaz dimne cijevi u dimnjak uvijek treba biti pod određenim kutem (105 stupnjeva) a nikako pod pravim kutem ili još gore manjim od pravog kuta.
- ulazna cijev treba biti gurnuta samo za debljinu stijenke zida, a nikako dulje.

Ukoliko je dimnjak star i oštećen možemo si pomoći malim trikom protiv dimljenja prostorije.

Ispod ulaza dimne cijevi u dimnjak napravimo otvor promjera 5 cm koji mora dobro biti zatvoren. Najbolje je u iskopani otvor gurnuti i zažbukati metalnu cijev koja se izvana može čvrsto i nepropusno zatvoriti nekim negorivim čepom ili poklopcem.

Prije paljenja peći otvoriti taj otvor i u njega ugurati komad novinskog papira koji zapalimo.
Papir će planuti i dimnjak će odmah "povući". Nakon toga odmah zapaliti peć. tada sigurno više neće biti "crvenih očiju" i kašljanja.

Što mislimo da znamo o drvu, a zapravo malo znamo?

Drvo je i građevni materijal, i materijal za izradu umjetnina, nakita, suvenira.

O njemu je potrebito imati osnovna saznanja.

Tradicija izrade predmeta od drva ima prapovijesnu dužinu.

Jedan od najosnvnijih  najčešćih materijala koji se uopće pojavio u pretpovijesna vremena bilo je drvo.

Prva uporaba drva bila je za gradnju skloništa za ljude, životinje, te za izradu kuća.

Drvo je postepeno izbacivano kao osnovni građevni materijal, jer ga je potiskivala tehnologija, novi materijali i tehnike gradnje.

Drvo je živ materjal i zato o njemu treba znati dovoljno da bi se pravilno koristilo.

Osim toga ,svjetske zalihe drva iako se čine da su neiscrpne, počele su se opasno smanjivati.

Stoga je potrebno pažljivo koristiti se drvetom, pažljivo ga obrađivati, a ostatke po mogućnosti reciklirati.

Struktura i osobine drva

Drvo je živ materijal koji se sastoji od raznolikih struktura tako da materija nije homogena. Osim toga,  svojstvo drveta se mijenja ovisno o strukturi drva, te o smjeru naprezanja, smjera vlakana, jezgri ili godovima.

Dva komada izrezana iz istog debla, nikada nisu jednaka.

To treba imati u vidu prilikom spajanja dva komada u jedan jedinstverni komad.

Drvo je jedan od rijetkih materijala koji se nemože napraviti na umjetan način.

Poprečni presjek drveta

Taj presjek pokazuje strukturu odraslog stabla koji otkriva njegovo  srce, te podatke o upotrebljvosti istog..

Na prvi pogled, pogotovo u crnogorice, primijećuju se godovi. Ti godovi govore o rastu drveta, njegovoj starosti, uvjetima rasta i predjelu na kojem je drvo izraslo.

Bez obzira na idealne uvjete rasta godovi nikad nisu pravilno raspoređeni.

Godovi su zapravo vegetativni prikaz rasta drveta, i svaki koncentrični krug govori o jednoj vegetatvnoj godini.

O gustoći godova majstori mogu odrediti "dobro drvo" ili loše drvo.

Razmaci između godova određuju kvalitetu drveta, tako da manji razmaci između njih kazuje da je drvo kvalitetnije.

Drvo "radi", tj, ono se rasteže, savija, izbacuje pod određenim zakonitostima. Te zakonitosti stvara vlaga unutar vlakana, pa presjek i struktura vlakana određuju karakteristike.

Sirovo drvo sadrži oko 75% vlage. dok je tehnički suho drvo sa maximalno 15% vlage.

Npr, drvo za izradu glazbala treba imati najviše 7 % vlage..

Priliko sušenja, vlaga iz vlakana se smanjuje, drvo puca ili se izvija.

Takove pojave se dešavaju ako se drvo suši u neadekvatnim uvjetima ili na pogrešnim mjestima.

Prirodno sušenje treba da se odvija na otvorenom mjestu bez direktnog sunčanog svjetla, na dobro provjetrenom mjestu, uz povremeno polijevanje, kaoko bi se spriječilo naglo pucanje.

Umjetno sušenje drva u sušarama je brže i kavlitetnije jer se drvo suši u idealnim uvjetima.

Greške u strukturi drveta.

Struktura drveta često nije idealna.

Drvo je prošarano raznim pukotinama, čvorovima, i greškama u rastu.

Pukotine nastaju zbog nepravilnog sušenja, a čvorovi su obično površinski dijelovi od kojeg je odrezana grana.

Te nepravilnosti se u stolarskim radionicama rješavaju lijepljenjem, ispunjavanjem pukotina drugim materjalima, te umetanjem drugh dijelova drveta..

Drvo se prilikom sušenja, na tim mjestima izbacuje, vitoperi ili jednostavno prekine.

Osim toga, crnogorica obiluje smolom u drvetu, pa i takve pojave utječu na stabilnosti drveta.

Kako napraviti vrtnu ležaljku?

Ukoliko imate vrt, terasu, balkon, ukoliko volite ležati na suncu na plaži, ili u sjeni velikog bora ili oraha, trenutak je da u vlastitoj režiji napravite drvenu ležaljku.

Drvena ležaljka koju namjeravate napraviti iziskuje minimum novca, alata i vremena. Osnovni alat za taj posao ima gotovo svaki „samovac“ u kućnoj radionici.

Sve što vam treba od materijala je slijedeće:

Letve za krovište dimenzije 400 x 50 x 30      2 komada   cijena  21,00 Kn

Platno za ležaljke širine 40 cm 2 dužna metra                   cijena 30,00 Kn

Vijci torband 50 x 6 mm           4 komada                          cijena 10,00 Kn

Brusni papir br 150   2 arka                                                cijena   5,00 Kn

Dakle za ukupno 66,00 Kn napravit ćete čvrstu drvenu sklopivu ležaljku koja stane u svaki „gepek“ automobila.

Gotova ležaljka bez platna, sastavljena izgleda ovako

Drveni okvir ležaljke

Drveni dijelovi ležaljke mogu se obojiti bezbojnim lakom, bajcom, ili bilo kojom bojom za drvo. Osim što će dekorativno izgledati, drvo će biti zaštićeno protiv crvotočine i trajati će godinama. Osobno posjedujem jednu staru još cijelu ležaljku koja je napravljena još poslije 2 svjetskog rata.

Kad iskrojite platno, te obojite ležaljku, ona će izgledati ovako:

Gotova ležaljka

Ukoliko uzmete u obzir da je cijena takve ležaljke u trgovini 211,55 Kn, uz to neusporedivo slabije kvalitete, jer su letvice tanke i ne vjerujem da će izdržati osobu težu od 50 kg

Ja sam svoju testirao, u njoj osoba oko 100 kg, može sasvim mirno i spokojno uživati.

Ukoliko netko ima želju za izradom, javite mi poslat ću detaljne specifikacije i skice za izradu

Kako se noću orijentiraju šišmiši?

Šišmiši ili netopiri (Chiroptera) su red iz podrazreda viših sisavaca unutar razreda sisavaca. S ukupno 1100 vrsta netopiri su, iza glodavaca red sisavaca s najvećim brojem vrsta. Red se dijeli na dva podreda:

• Velešišmiši (Megachiroptera)
• Sitnošišmiši (Microchiroptera)

Bliska srodnost ove dvije grupe, dakle monofilija taksona šišmiša se u međuvremenu smatra vrlo vjerojatnom, no još uvijek ju se osporava

Znanstveno ime je izvedeno iz grčkog, i u doslovnom prijevodu bi značilo "krilate ruke".

Šišmiši su rasprostranjeni gotovo po cijeloj zemlji, nema ih samo u polarnim područjima i na otocima koji su jako udaljeni od kontinenata. Na nekim otocima (primjerice na Novom Zelandu) su do dolaska ljudi bili jedini sisavci.

Većina šišmiša, osim nekih vrsta velešišmiša, su noćne životinje koje dan prespavaju u nekom skrovištu. Pri tome vise ovješeni s glavom prema dole što im u slučaju opasnosti omogućuje bijeg prema dole jednostavnim otpuštanjem kandžica. Za držanje za podlogu im nije potrebna snaga jer se pod njegovom težinom tijela kandžice automatski skupljaju oko podloge. To je razlog, da niti uginule životinje ne padaju s hvatišta. Za orijentiranje u okolišu kao i za utvrđivanje položaja lovine tijekom svojih noćnih letova šišmiši imaju vrlo dobro razvijenu mogućnost korištenja ultrazvuka. Ustima ili nosom ispuštaju ultrazvukove izvan područja čujnosti za ljudsko uho. Neke vrste (Megadermatidae, Phyllostomidae) su za pojačavanje tih zvukova razvile upadljive izrasline na nosovima koje podsjećaju na listiće. Uši su im dobro razvijene s često velikim ušnim školjkama kako bi bolje hvatali povrat ispuštenih ultrazvukova. Velešišmiši, osim rozetnih, nemaju razvijen eholokacijski sistem. Šišmiši dobro vide, ali većina ima naročito dobro razvijen njuh.

Velešišmiš

Šišmiši tijekom dana spavaju u najrazličitijim skloništima, a pritom velešišmiši češće spavaju na drveću. Formiraju kolonije koje mogu imati i više tisuća jedinki, ali postoje i vrste koje žive samotnjački. U hladnijim područjima zimu provode u zimskom snu ili sele u toplija područja. Tijekom dnevnog spavanja im se metabolizam usporava više nego kod svih ostalih sisavaca.

Zašto su groblja i mrtve osobe fatalne i "strahotne" pojave?

Mene kao dijete stariji su često plašili "Ako nebudeš dobar, odvest ćemo te u ponoć na groblje".
Naravno, to me se dojmilo sve negdje do početka punoljetnosti. Tada sam sa još nekoliko dečki vraćajući se sa jedne "terevenke" onako "nakićeni" i "hrabri" odlučili da točno u ponoć posjetimo obližnje seosko groblje. Zanimalo nas je što će se ipak dogoditi. Otišli smo, čekali, bila je topla ljetna noć, bez mjesečine, ali sa malo povjetarca.

Crkva Sv. Petra G. Stranica

Kad smo već odlučili da se ipak nešto dogodi, a nije se ništa dogodilo. Odnosno, nešto se ipak dogodilo.
Na obližnjoj crkvi na tornju se začula škripa kao da netko udara po limu. Nakon toga se odjednom čuo neobičan šum kao da netko glasno huče i dašće. Naravno, odmah smo na glavi dobili "punk" frizure i najbržim, da ne kažem trčećim korakom odmaglili smo sa groblja.

Župna crkva Sv. Ilije Lipnik

Naravno, nikom o tome nismo danima govorili kako nebi ispali kukavice i osobe koje se boje onoga što ne postoji. U jednom nevezanom razgovoru otac mi je ispričao kako su naši iseljenici sakupili novac da se obnovi stari metalni krov na tornju jer je tko zna koliko stari krov već dotrajao i metalne ploče su se neke i rasklimale i potrgale. Osim toga otac je prije nekog vremena boravio gore u vrhu tornja gdje je trebalo podmazati ležište zvona i sjetio se kako je vidio dva gnijezda gdje su godinama sove obnavljale mjesto na kojem će izroditi mlade.
Osim toga gore ima i šišmiša koji su noćni letači.

Usput kad je već riječ o groblju i mrtvim osobama, slijede dva vica možda malo morbidna ali kako za koga. Dakle, priča ide ovako: "Čuvar groblja se kasno uvečer već po mrklom mraku vraćao sa groblja kući, i tek kad je namjeravao zatvoriti vrata od groblja, opazio je na mjesečini muškarca koji je pokušavao preskočiti ogradu. Upitao ga je: "Čovječe zašto preskačete ogradu kad ste mogli izaći kroz vrata, i uostalom što radite ovdje? Zar vas nije strah ovako samog na groblju?
Osoba mu odgovara:"Oprostite što sam htio izaći preko ograde, nisam vas htio smetati, a kad već pitate što radim ovdje i kao da me nije strah, moram priznati, jako me je bilo strah ali davno još dok sam bio živ"

Ili ova: "Čuvar groblja je u sumrak namjeravao da ode kući kad je opazio staricu kao šeće između grobova i kao da nešto traži. Starica upita čuvara: "Oprostite gospodine, možete mi reći gdje je ovdje polje 16, grob broj 32.? Čuvar ljutit, odgovara. Čuj baba, idući put kad izlaziš van, zapamti si put da ne lutaš."

Kako napraviti dobar ispravljač (regulator napona)?

Svatko tko se bavi imalo nekom djelatnošću oko elektronike ili elektrike, uvijek treba imati u vlasništvu dobar izvor istosmjernog napona. Ukoliko netko nezna, to je napon koji se dobiva pretvaranjem iz izmjeničnog u istosmjerni. Za one koji baš pojma o tome nemaju a htjeli bi nešto znati, evo kratkog tutorijala (naukovanja):
Električni napon (ne struja kako se to popularno naziva) koji se koristi u domaćinstvima iz električne mreže,  (AC)u Evropi (osim UK) iznosi od 220-230V. Kažemo da je to naizmjenični napon iz gradske mreže. Taj se napon koristi za pogon većine strojeva u domaćinstvu (vešmašine, razni alati, kućanski sitni strojevi). Međutim, mali elektični i elektronski uređaji koriste istosmjerni (DC) napon. Obično su to naponi od 5 - 24V. Tada kažemo da je to pretvoreni napon iz AC u DC. Za dobivanje takvog napona služe nam pretvarači napona ili ispravljači ili adapteri.

Industrijski AC DC adapter

 Ti industrijski ispravljači su redom nekoliko miliampera (mA). Ti ispravljači obično napajaju telefone, igračke, mobitele, i ostale sitne potrošačke uređaje.

Za potrebe jačih uređaja koji traže snagu od nekoliko ampera (A), treba imati ispravljač koji će moći dati veliku snagu.

Profesionalni AC DC laboratorijski ispravljač 

Ovakvi ispravljači su veoma skupi, a ujedno za prosječnog korisnika nepotrebni i nedostupni.
Takvi ispravljači se koriste za napajanje snažnijih bušilica, punjači za akumulatore, jače baterije i slično.
Ukoliko se malo zainteresiramo, i imamo bar malo znanja iz elektrike i elektronike, na tržištu postoje danas električne i elektronske komponente koje su veoma jeftine i dostupne.
Na primjeru ću pokazati samogradnju regulatora napona DC, koji se može izraditi upotrebom lemilice i običnog alata koji svako domaćinstvo treba imati u radionici:

LM317 T

Na slici je prikazana shema vrlo jednostavnog i jeftinog regulatora napona koji može dati napone od 2 - 37V, a struju do čak 5 A.
Osnovu za regulator je IC LM 317 koji je u stvari monolitni chip sa svim zaštitama u sebi. Dakle, zažtita od kratkog spoja, od pregrijavanja, od prenapona, te od preopterećenja. Njega je nemoguće spržiti ili uništiti bez obzira što s njime radili. Nekoliko pasivnih elemenata koje treba dodati uz njega su također jeftini. Najskuplja stavka je transformator koji treba definirati prema zahtijevanoj izlaznoj struji.

Shema regulatora napajanja od 2 - 37 V 5A

Shema prikazuje paralelan spoj od 3 ovakova regulatora, koji zajedno daju navedene karakteristike. Ukoliko nam treba samo struja od 1,5 A, dovoljno je staviti samo jedan ovakav regulator. Regulator je obavezno pričvrstiti na hladilo jer prilikom rada isijava znatnu temperaturu (disipacija)

Kompletnu gradnju i postupke po fazama pogledajte OVDJE:

Navedeni regulator LM317 košta u Chipoteci cca 3,50 Kn, a svi ostali dijelovi (pasivne elektronike) ne koštaju više od 30 Kn.

Za sve vrste i sve snage regulatora, ispravljača i punjača javite mi se na E-mail:

mzguitarmaker@gmail.com

Što nas truje u našem domu?

Dali znate što gotovo svaki stan ima a nije baš zdravo? Nije doduše smrtonosno, ali nije ni korisno
Namještaj od prešanih čestica drveta (iverica)
.
Namještaj od punog drveta je stvar prošlosti, današnji jeftini namještaj izrađuje se iz prešanih čestica drveta (iverica). Te čestice same po sebi nisu otrovne kad nebi bile slijepljene određenim vrstama ljepila.
Upravo to ljepilo je otrovno. 
Nakon što jednom namještaj od prešanog drva dospije u naše domove ona ispušta razne plinske spojeve, a količina ispuštenih spojeva povećava se u vlažnim i toplim prostorijama. 

Te pare iz ljepila mogu sadržavati spojeve za koje je potvrđeno da kod nekih životinja uzrokuju rak, a mogu uzrokovati i razne dišne probleme. Treba istaknuti da je takav namještaj bio vrlo popularan tijekom '70-tih godina, dok su danas potencijalno opasni spojevi u ljepilu uglavnom zabranjeni. 

Ljepilo za prešanje iverice

Kemikalije u tepisima

Hlapivi organski spojevi razlog su zbog kojeg su tepisi u posljednje vrijeme došli pod 'povećalo' javnosti. Iako tepisi nisu inherentno opasni, zabilježeno je da su ti organski spojevi uzrokovali određene zdravstvene probleme kod pojedinaca. 


Ljepilo i boje koje se upotrebljavaju za izradu tepiha emitiraju spojeve koji mogu biti opasni pri dužem izlaganju, a to se posebno odnosi na nove tepihe koje donesemo u naše domove. Drugačiji miris jasno se osjeti, a dobra je stvar što ti spojevi većinom ispare tijekom prvih nekoliko dana. 

Znanstvenici još uvijek istražuju o kojom kemikalijama se točno radi i koliko su zaista opasne za naše zdravlje, a do tada bi najbolje bilo dobro prozračiti novi tepih prije unošenja u vaš dom. 

Kemikalije iz laserskih printera

Australski znanstvenici otkrili su da pojedini laserski printeri stvaraju vrlo male čestice koje mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Opasne čestice pojavljuju se tijekom rada printera, a koncentracija tih čestica vraća se u normalnu razinu nakon nekoliko minuta. 

To predstavlja dodatnu prijetnju radnicima u malim uredima te u neprozračenim prostorijama, posebice ako sjede pored printera. Znanstvenici su ujedno otkrili da nije svaki printer ''opasan'' te da sve ovisi o proizvođaču i materijalima koji se upotrebljavaju za izradu.