Kako izbušiti rupe?
 Rupa u materijalu koji se buši, osnova je dobrog i čvrstog spoja dvaju materijala koji se trebaju spojiti.
Ukoliko se buši rupa za umetanje vijaka, tipli, čavala, kuka ili drugog, mora biti pravilno izbušena, pod određenim kutem, te određene dubine.
Rupa mora uvijek biti malo dublja od dužine tiple, te promjera nešto većeg od promjera tiple kako bi ista mogla lako uć u rupu.
Tipla nesmije biti tanja mnogo od promjera rupe jer će se u protivnom okretati i neće se moći uvrnuti vijak.
Rupe se buše svrdlom sa vidija vrhom, ovisno o čvrstoći podloge.
Tako se za beton upotrebljavaju vidija vrhove i bušilica sa udarnim mehanizmom.
Bušenje treba vršiti sa laganim pritiskom na podlogu, nikako svom snagom jer udarni mehanizam tada nema efekta.
Pritiskati toliko da udarni mehanizam bušilice vibrira slobodno i tako daje efekat čekića koji potiskuje vrh svrdla.
Bušenje rupa u zidu od šuplje opeke vrši se tako da se rupa planira u čvrstom dijelu opeke, ali ne u masi žbuke kojom su cigle međusobno spojene.
Ta se masa naziva "fuge", a rupe u fugama neće biti stabilne i čvrste.
Opet, ako rupu izbušimo u unutrašnjosti cigle u kojoj je šupljna, nećemo moći učvrstiti tiplu.
Dakle treba izabrati dio cigle koja je donekle puna, jer će tu izbušena rupa garantirati čvrstoću.
Ovdje ću objasnit bušenje rupa na najčešćim mjestima u domaćinstvu:
-Rupe u keramičkim pločicama, potrebna je naročita pažnja, jer nepažljivim bušenje na početku, dolazi do puknuća pločice.
Zato je dobro na mjestu bušenja nalijepiti ljepljivu traku u 2 sloja, kako vrh borera ne bi bježao po pločici.
- Rupa u stropu za vješanje lustera.
Poseban slučaj jer je zahvat dosta zahtjevan.
Pošto su u stropu obično gredice i punioci, potrebnmo je pogoditi puni dio, a opet izbjeći armaturu.
Pritom treba uzeti u obzir težinu lustera, te vrstu tiple koja će se uvrnuti u površinu plafona.
Luster treba na kuku uvrnutu u umetak objesiti za kukicu koju luster ima, nikako na žice.
Prije spajanja žica, OBAVEZNO isključiti električni napon iz mreže.
-Bušenje rupe za dimnjak, zahtijeva malov više alata i spretnosti, ali se uspješno može izvesti u "uradi sam" izvedbi.
Mjesto za bušenje rupe treba biti u visini odvodne cijevi za peć, a na sredini dimnjaka.
Dimovodna cijev tijesno treba ulaziti u dimnjak bez otvora da ne ulazi zrak.
Bušenje rupa za "tiple" Umetci , ili kako se popularno nazivaju tiple, su dodaci koji služe da bi se u površine koje nemogu biti probušene čavlom ili vijkom, umetnule bušenjem određenih rupa u materijalu.
Kuća sagrađena od drveta nema poteškoća sa zabijanjem čavala, vijaka ili ostalih nosača na koje se nešto objesi ili natakne.
Međutim, najviše je građevina od cigle, opeke ili betona, metala ili kamena gdje se čavli i vijci nemogu zabiti ni ušarafiti.
Tada je potrebno primijeniti tiple ili umetke.
U ranija vremena dok plastika nije bila tako široko rasprostranjena na tržištu a i dosta skupa, koristilo se drvo i to tako da se u rupu u betonu, kamenu ili opeki umetala drvena rascjepka od mekog drveta.
Uvijanjem vijka u tu rascjepku, ona se širila, te je vijak držao.
Takova primjena drvenih rascjepki nije bila dovoljno jaka za čvršće držanje i trajnost.
Razlikujemo 3 osnovne vrste tipli:
-Tipli za betom i kamen, to su plasttični umetci raznih profila za razne dimenzije šarafa ili čavala.
Obično su izrađeni od tvrđe plastike sa rascjepkom na vrhu i zaštitinom krunom ili obrubom na ulazu.
Po cijelom su tiju narezani nabori i kontra jezičci koji se širenjem upiru o materijal i spriječavaju izvlačenjem.
Takovi tipli služe za lakša opterećanja u betonu ili kamenu.
- Tipli za zidove od šuplje opeke, postoje posebne tiple koje imaju velike bočne izbojke, krilca, koja se rašire u unutrašnjosti šupljine opeke .
Kako kvalitetno zalijepiti drvene površine?
Tutkalo je stara vrsta ljepila, dobivena od životinjskih kostiju i kože.
Takva vrsta ljepila je prije 30-ak godina bilo nezamjenjivo u građevinskoj stolariji, i svim vrstama prerade drva gdje je trebao čvrst spoj.
Danas se u tim vrstama djelatnosti koriste sintetična ljepila koja su mnogo jednostavnija i jeftinija, ali postoje djelatnosti gdje je tutkalo još u primjeni.
Takove djelatnosti su poslovi restauracije starih slika, fresaka, ikona i kipova u crkvama.
Važno je da se priliko ljepljenja tutkalom poštuju određene zakonitosti.
Vruće tutkalo -
Dolazi u granulama, te se je prije ljepljenja granule trebaju rastopiti u vreloj vodi.
Prije kuhanja granule treba ostaviti da nabubre u hladnoj vodi. oko 8 sati.
Nakon toga odliti suvišnu vodu, a nabubreno ljepilo zagrijavati u posudi. Miješati da ne zagori.
Kad ljepilo postane poput meda, spremno je za uporabu.
Nanošenje tutkala na spoj drvenih površina treba biti dok je vrelo, pa ljepljenje treba biti podložno osobama koje imaju određena iskustva i predznanja o tutkalu.
Tutkalo kad otvrdne, postoje vrlo postojano i čvrsto, ne navlači vlagu (nije higroskopno), ali ako dođe u duži kontakt s vodom ili vlagom popušta.
Ne preporuča se osobama koje se prvi puta susreću sa tom vrstom ljepila.
Hladno tutkalo - (kazeinsko ljepilo)
izrađeno od životinjskih tvari sa dodatkom vapna.
Isključivo se koristi za ljepljenje drvenih površina. Prije uporabe razmuti se u hladnoj vodi, bubri nekoliko minuta i mora se uporabiti unutar 2 sata.
Svježe zamućeno ljepilo je poput kreme ali nakon bubrenja postane rijetko. Otporno na vlagu ali ne i na vodu.. Vrijeme potpune čvrstoće poprima nakon 24 sata..
Kako spriječiti i ukloniti kamenac? Cijevi po kojima cirkulira topla voda, lonci i posude, izloženi su taloženju vapnenog kamena na stijenke koji se popularno naziva vodeni kamenac.
Tako nataložene naslage kamenca sužavaju stijenke cijevi te time otežavaju cirkulaciju vode.
Naročito je to problem u bojlerima i sistemima za zagrijavanje vode, jer se talozi povećavaju, a time smanjuju ogrijevnu moć grijača.
Sredstva za uklanjanje tih naslaga su sastojci sa mravljom kiselinom te neke neorganske kiseline.
Pri radu s tim otapalima treba biti naročito oprezan jer one nagrizaju kožu.
Sigurnost vaših toaletnih prostorija Kupaonica je specifični intimni prostor kojemu treba posvetiti posebnu pažnju.
Kupaonica je prostor koji dnevno najviše upotrebljavamo, zbog toga treba dobiti i maksimalnu sigurnost i udobnost.
U kupaonici je prostor koji je gotovo uvijek ispunjen vlagom, parom, te je zbog toga potrebno izvesti posebne sigurnosne instalacije, ventilaciju te ostale sigurnosne uvjete
Pravila i savjeti o sigurnosti u kupaonici:
- Prekidači za uključenje električnih potrošača neka budu na potezanje kako bi se spriječio dodir mokrim rukama i dodir sa električnim naponom.
- ne uporabljati električne aparate u blizini kade, (radio aparati, sušila za kosu,grijalice)
- električni aparati za depilaciju i brijanje trebali bi imati posebnu utičnicu sa odvojivim transformatorom ( izalaz trafoa galvanski odvojen od mreže)
- Ukoliko su ti aparati neophodni, njihov priključni kabel nesmije dosezati do kade ili nesmiju biti nadohvat ruku iz kade.
- Ormarići sa kozmetikom, sredstvima za čišćenje, lijekovima, ostalim kemikalijama nesmiju biti na dohvat maloj djeci
- nikada ne miješati kemikalije za čišćenje sa kozmetičkim sredstvima
- pod kupaonice treba da je uvijek suh kako bi se spriječilo klizanje i padovi naročito starijih osoba.
- Dno kade neka je obloženo gumenim tepihom koji će spriječiti klizanje u kadi te padovi i ozlijeđivanja
- vrata kupaonice ne zaključavati iznutra jer je sigurnost važnija od intimnosti. Za to je vrlo praktično ugraditi zasun ili bravu koja se mkože otvoriti sa obje strane vratiju.
- nemojte malu djecu nikada ostavljati u kupaonici, naročito ne zaključanu.
Prijelaz sa butan plina na prirodni (gradski) na štednjaku Ukoliko ste duže vrijeme koristili štednjak na plin uz korištenje plinske boce sa butan plinom, a sada bi željeli priključiti ga na prirodni plin, potrebno mu je zamijeniti sapnice (dizne). Sapnice su smještene u sredini plamenika na dnu "šalice". Sapnica se ključem br. 8 (najbolje cijevastim) odvrne i stavi se nova za prirodni plin.
Upute za vrste i veličine sapnica pogledajte OVDJE: |
