Kako su nastale kobasice?

Kobasica danas ima na stotine vrsta, oblika, kvaliteta i sastojaka.
Prvi pojavni oblici kobasica nastala je još u davna vremena starog  Babilona, negdje prije 3500 godina.
Sam naziv kobasica nastala je od latinske riječi "salsus" (sol) i "preservires" (zaštita). Dakle, meso je trebalo na neki način konzervirati i sačuvati od kvarenja.
Čak i grčki pjesnik Homer u Odiseji spominje "krvavice".
U doba starog Rima za vladavine cara Nerona, kobasice su se služile na raskalašenim Rimskim svečanostima. Pojavom kršćanstva te su svečanosti proglašene bludnim, a kobasice zabranjene.
Tom odredbom Rimom su kolale ilegalne količine kobasica, pa je zakon uskoro ukinut.
Kobasice se danas rade u većini slučajeva od iznutrica, mesa slabije kvalitete sa dodatkom začina, mirodija, soli. Takva se mješavina puni u crijeva industrijski u umjetna crijeva a individualno u crijeva životinjskog porijekla.
Brandirani oblici kobasica (kulen) moraju biti napravljena od najkvalitetnijeg svinjskog mesa jer su zaštićene Evropskim certifikatima o kvaliteti i izvornosti.

Kobasice su upravo zbog svojeg oblika i vrste najstariji oblik ljudske prehrane što se tiče životinjskog porijekla.

Ukoliko se postupa pravilno prilikom izrade kobasica, to je najsigurniji način spremanje mesa. Naime, soljenjem dimljenjem i sušenjem se uništavaju bakterije.
Međutim tu se i krije jedna opasnost. Naime, meso prije prerade mora biti veterinarski pregledano jer postoji opasnost od salmonele.

Salmonela može preživjeti sve uvjete, dok se uništava tek na temperaturi iznad 70 stupnjeva.
Kobasice se dijele na 3 osnovne skupine:

Trajne kobasice prave se iz najkvalitetnijih vrsta mesa. Suše se, dime i podvrgavaju se daljnjem sazrijevanju.

Polutrajne kobasice se prave iz iznutrica, mesa slabije kvalitete. Podvrgavaju se toplinskoj obradi

Obarene kobasice su kratkotrajne (parizer, hrenovke) koje se konzumiraju pečenjem ili kuhanjem.