Mlađe generacije rođene krajem prošlog stoljeća nemaju predodžbu kakav je bio život u EX YU državi.
Sredinom dvadesetog stoljeća radilo se, gradilo se, gotovo bez nezaposlenih.
Svatko tko je htio imao je siguran posao. Rad na određeno vrijeme bio je vrlo rijedak.
Odgovornost prema poslu doduše bila je manja nego danas jer su nažalost mnogi smatrali onu:
"Nije moje, pa me baš briga za to". Takav način razmišljanja , nažalost postoji još i danas.
Sjećam se popularne poslovice: "Ne mogu oni mene platiti toliko malo, koliko malo ja mogu raditi"
Bilo je ovakovih: "Ako već ne možeš ukrasti, uništi"
Ipak, postojala su vremena kad je bilo novaca, a nije bilo robe (kava, cigarete, benzin, ugljen, cement).
Međutim, tada najstrože čuvane tajne u YU vrhu bila je politika Vojnog vrha JNA. Vojni režim je uvijek bio pod "prijetnjom" vanjskog neprijatelja. Gradile su se kojekakve utvrde, bunkeri, podzemna skladišta.
Obični smrtnici nisu u tome ništa znali.
Našao sam podatke o samo jednom vojnom aerodromu. Naime vojni kompleks aerodroma Željava kod Bihaća, sa svim objektima i opremom građen je od 1954 do 1968.
Za taj objekat je ulupano preko 12 milijardi US dolara.
To je bio kredit USA i Rusije. Ta vrtoglava cifra kako ju je jedan vojni Njemački analitičar opisao i izračunao, mogla je pokriti troškove četvero stazne auto ceste od Austrijske granice do Đevđelije u Makedoniji. Za usporedbu, tom cifrom je tadašnja YU država mogla živjeti 30 godina na razini Austrijskog standarda.
To je samo jedan vojni objekat, iako ću nabrojiti još nekoliko: aerodrom Udbina, Pula, Luka Lora u Splitu.
Da ostale bivše republike EX YU ne spominjem.
Svaki zaposleni je iz plaće izdvajao za odbranu.
Bila je tu i jedna za današnje uvjete poslovanja nezamisliva stvar.
Naime, nije se moglo dogoditi da se isplati plaća a da se ne uplate doprinosi.
Onda će netko reći da je bivša država živjela na trulim temeljima.?
