Čovjek koji nije tamo živio ne može imati predodžbu o njihovom životu u odnosu na naš život u RH.
Japan ne da je zemlja druge strane svijeta, to je država sa druge planete, barem za naše uvjete.
Meni se najviše usjekao u pamćenje jedan članak jednog našeg dnevnika. Naime, poslije katastrofe od tsunamija koji je pogodio najviše japanski grad Sendai,ogromni tsunami jednostavno je pomeo taj lučki grad u kojem su poginule desetine tisuća ljudi.
 |
| Sendai katastrofalni tsunami |
No, japanska tradicija, marljivost i shvaćanje rada i odgovornosti prema radu i svojoj državi dolazi do izražaja u slijedećem.
Tsunami je jednostavno "pomeo oko 500 metara autoceste u blizini Sendaija. Za naše uvjete i naše poimanje radnih obaveza i odgovornosti, marljivi su Japanci razrušenu autocestu jednostavno bagerima "premjestili" par stotina metara i na tom je mjestu za samo mjesec dana niknula nova autocesta sa svim objektima koji su tu bili ranije.Ne treba niti spominjati da je materijal od srušene prometnice uklonjen tako da nije bilo niti traga da je tu bila deponija građevinskog materijala. Tu postoji mala razlika sa našim "cestarima". Polomljeni "šaht" na cesti treba najprije čekati tjedan dana dok se ne napravi studija. Zatim nacrti i projektna dokumentacija čeka se oko mjesec dana.
Onda se netko sjeti da šaht nije dobio uporabnu dozvolu te da ga treba ukloniti.Opet se čekaju papiri oko mjesec dana.
Tada na teren izlazi komisija od 6 članova koja će sastaviti Elaborat da je šaht konačno na svojem mjestu.
Za sve to vrijeme ulica je zatvorena za sav promet.
Ipak mi u Evropi imamo nešto što marljivi Japanci nemaju. Naime njima je nepoznanica veš mašina koja koristi toplu vodu. Zato imaju posebne deterdžente za hladnu vodu. Također nama teško pojmljivo da su im kupaonice toliko velike da u njima ima samo WC školjka i mala tuš kabina, dakle oko 1m2 površine.
Japanci imaju svega 10 dana maksimalno godišnjeg odmora, od čega najčešće koriste samo polovicu.
U slučaju bolesti, pri povratku na posao treba se ispričati ne samo šefovima već i kolegama radnicima. naime, Japanac se moralno osjeća odgovornim što je za njegovog odsustva netko drugi morao raditi njegov posao.
 |
| Tokyo-najveći grad na svijetu |
Dnevno se u Tokijskom metrou pronađe oko 10.000 mobitela, oko 1500 laptopa, oko 40.000 kišobrana, i bezbroj drugih stvari koje obično zaboravljamo.
Posve je normalno da ćete svoj laptop ili mobitel dobiti na kućnu adresu ako na njemu pišu vaši podaci!!!!
Služba "Izgubljeno-nađeno" će poslati svog dostavljača koji će vam se još duboko nakloniti kad vam donese stvar doma.
Sve ostalo kojem se nemože identificirati vlasnik, čuva se 10 dana a nakon toga se uništava ili poklanja.
 |
| Naslovnica knjige |
Život i rad u Japanu najviše možete pročitati u knjizi "Japanske Bube" koju možete kupiti u svakoj knjižari.
Tu je opisan 5 godišnji boravak u glavnom Japanskom gradu Tokiju.
