Kako učvrstiti posađenu voćku?

Vrijeme je sadnje voćaka i trsova vinove loze. Uz sve "mudrolije" i filozofije kojima barataju ljudi koji se time bave, evo jednog savjeta koji će vam dobro doći.

Korijen voćke u iskopanoj rupi

Prilikom sadnje voćke, kad iskopate rupu, na dno stavite stajski gnoj (ako ga imate), Pokrijte sloj gnoja rahlom zemljom i dobro ugazite

Iskopana rupa

. Nikada nemojte stavljati korijen voćke direktno na sloj gnoja jer će se brzo osušiti uslijed djelovanja dušikovih spojeva (amonijak i dušik).

Zatrpavanje rupe

Važno je da sloj po sloj zemlje kad zatrpavate dobro ugazite kako nebi zrak dolazio u dodir sa korijenom.

Rupu zatrpajte tako da nagažena bude oko 10 cm viša od nivoa zemlje. Sloj će se ionako sleći za neko vrijeme. Bez obzira na vlažnost zemlje, posađenu voćku treba dobro zaliti. Po mogućnosti, svakoj voćki treba dati barem 10 litara vode.
Voćku treba učvrstiti čvrstim kolcima. Najbolje je da svaka voćka ima 2 kolca koja su kad se zabiju visoka koliko i cijela voćka. Kolce treba za voćku svezati elastičnom vezicom, i to na način da se dvostruko omota oko voćke sa jedne strane, isto tako sa druge.Time se spriječava da vjetar naginje voćku na jednu stranu.  


Kolci ako je ikako moguće trebaju biti bukovi, kestenovi, a najbolji su kolci od bagrema.

Kolci

Kolce obavezno treba oguliti od kore. Do koji će biti u zemlji, treba na vatri spaliti, ali tako sve dok vatra ne počinje (nagrizati) drvo. Time ćemo u drvu stvoriti karbonizirani sloj dubine par mm, koji odbija crve i ličinke te će takav kolac potrajati nekoliko godina.
Izbjegavati jelove, bazgove i ostale mekane kolce jer oni brzo istrunu.

Gdje u Hrvatskoj ima ukletih mjesta?

Uklete kuće, pojava duhova u raznim objektima, neobjašnjive pojave, mistične priče, nisu samo plod mašte filmskih režisera i pisaca romana strave.
Ako se sjetimo samo Hitchckokova filam "Psycho", stara kuća čudaka Batesa koji je imao malo prenoćište uz cestu, a žene ubijao na stravičan način.
On je "razgovarao" sa svojom mrtvom majkom, oblačio se u njene haljine.

Take se na francuskom Ebay-u prodaje već duže vrijeme jedna kuća duhova. Iako je cijena kuće samo 1  USA $, kuća do danas nije prodana.
No ako mislite da u Hrvatskoj nema ukletih mjesta, kuća, otoka, prometnica, varate se:
Kako donosi "Večernji list", postoji nekoliko ukletih mjesta na raznim lokacijama u Hrvatskoj.

Stara vila kod Rokovog groblja

Vila koja se nalazi u blizini križanja Nazorove i Rokove ulice u Zagrebu izgrađena je na nekadašnjem Rokovom groblju, pored mrtvačnice. Dizajnirao ju je arhitektViktor Kovačić, a dugo je zjapila prazna, zapuštena i u ruševnom stanju, dok je napokon nije kupio novi vlasnik. Iako susjedi vole reći da je na idealnom mjestu i da je najbolja nekretnina u blizini, brojni su oni koji se s time ne bi složili jer vjeruju da je ukleta. Oni koji su uspjeli zaviriti u nju kažu da osim znakova propadanja, oljuštenih tapeta i drvenih stepenica u raspadu, ima dodatnu jezivu 'vibru' kojoj moraju pripisati paranormalni ton jer nemaju drugo objašnjenje. 

Gizelina kuća

U podsljemenskoj zoni smještena je Gizelina kuća, u koju nitko osim vlasnice nikad nije ni zakoračio. Gizela je navodno bila udovica, ali naši pradjedovi i prabake znali su je kao staricu u crnini koja se uvijek držala povučeno. Kružile su i priče da je bila vještica, uglavnom zato što su joj se oko kuće okupljale crne mačke, a ona je uvijek mirisala na sumpor, amonijak i trave. Uz pomoć svojih pripravaka, navodno je uspjela nadživjeti nekoliko generacija, a nitko nikad nije zakoračio u njezinu kuću. Početkom '90-ih kuća se jednostavno urušila, ali u ruševinama nije bilo niti traga Gizeli. Na zemljištu je od tada trebalo izniknuti nekoliko stambenih objekata, ali svi su na kraju propali, dok na okolnim lokacijama već desetljećima uredno niču nove kuće i zgrade. 

Tunel Učka sa Istarske strane

Od početka 1988. godine stanovnici Istre i Hrvatskog primorja bili su opsjednuti misterioznom ženom u crnom. U svjedočenjima s mjesta događaja reporteri su se pozivali na medicinsko osoblje Stanice za hitnu pomoć u Pazinu. Navodno su i oni vidjeli misterioznu neznanku. Zaustavljala je automobile koji su prolazili kod današnjeg tunela Učka. U razgovoru s vozačima proricala im je sudbinu, a potom bi misteriozno nestajala iz automobila. Čak je i talijanska televizija snimila dokumentarac o ovoj pojavi, a kasnija nagađanja upućivala su na shizofrenu dvadesetogodišnjakinju iz Istre koja je lunjala uz cestu. U svakom slučaju, s gradnjom tunela kroz Učku fatalnoj tajnovitoj crnki gubi se svaki trag. 

Otok Lokrum

Ovaj prekrasan otok blizu Dubrovnika ima dugu i mračnu prošlost. Iako je služio kao oaza plemićima i bogatašima, izgleda da im nije donio sreću, nego samo smrt i patnju. Prokletstvo Lokruma očitovalo se i u suvremenoj povijesti kad je u samostanu snimljen duh. Ipak, vjerojatno su impresivniji događaji s kraja 19. i početka 20. Jedan od posjetitelja otoka bio je Ludovik II., koji je po povratku u domovinu svrgnut s prijestolja i proglašen ludim. Ništa bolje nije prošao ni prestolonasljednik Rudolf, koji je na Lokrumu proveo medeni mjesec, da bi nakon toga po povratku u domovinu ubio svoju 17-godišnju ljubavnicu, a sebi pucao u glavu. No, vjerojatno je najpotresnija priča ona o Franji Ferdinandu, koji je prije odlaska na Lokrum 'svratio' u Sarajevo, gdje je na njega izvršen atentat, što je dovelo do Prvog svjetskog rata. 

Podzemne vode, magnetska polja ili neke daleko mračnije sile, navodno, djeluju na dionici autoceste Zagreb – Slavonski Brod, kod Nove Gradiške. Vozači se redovito žale da upravo na tom mjestu doživljavaju nevjerojatne stvari, poput gašenja radija, osjećaja paralize, gubitka koncentracije i doživljaja kao da im neka sila vuče auto na drugu stranu ceste. Neki od vozača doživjeli su i halucinacije ili možda susrete s duhovima, a jednom prilikom jedan je vozač zaustavio auto jer je vidio malu bebu na jastuku nasred ceste. Kad joj je prišao, jednostavno je nestala. Na mjestu na kojem je i Toše Proeski

Toše Proeski, stradao u prometnoj nesreći kod N. Gradiške

otišao u legendu, mnogi su putnici ostavili svoje živote, a drugi ponovno pričaju o crnoj prikazi koja se pojavljuje na cesti i nestaje u retrovizoru. 

Jedna od vjerojatno najpoznatijih ukletih lokacija, o kojoj se mnogo pisalo, pričalo i istraživalo, kuća je pored Vrbovca, u mjestu Škrinjari.

"Ukleta kuća" Škrinjari kod Vrbovca

Obiteljski dom navodno je izgradio njemački 
gastarbajter za svojeg sina i njegovu obitelj. No, zbog jezive atmosfere, krikova i sličnih pojava, obitelj se nikad nije uselila u kuću. Kuća je do danas nenastanjena jer, unatoč simboličnoj cijeni, nitko nije uspio provesti noć u njoj. Jedno vrijeme nuđena je čak i besplatno ako netko u njoj uspije provesti noć, no ostala je prazna unatoč i takvim nastojanjima. U izazovu se okušala grupa policajaca, grupa taksista i neki pustolovi, a oni koji nisu odustali, završili su u ludnici, neki i s amnezijom. Tako barem kažu priče. Izvor prokletstva navodno je staro groblje na kojem je kuća sagrađena.

***Izvor: Večernji list

Otrovi u našim dvorištima

Dolazi period proljeća, zapravo idućih 6 mjeseci cvatnje i plodonošenja ukrasnih biljaka i cvijeće u našem voćnjaku, dvorištu, vrtu.
Za neke znamo da su otrovne, za neke neznamo, a ima i takovih koje su i smrtnonosne.
Naročito treba posvetiti pažnju djeci koja se igraju vani. najosjetljivija je kategorija djece od 2 do 5 godina koja se mogu otrovati jedući razne bobice, cvijeće ili listove biljaka.
Sa djecom treba ozbiljno porazgovarati, prošetati s njima na mesta gdje postoje takve biljke, i na slikovit način ih upoznati da te biljke nisu za jelo i da im se zapravo netreba ni približavati.
Ovdje ću navesti nekoliko otrovnih, ali i smrtonosnih biljaka, od kojih su gotovo sve sa prekrasni cvjetovima, zamamnim plodovima, divnog mirisa i kao takve su privlačne za djecu.

Đurđica (convalaria majalis), niska biljka zanosnog mirisa, sa bijelim zvončićima.

 Izrazito otrovna biljka sa svojim svim dijelovima. Unesena direktno u probavni sustav, izaziva jake grčeve i može zaustaviti rad srca.

Naprstak (Digitalis purpurea) ukras su ladanjskih vrtova i livada.

 Otrovna je naročito lukovice. Gorkog su okusa pa ja menje vjerojatno da će ih dijete pojesti, ali mlijeko koje se cijedi iz njih ako dospije u probavu može izazvati  otrovanje krvi.

Bršljan (hedera helix), poznata penjačica koja se hvata za zidove i stabla, pa je dekorativna kao ukras i zaštita protiv sunca .

 Svi njeni dijelovi su otrovni. Djeluje razarajuće na sluznicu želuca  crijeva.

Žutika (berberis), ima veliko trnje, pa se ubodom može jjezin otrov proširiti u tijelo.

 Nije smrtonosna ali je iznimno bolna.
Božikovina (berberis), ukrasni zeleni grm sa crvenim plodovima koji su vrlo otrovni.

Glicinija(wisteria sinensis), penjačica sa prekrasnim grozdovima, roze, plave ili bijele boje.

Otrovni su svi njeni sastojci, pogotovo plod mahune koja nastaje u kasnu jesen.

Azaleja i Rododendron, popularne vrtne i sobne biljke, prekrasnih cvjetova, otrovni svi sastojci.

Okus vrlo gorak pa je odbojan

Tisa (taxus communis), zimzelena biljka ujesen ima primamljive crvene bobice koje su vrlo otrovne..

 Obično dolazi kao ukrasno.ogradna biljka ili kao živica.Veća koncentracija može izazvati i smrt.

Kako produljiti trajanje baterije na Mobitelu i Tabletu?

Moderni mobilni telefoni su u principi računala u malom. Da ne govorimo o tabletima koji imaju još i više opcija.

Što je uređaj suvremeniji sa više opcija, to mu baterija više "trpi".
Naročiti potrošači baterija su:

- GPS (ako ih uređaj ima)
- Wireless
- Navigacija.
-Razne notifikacije

Svakako da se ti programi izvršavaju i obavljaju korisne operacije. Međutim, ukoliko neki od njih ne koristimo, ili ih koristimo rijetko, preporučljivo ih je isključiti.

Naroćito je preporučljivo isključiti razne "sinhronizacije" i "notifikacije".

Tako će vijek trajanja baterije biti i dvostruko duži..

Za radioamatere, kako napraviti jednostavnu VHF/UHF antenu?

Radioamaterstvo je bilo u procvatu sve od 60 godina prošlog stoljeća, pa sve do devedesetih.
Nastalo na temelju CB (Citizend Band), bilo vrlo popularno. Međutim, pojavnom mobilnih telefona, gotovo je zamrlo kao vrsta komunikacije.

Vertikalna GP (Ground plane ) antena

Međutim, pravi entuzijasti bežične komunikacije nikad nisu prestali sa radom na tim opsezima.
U današnje doba, cijene uređaja za radiaoamatere dostupne su gotovo svakome.

Radioamateri znaju da su za dobru i kvalitetnu komunikaciju važna 3 osnovna uvjeta:

1. Radiamaterski radio uređaj (radiostanica)
2. Uvjeti u kojima se odvija radiokomunikacija (propagacije)
3. Antena

Ovdje ću se posvetiti home made izradi antene za 2M (VHF ili Very High Frequency) i 70 Cm (UHF ili Ultra High Frequency). To je antena vertikalne uporabe, gdje se radiovalovi šire u eter u svim smjerovima podjednako. To je vrlo jednostavna, jeftina i nadasve efikasna antena.

GP antena (mjere u colama (inch), Za decimalne mjere
1 Inch = 2,54 Cm

Cijena takve antene što se tiče materijala ne prelazi 50 Kn.


Antena se sastoji od slijedećih dijelova:

Zračeći elemenat
Radijali za prilagodbu Otpora od 50 Ohm
UHF SO-230 Konektor:
Nosač za učvršćivanje svih elemenata

Kako su nastale kobasice?

Kobasica danas ima na stotine vrsta, oblika, kvaliteta i sastojaka.
Prvi pojavni oblici kobasica nastala je još u davna vremena starog  Babilona, negdje prije 3500 godina.
Sam naziv kobasica nastala je od latinske riječi "salsus" (sol) i "preservires" (zaštita). Dakle, meso je trebalo na neki način konzervirati i sačuvati od kvarenja.
Čak i grčki pjesnik Homer u Odiseji spominje "krvavice".
U doba starog Rima za vladavine cara Nerona, kobasice su se služile na raskalašenim Rimskim svečanostima. Pojavom kršćanstva te su svečanosti proglašene bludnim, a kobasice zabranjene.
Tom odredbom Rimom su kolale ilegalne količine kobasica, pa je zakon uskoro ukinut.
Kobasice se danas rade u većini slučajeva od iznutrica, mesa slabije kvalitete sa dodatkom začina, mirodija, soli. Takva se mješavina puni u crijeva industrijski u umjetna crijeva a individualno u crijeva životinjskog porijekla.
Brandirani oblici kobasica (kulen) moraju biti napravljena od najkvalitetnijeg svinjskog mesa jer su zaštićene Evropskim certifikatima o kvaliteti i izvornosti.

Kobasice su upravo zbog svojeg oblika i vrste najstariji oblik ljudske prehrane što se tiče životinjskog porijekla.

Ukoliko se postupa pravilno prilikom izrade kobasica, to je najsigurniji način spremanje mesa. Naime, soljenjem dimljenjem i sušenjem se uništavaju bakterije.
Međutim tu se i krije jedna opasnost. Naime, meso prije prerade mora biti veterinarski pregledano jer postoji opasnost od salmonele.

Salmonela može preživjeti sve uvjete, dok se uništava tek na temperaturi iznad 70 stupnjeva.
Kobasice se dijele na 3 osnovne skupine:

Trajne kobasice prave se iz najkvalitetnijih vrsta mesa. Suše se, dime i podvrgavaju se daljnjem sazrijevanju.

Polutrajne kobasice se prave iz iznutrica, mesa slabije kvalitete. Podvrgavaju se toplinskoj obradi

Obarene kobasice su kratkotrajne (parizer, hrenovke) koje se konzumiraju pečenjem ili kuhanjem.

Kako postaviti laminat?

Postavljanje laminata
Laminat se može postavljati na bilo koju postojeću podlogu kao što su: pločice, beton, glazura,
industrijski podovi, stari parket i slično, bitno je da je pod ravan i čvrst. Postoje dvije vrste laminata
ovisno o njihovom načinu postavljanja: laminati koji se lijepe i laminati koji se postavljaju klik
sistemom. Klik sistem je brži i jednostavniji (ne upotrebljava se ljepilo) te je stoga odmah upotrebljiv
nakon postavljanja.

Presjek ploče laminata

Budući da se drvo “mijenja” ovisno o temperaturi i količini vlage u prostoriji, dobro ga je ostaviti dva do tri dana u prostoriji u kojoj ćemo ga postaviti. Podloga na koju postavljamo laminat mora biti čista, suha i ravna. Prije postavljanja laminata na pod se postavlja folija koja služi za umanjenje buke, najčešće debljine 2 milimetara. Osim folije možete naći i ploče koje su nešto deblje od folije i imaju mnogo bolje efekte što se tiče sprečavanja buke i ravnanja podloge, od folije. Na izolacijsku podlogu postavlja se laminat. Laminat se postavlja tako da duža stranica bude usmjerena prema izvoru svjetlosti. Na taj način svjetlost pada uzdužno na laminat i skrivaju se sitnije nesavršenosti spojeva ploča laminata. Kako je laminat sklon skupljanju i širenju prilikom promjene temperature, potrebno je ostaviti razmak (10 do 15 milimetara) između fiksnih dijelova prostorije (zid, cijevi, okvir vrata). Prvu ploču laminata postavite u lijevi kut prostorije, sljedeću ploču umetnite u prvu pod kutom i pritiskom prema dolje je spojite (pogledati upute proizvođača) i tako redom do kraja zida. Zadnju ploču prvog reda sigurno morate skratiti, a s ostatkom prvog reda započinjete sljedeći red. Sam postupak spajanja ploča laminata zavisi od proizvođača do proizvođača. Zbog toga je obavezno pročitati upute za postavljanje laminata koje je proizvođač priložio. Kada postavite laminat slijedi postavljanje podne kutne letvice ili popularno; lajsna. Podne kutne letvice imaju samo dekorativnu ulogu, a služe za prikrivanje razmaka između laminata i zida. Podne kutne letvice se spajaju na način koji je propisao proizvođač, jedino što je važno, da se podne kutne letvice uvijek pričvršćuju na zid, a nikada za sam laminat. Time se osigurava slobodno širenje i stezanje laminata ispod podne kutne letvice.

Prednosti laminata
Laminati imaju veliku otpornost na udarce, ogrebotine, habanje i otporni su na temperaturu žara cigareta. Jednostavno se postavljaju i ne trebaju se brusiti niti lakirati, a poslije postavljanja odmah se mogu koristiti. Postavljeni laminat lako se uklanja i može ga se postaviti na drugo mjesto. Može se postavljati na bilo koju suhu, ravnu i čvrstu podlogu, a zahvaljujući svojoj gustoći materijala pogodan je i za postavljanje na podno grijanje. Lako se održava i otporan je na sve kemikalije koje se nalaze u domaćinstvu. Ima veliki izbor dekora od drveta (bukva, trešnja, hrast…) do prirodnih kamena, pločica…

Nedostaci laminata
Jezgra laminata se sastoji od drvenih vlakana koja pri dodiru s većom količinom vlage “bubre“, pa se ploča laminata može deformirati. Neki proizvođači taj problem su riješili na način da ploču i rubove obogaćuju s impregnacijama, najčešće Parafin vosak, koji štiti laminat od prodora vode i vlage do jezgre ploče. Laminat se mora postavljati na ravnu površinu, a sve neravnine veće od 4 milimetara potrebno je ukloniti prije postavljanja laminata.

Kako i zašto iz vešmašine nestaju čarape i maramice?

Često se desi vama neobjašnjiva pojava. Sigurno ste stavili na pranje parove čarapa, i određeni broj maramica. Nakon pranja šok? Jedna od para čarapa misteriozno je nestao, kako?

Odgovor se krije u malom sitnom prorezu između bubnja i kade. Tu se sitniji dijelovi rublja provuku i nestanu u prostoru gdje se sakupljaju sitne čestice koje filter zadržava. Pošto su ti komadi ipak premali da prođu. kroz filter, tamo najčešće i ostanu.
Kako vam se to nebi desilo, te sitne komade rublja (čarape, maramice) zakvačite zihericom, jer se tako neće stvarati hrđa i oštetiti vam sadržaj pranja.
Nemojte međusobno zavezivati, jer se time smanjuje učinak pranja.

Kako funkcionira zračni jastuk?

Prvi zračni jastuci su se u automobile počeli ugrađivati još 60-ih godina prošlog stoljeća i to kao vanserijska vozila, Jaguar i Porshe.
Serijska ugradnja počela je 1994 godine u neka japanska vozila, a tek 1996 počinju se ugrađivati u sva novoproizvedena vozila.

Princip rada zračnog jastuka

Vjerojatno mao vozača zna da u svom vozilu ima TNT eksploziv (Trinitrotoluol). Da, dobro ste pročitali, TNT je važna supstanca koja omogućava djelovanje zračnog jastuka.

Zračni jastuk u volanu za vozača

Aktivirani zračni jastuk

Svaki zračni jastuk ima senzor udarca smješten u prednji branik.Osim senzora sustav za okidanje i napuhavanje jastuka reagira na udarac (otprilike oko 20 Km/h). U momentu udarca, u 20 msec (milisekundi) se događa slijedeće: Senzor proslijeđuje informaciju o sudaru sustavu okidanja. Sustav posjeduje vrlo malu količinu TNT eksploziva koji se aktivira, vrši eksploziju i reakciju kemikalija Natrij Azida (NaN3), sa Kalijevim nitratom (KnO3), te silicijevog dioksida SiO2
. Kemijskom reakcijom se oslobađa natrij i dušik. Dušik napuhuje zračni jastuk. Sve se događa vrlo brzo, dovoljno da se spasi ljudski život.

Najbrže rastuće drvo na svijetu

Paulownia elongata za 7 - 8 godina dobiva 1 m3 po stablu. Riječ je o neinvazivnoj vrsti koja uspijeva i na vrlo škrtom tlu, ali je osjetljiva na insekticide i otrove. Zemljište mora imati pH 5,5 - 8,5 (optimalan pH iznosi 6,5). Zbog visokog udjela tanina razvila je otpornost spram različitih štetočina pa zaštita od kukaca i bolesti gotovo da i nije potrebna, osim zaštite od divljači dok su biljke još mlade. Paulowniju elongatu nazivaju „drvo-feniks“, budući da nakon sječe iz panja potjera novu mladicu koja se iznova može eksploatirati. Riječ je o nesumnjivo najbržerastućem i najisplativijem stablu na Zemlji.

Paulownia u punom cvatu

Paulownia elongata je tvrdo drvo, a istodobno najlakše poznato drvo težine 272 – 336 kg/m3 (prosječno 304 kg/m3). Drvo je svijetlo i gotovo bez čvorova s izrazitom otpornošću na savijanje i uvijanje, što ga čini savršenim za rezbarenje. Vatrootporna točka – točka paljenja je dvostruko veća (400 celzija) od borovine, što je posebno zanimljivo za obalna područja koja su ljeti izložena povećanom riziku od požara.

PAULOWNIA ELONGATA U INDUSTRIJI I OBRTNIŠTVU koristi se pri izradi glazbala, brodogradnji, zrakoplovnoj industriji, izradi dasaka za jedrenje, montažnih kuća, građe, stolarije, parketa, furnira, namještaja, igračaka i drugih predmeta od drveta. Vlaknasta struktura sa zračnim porama te otpornost na vlagu uz postojanu formu pri ekstremnim uvjetima, čine je izvrsnim izolacijskim materijalom koji se zbog ovih osobina koristi i pri izradi sauna.

Kubični metar u režimu industrijske sadnje, dostiže nevjerojatnu cijenu od 1200 USD na svjetskim burzama. (Paulownia se na svjetskim burzama najčešće prodaje pod svojim japanskim imenom: Kiri.) Budući da se za industrijske svrhe sadi na razmak 5 x 4 ili 4 x 4 metra, sadi se između 500 i 625 sadnica po hektaru što donosi od 600.000 do 750.000 USD po hektaru svakih 7 – 8 godina.

Sva ljepota paulownie

Hektar zemljišta sa 625 stabala Paulownia elongate za 3 godine donese nevjerojatnih 57 tona drvne mase, a za 7-8 godina čak 190 tona.

U sedmoj-osmoj godini stablo ima prosječno 1 m3 drveta i moguće ga je eksploatirati 3 puta jer će nakon svake sječe potjerati novu mladicu koja kroz 7-8 godina ponovno postiže oko 1 m3 drveta.

PAULOWNIA ELONGATA U ENERGETSKOJ NAMIJENI koristi se za izradu peleta i bioetanola, budući da ima iznimno visoku energetsku vrijednost. U režimu energetske sadnje, sadi se na razmak 2 x 3 ili 2 x 2 metra, dakle između 1600 i 2500 sadnica po hektaru.

Usporedbe radi, topola ima 700 kcal tj. 2933 kJ, a bilo koje tvrdo drvo 2600 kcal tj. 10894 kJ, dok Paulownia elongata u suhoj tvari (13 % vlage) ima čak 4500 kcal tj. 18.828 kJ, čudesnu energetsku vrijednost na razini kvalitetnog ugljena! Osim toga, topola nakon sagorijevanja ima 2,6 kilograma pepela po toni, a Paulownia elongata tek 0,57 kilograma. 

Nakon treće godine stablo ima prosječno 0,3 m3 drveta i moguće ga je eksploatirati 8 puta jer će nakon svake sječe potjerati novu mladicu koja kroz 3 godine ponovno postiže oko 0,3 m3 drveta.

PAULOWNIA ELONGATA KAO STOČNA HRANA koristi se zbog visokog udjela bjelančevina (20%) i različitih mikroelemenata, što je čini izuzetno kvalitetnim i probavljivim krmivom. Za proizvodnju stočne hrane sadi se u režimu 4000 biljaka po hektaru koje se kose kada porastu 80-90 centimetara i daju 6 do 7 otkosa na godinu.

PAULOWNIA ELONGATA JE MEDONOSNO DRVO, a cvjetovi se koriste i u farmaceutskoj industriji. Listovi promjera oko 70 centimetara sadrže do 15 % dušika pa se rabe i u proizvodnji kvalitetnog humusa.Med od paulownije je svjetli, jasan, vrlo svijetao i aromatičan, po boji može se usporediti s bagremovim medom. Paulownia ima kvalitetan med. Osim što je ljekovit moze pomoći u liječenju bronhitisa i drugih respiratornih bolesti, a također poboljšati rad žuči i jetre i probave općenito. 

Cijela biljka - izuzetno je pogodna za pošumljivanje parcela na rizik od erozije.
Također Paulownia je pogodna za pošumljavanje opožarenih šumskih zemljišta.
Ako postoji stvarno je stablo nazvati "pluća grada" - to je paulownia. 

Sjeme paulownije je dosta sitno i relativno brzo proklije (cca 1 tjedan). Sjeme posijte u klijalište koje je na toplom mjestu. Posijte ih u rahlu i propusnu zemlju na dubinu od 0.5 cm. Pobrinite se da je površinski sloj zemlje uvijek vlažan, no isto tako je bitno da klijalište ima i dovoljno zrraka kako bi se umanjila mogućnost razvoja plijesni. (u slučaju da primijetite plijesan, poprskajte blagim fungicidom kako sjemenke ne bi strunule prije nego prokliju). Mlade biljke presađujte po potrebi. Preporučam da biljku prve zime držite u tegli kako biste je mogli skloniti od mraza, a zatim je posadite na sunčano mjesto u zavjetrini. Biljku možete posaditi i blizu kuće budući da glavninu korijena razvija u dubinu, a ne u širinu.

U roku od osam - devet godina može dosegnuti do 20 m visine. Promjer stabla do 50 cm.

Kako napraviti saunu?

Dakle, odlučili smo se za izradu saune površine 4 m2.

Uvjet je da se ta prostorija može kvalitetno obložiti i da ima priključak vode-. Dakle, počnimo od poda.

Najbolji je pod od teraco pločica , pvc ili keramike.

Druga važna karakteristika i uvjet je dobar dovod i odvod zraka iz saune.

Ulaz zraka mora biti ispod peći koji kroz kanal ulazi iz druge prostorije te omogućava dobro upuhivanje zraka u prostor za peč.

Peć mora biti u posebnom prostoru ali ne odvojena vratima od kabine saune.

Odvodni zrak odvodi se pomoću posebne cijevi direktno u otvoreni prostor.

 

Materijal za saunu

 

Drvo je jedini materijal prikladan za oblaganje saune iznutra.

Drvo je toplinski slab provodnik, a osim toga dobro upija vlagu iz okoline.

Zbog velike temperature i vlage, potrebno je dobro izolirati zidove i plafon u kabini saune.

Na vanjskoj strani kabine mora biti folija koja blokira difuziju vodene pare.

To je obično alu folija koja propušta vlagu van a ne dozvoljava hladnom zraku u unutrašnjost.

Mineralna vuna mora biti obložena folijom i dobro pričvršćena da vlaga i para ne prodiru u mineralnu vunu.

Sve instalacije moraju se nalaziti izvana , odnosno sa vanjske strane toplinske izolacije.

Ležajeve treba izraditi od blanjanih dasaka položenim na poprečne grede.

Širina ležaja treba biti minimalno 60 cm.

Vrlo je važno da svi spojevi vijcima budu od ispod ili jako upušteni, jer se vijci jako zagrijavaju i može doći do opeklina.

 

Montaža unutrašnjosti kabine

 

Na pod od ploča montiramo drvenu podlogu od dasaka.

Zidove i plafon također oblažemo daskama i izolacijom.

 

Peć postavljamo na slobodno mjesto gdje neće smetati. Ispod peći mora biti kanal za dovod čistog zraka.

 

Podaci o peći, grijanju i podešavanju trebaju se nalaziti u uputama koja dolazi sa peći.

 

Zašto peć "ne vuče"?

Da bi peć dobro "vukla" a i da bi se priključenje obavilo prema sigurnosnim propisima, treba poznavati određena pravila i zakone.

Većina peći bilo da su predviđena za loženje na plin, drva, loživo ulje ili otpacima, treba propisano i sigurnosno priključiti na dimovodnu cijev.

Time ćemo osigurati pravilno odveđenje štetnih dimnih plinova iz peći, dobro sagorijevanje goriva te sigurnost u prostoriji gdje se vrši loženje.

 

Sve radnje oko tih peći možemo izvršiti sami, osim priključenja plinskih peći na zemni plin, koje treba izvršiti stručnjak i ovlašteni izvođač.

 

Produkt sagorijevanja, dim prolazi kroz dimovodnu cijev i izlazi kroz dimnjak u atmosferu.

 

Tada se u dimnjaku stvara podtlak koji hladan zrak vuče u ložište.

Što su dimni plinovi hladniji, podtlak je manji pa je i manja količina usisanog zraka. Drugim riječima, nema dobrih uvjeta za sagorijevanje, pa kažemo da peć "ne vuče".

Osnovni razlozi za takova stanja su slijedeći:

 

- u dimovodnu cijev ulazi zraz sa strane i hladi dimne plinove

- spriječen odvod dimovodnih plinova i njihovo sabijanje u cijevi, zbog nakupljene čađi, stranih predmeta ili otpale    žbuke .

 

Peć treba priključiti što je moguće bliže dimnjaku, dakle cijev za priključenje neka bude što kraća.

 

Treba izbjegavati po mogućnossti suvišna koljena.

 

Ukoliko ipak imamo slučaj da su cijevi dulje, vodoravni dio treba biti uvijek u uzlazu prema gore.

 

Priključak dimovodne cijevi na dimnjak treba biti tako izvedeno da nema ootvora sa strane .

 

Ukoliko su 2 peći spojene na isti dimnjak, ulazi cijevi nikada ne smiju biti u istoj razini.

Ulaz cijevi u dimnjak, mora biti tako izvedeno da cijev ne ulazi u dimovodni prostor iza zida unutarnjeg dijela u dimnjaku.

Brojevi koji život znače

Važni brojevi neka vam uvijek budu u telefonskom imeniku na dohvat ruke.

Telefonski brojevi na vašem mobilnom telefonu, za koje često smatrate da vam nisu previše važni, možda će vam zatrebati u  najnezgodnijem trenutku.

Možda zvuči pomalo čudno, ali vaš vlastiti broj mobilnog telefona dobro je unesti u memoriju.

Može se dogoditi da izgubite aparat, a tada je jedini način da ga dobijete natrag (iako je mogućnost minimalna nažalost), ako imate ukucan vlastiti broj.

Po tom broju pošteni nalaznik će vas lako kontaktirati, pa ako će već zadržati vaš skupi telefon, bar će vam vratiti SIM karticu.

Broj vašeg liječnika, Hitne pomoći ili Poziv 112 imajte uvijek pri ruci. Nikad se nezna kome će i kada zatrebati.

Broj 112 možete nazvati u bilo koje doba dana i noći, neovisno gdje se nalazite u Hrvatskoj. Telefonski poziv je besplatan, a možete ga uputiti preko svih mobilnih i fiksnih mreža i sa svih telefonskih aparata jednostavnim biranjem 112

Broj 112 nazovite ako vam je neodgodivo potrebna:

• hitna medicinska pomoć 
• pomoć vatrogasaca
• pomoć policije
• pomoć gorske službe spašavanja 
• pomoć drugih hitnih službi i operativnih snaga sustava zaštite i spašavanja
• 
  

ili ako uočite:

• požar 
• istjecanje opasnih tvari,
• onečišćenje pitke vode, potoka, rijeka ili mora 
• druge pojave koje predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi ili životinja ili ugrožavaju imovinu, okoliš i kulturna dobra.

Kada zovete 112, recite: 

• što se dogodilo 
• gdje se dogodilo
• kada se dogodilo 
• koliko je unesrećenih 
• kakvu pomoć trebate 
• tko zove.

Operater koji zaprimi vaš poziv žurno će obavijestiti strukovno i teritorijalno nadležne hitne i inspekcijske službe koje će vam pružiti pomoć ili će poduzeti potrebne zaštitne mjere.

Ekipa DUZS uvijek "ready"

Ukoliko ljetujete, također zapišite broj lokalne bolnice, zubara ili ambulante.

Imajte unesene i brojeve Vučne službe ili HAK-a.

Također je dobro imati Taxi službu.

Kako na vašem laptopu (telefonu) produžiti vijek baterije?

Laptop od ispod gdje se nalazi poklopac baterije

Baterija na vašem laptopu ili smartphoneu ključni je elemenat za rad istog. Međutim, prema Murphyjevom zakonu (ako će vam se nešto desiti što ne želite, budite sigurni da će vam se desiti u najnezgodnijem trenutku), baterija na vašem ljubimcu otkazat će baš dok dok šaljete Mail, primate neki važni dokumenat ili u nekom ključnom momentu. 

Da se to nebi desilo treba postupiti na slijedeće načine:1. Baterija na laptopu ili Iphoneu su litijum polimerske i napravljene su tako da mogu "pretrpjeti" lagane i teške "stresove" koje trebaju odraditi u svim situacijama. Baterija je u svom radnom vijeku izložena takovim stresovima i normalno je da se troši.

Laptop ne treba imati uključen u napajanje jer time baterija ne "doživljava" normalne cikluse napajanja.
Baterija kad se napuni na svoj radni kapacitet se isključuje automatski, međutim u tom trenutku laptop treba isključiti iz napajanja. Dovoljno je izvući priključak odostraga iz laptopa.

Izgled baterije

Indikator napunjenosti na traci će vam u svakom trenutku pokazivati stanje napunjenosti.
Kad se baterija isprazni na otprilike 80% upozorit će vas zvučnim ili vizualnim indikatorom.
Tada imate još otprilike 10 minuta prije nego "crkne",  kako bi mogli napuniti bateriju za slijedeći ciklus. Trajanje baterije na laptopu ovisi o izvođenju aplikacija, načinu punjenja, i ostalim činjenicama.

Izvršni direktor tvrtke CADEX Electronics Isidor Buchmannrekao je za magazin Wired da bi idealno bilo kada bi svatko napunio svoju bateriju do razine od 80 posto, a zatim je pustio da se isprazni do razine od 40 posto. Ovo će produljiti život vašim baterijama - u nekim slučajevima za čak četiri puta!
No, nije samo neprestana električna energija ta koja skraćuje život vašim baterijama. Baterije prirodno degradiraju, ali i toplina također ubrzava tu degradaciju. Velike vrućine mogu uzrokovati da se baterija raširi i eksplodira.
"Idealno bi bilo da je prijenosno računalo napunjeno do samo 80 posto", kaže Buchmann, "ali ako morate ići na put, možete baterije napuniti i do 100 posto".

U operativnim sustavima Windows i OS X aplikacije zasad ne postoji nikakva aplikacija koja bi upozoravala korisnika kada mu računalo dosegne 80 posto napunjenosti i 40 posto ispražnjenosti.

Slična je priča na vašem smartphoneu, ali tu postoje mnoge opcije koje vam skraćuju život bateriji.
Naime, smartphone je u biti računalo u malom, sa bezbroj opcija koje u datom trenutku nisu uopće potrebne. Obično te opcije rade u "backgroundu" (pozadini), pa uopće nisu vidljive. Ima vlasnika koji niti neznaju što im tako brzo "popapa" bateriju. Stoga možete postupiti na slijedeće načine:
Aplikacije koje rade u pozadini najčešće su GPS , WIFI, Mobile internet,E-mail client,Bluetooth,    GPS location service, vibro baterija,automatic screen light option, i neki drugi.
Isključite sve servise koji vam trenutno ne trebaju. Trajanje baterije povećat će vam se i do 3 puta.
Dovoljno je kliknuti na Home tipku dva puta, i maknuti sve trenutno nepotrebne opcije.
Napominjem da su najjači žderači baterije stalno uključen GPS Tracker, Google Maps, Bluetooth.
Sa njima stalno uključenima a da ih uopće ne koristimo, baterija bilo kako jaka i kvalitetna neće izdržati ni jedan dan.

Kako zamijeniti puknutu traku na prozorskoj roletni?

Često nam se dešava da je prilikom dizanja roletne na prozoru, traka jednostavno ostane u ruci:

Izgled prozorske roletne

Sustav za podizanje rolete na prozoru sastoji se od osovine na koju se namata roleta, traka za spuštanje i dizanje, te zapinjač za sprečavanje pada rolete.

Uslijed svakodnevnog i višekratnog spuštanja, traka struže po nosaču i kolutu te se s vremenom istroši dok ne pukne.Može se dogoditi i da je jedna lamela roletne puknula.

Zamjena izgleda teško, međutim, svatko može izvršiti izmjenu ili popravak trake. Sav alat koji vam treba za tu operaciju je čekić, kliješta, 2 čavlića.

Presjek unutrašnjosti rolet-kutije

Puknutu traku, ako nije previše puta mijenjana i ako nije trula i oštećena, netrebamo kupovati novu jer je ista namotana na kolut i ima dovoljno da se namjesti.

Postupak izmjene je slijedeći:  Skinemo poklopac roletne kutije koji ima obično 2 do 4 vijka kojima je poklopac pričvršćen za kutiju. Ručno namotamo roletnu na osovinu i izvadimo iz kutije na stol. Roletnu odmotamo do kraja i kliještima izvadimo čavle kojima su bile pričvršćene trake za podizanje odnosno kojima je bila pričvršćena lamela roletne.

Kolut za namatanje trake rolete

Skinemo oštećenu lamelu izvlačeći je iz druge lamele. Tada odrežemo puknuti dio trake i zabijemo je za osovinu čavlima.

Tada je najvažnije da prije montaže rolete u kutiju namotamo traku za podizanje do kraja. Ostavimo toliko trake da se može izvlačiti traka kod podizanja.

Kolut za namatanje roletne

Drgi kraj trake učvrstimo čavlićem za kutiju i namotamo roletu na osovinu.

To je sva mudrost. Posao je gotov za pola sata a ostat će vam najmanje 100 Kn u džepu. Osim toga, vaše zadovoljstvo uspješnog popravka biti će iznad svega.

Što je i čemu služi katalizator?

Od prvih početaka automobilizma, proizvodnja benzina kao i benzinskih motora, razvijala se u pogledu obujma, snage i kvalitete. Dugo godina radilo se na povećanju efikasnosti motora, te na tehnologiji prerade nafte u benzin kao gorivo

Shema rada katalizatora

Povećanjem oktanskog broja beznina, bio je odgovor na veći omjer kompresije motora, a time i snage.
 Sve više je bio razvijan proces proizvodnje i tehnologija nafte.

 

 To se djelomično postizalo dodavanjem aditiva na bazi olovnih spojeva kao tetra etil olovo ili tetra metil olovo. Međutim, takav način proizvodnje naftnih derivata bitno je onečišćavalo čovjekovu okolinu i negativno djelovalo na zdravlje ljudi.

Presjek untrašnjosti katalizatora

Tako je 1952 u Los Angelesu, ispitivanjem smoga u zraku, došlo do ukazivanja štetnosti po zdravlje i okolinu zbog ispušnih plinova automobila.

 To je postavilo nove zahtjeve za smanjenjem olovnih supstanci u benzinu, a kao takovo ispitivanje dovelo je i do pojave proizvodnje katalizatora, odnosno uklanjanje olova iz motornih benzina.

 

Za takav rad katalizatora bilo je potrebno proizvesti novi bezolovni benzin koji je u svijetu napravio pravu revoluciju. Naime, došlo je do masovnog poskupljenja cestovnog prijevoza u svijetu, jer je proizvodnja takvog benzina poskupjela proizvodnju u rafinerijama.

 

Princip rada katalizatora

 Rješenje je bilo na vidiku, međutim skupi postupak proizvodnje katalizatora bio je neupitan. Što je u stvari katalizator? Katalizator je naprava koja uz uporabu bezolovnog benzina pomoću katalitičkog konvertera odvaja štetne sastojke iz ispušnih plinova, te dio plinova vraća natrag u proces sagorijevanja.

 

 U Evropu takva proizvodnja dolazi sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Prema tadašnjim propisima, štetni sastojci iz benzina kao što su CO i HC morali su se smanjiti za 45 %.. To je opet rezultiralo sa poskupljenjem automobila jer su prvi katalizatori bili čak 18 % cijene automobila.

 

 Sve većom proizvodnjaom automobila i obaveze uvođenja katalizatora u proizvodnju, njihova cijena pada. Danas se na svim novo proizvedenim automobilima mora obavezno nalaziti katalizator.

Što kad automobilski akumulator zakaže?

Ponekad akumulator nema dosta snage za start elektropokretača, pa mu treba energija sa drugog akumulatora.

Popularna "transfuzija" je stanje kada našem "posrnulom" akumulatoru posuđujemo snagu za paljenje motora.

Za taj način paljenja postoje specijalni kablovi sa klemama.

Kablovi su velikog presjeka pa mogu izdržati velike struje koje anlaser "potegne" pri pokretanju motora.

Kablovi su označeni crvenom i crnom bojom, pa trebamo biti vrlo oprezni sa pravilnom polarizacijom kablova.

Pogrešnim spajanjem došlo bi do jakog električnog luka, koji bi vam mogao opržiti ruke i oči, a može doći i do eksplozije  elektrolita u akumulatoru.

Transfuziju vršimo na način da crveni kabel spojimo sa + polom oba akumulatora, a crni sa - polom (masom).

Automobil s kojeg uzimamo struju neka bude upaljen sa laganim gasom.

Nakon starta i paljenja automobila, kablove otkopčamo.Ponekad akumulator nema dosta snage za start elektropokretača, pa mu treba energija sa drugog akumulatora.

Popularna "transfuzija" je stanje kada našem "posrnulom" akumulatoru posuđujemo snagu za paljenje motora.

Za taj način paljenja postoje specijalni kablovi sa klemama.

Kablovi su velikog presjeka pa mogu izdržati velike struje koje anlaser "potegne" pri pokretanju motora.

Kablovi su označeni crvenom i crnom bojom, pa trebamo biti vrlo oprezni sa pravilnom polarizacijom kablova.

Pogrešnim spajanjem došlo bi do jakog električnog luka, koji bi vam mogao opržiti ruke i oči, a može doći i do eksplozije  elektrolita u akumulatoru.

Transfuziju vršimo na način da crveni kabel spojimo sa + polom oba akumulatora, a crni sa - polom (masom).

Automobil s kojeg uzimamo struju neka bude upaljen sa laganim gasom.

Nakon starta i paljenja automobila, kablove otkopčamo.

POZOR! Kad su kablovi spojeni na akumulator, kratki spoj klema može dovesti do vrlo teških opeklina!

             Treba uzeti u obzir da je karoserija automobila na - (minus) potencijalu.