nedjelja, 17. veljače 2013.

Svemoguća VHS kazeta za video snimanje.

TIME LAPSE VIDEO RECORDER

Prvi počeci snimanja datiraju još iz 1935 godine kada je tvrtka AEG proizvela uređaj za snimanje zvuka pod nazivom "Magnetophone" . Proces snimanja sastoji se u tome da traka prolazi u neposrednoj blizini zavojnice sa promjenjivim magnetskim poljem koju inducira izvor signala. Traka je premazana slojem željeznog oksida te se magnetizira. Prilikom reprodukcije zavojnica očitava sa trake promjenjivost magnetskog zapisa, pretvara ga u električne impulse koji pomoću zvučnika proizvode zvuk.
Na sličnom principu počeo je razvoj uređaja za snimanje video zapisa. međutim da bi se uspjela snimiti velika količina podataka koju nosi u sebi video signal, bilo je potrebno ubrzati kretanje trake. Za snimanje frekventnog raspona od samo 3 Mhz traka se morala kretati brzinom od 3metra/sek. što je u praksi iznosilo 10,8 km trake za samo jedan sat snimanja.
Slijedeči važan korak napravili su inženjeri tvrtke AMPEX koji su 1950ih godina proizveli snimač koji je uspijevao snimati frekventni raspon od 15 Mhz pomoću 4 rotirajuće glave ( transverse-scan ). Izrada takvih uređaja bila je izuzetno skupa , pa su je koristili samo televizijski studiji.
Krajem 1950ih promoviran je novi koncept snimanja slike nazvan Helical Scanning , koji je potaknuo daljnji razvoj tehnologije snimanja.
1970ih SONY predstavlja U-MATIC standard koji je odlično prihvaćen u TV industriji zbog kvalitete i upotrebe kazete sa trakom , što je bilo daleko praktičnije od traka na kolutima.
Ubrzo dolazi do naglog razvoja snimanja video zapisa od poznatih tvrtki kao što su Phillips , Matsushita, JVC, Sony, itd. Na tržište izlaze tri potpuno nekompatibilna sistema : Sony - Beta sistem , Matsushita-JVC VHS sistem , Phillips - Video 2000. Nakon borbe u zauzimanju tržišta najbolje je bio prihvaćen VHS koji je ostao i danas.
1987 predstavljen je Super VHS video recorder , a nakon njega počela je digitalna era.
Međutim važan dio za zaštitarsku industriju bio je razvoj Time Lapse Video recordera. Taj namjenski video recorder omogućava da na jednu traku od 180 minuta snimimo do 960 sati ( fragmenata ) video zapisa. To se postiže pomoću step motora koji pokreće traku u točno određenim vremenskim razmacima dok se rotirajuće glave stalno kreću.
U doljnjoj tabeli prikazan je odnos dužine snimanja na jednu traku od 180 minuta i vrijeme intervala snimanja.

Maksimalna mogućnost snimanja na 180 min traku
Maksimalna mogućnost snimanja na 240 min traku
Intervali snimanja po slici
3 sata
4 sata
0,02 sek / slika
12 sati
16 sati
0,08 sek / slika
24 sata
32 sata
0,16 sek / slika
48 sati
64 sata
0,32 sek / slika
72 sata
96 sati
0,48 sek / slika
96 sata128 sati0,64 sek / slika
120 sati160 sati0,80sek / slika
168 sati224 sati1,12 sek / slika
240 sati320 sati1,60 sek / slika
480 sati640 sati3,20 sek / slika
720 sati960 sati4,80 sek / slika
960 sati1280 sati6,40 sek / slika

Ako koristite traku od 240 minuta umjesto 180 minuta dužina snimanja na time lapse video recorderu povećava se za 1/3 na svim vremenima ( od 24 do 960 sati ) tada posebno obratite pažnju na kvalitetu trake i kupujete samo od provjerenih proizvođača najbolju kvalitetu.
Video trake MORAJU biti visoke kvalitete jer u protivnom ćete bitno smanjiti vijek trajanja recordera, a i Vaše snimke biti će lošije kvalitete nego što bi trebale biti ( pogotovo sa trakama od 240 minuta )
Najveća razlika između kučnih i profesionalnih Time lapse video recordera je upravo u mogućnosti dugotrajnog snimanja na jednu traku. Kučni video recorderi omogućavaju snimanje u Long Play modu dvostruko duže od normalne vremenske dužine trake ( do 8 sati ). Najnoviji kučni video recorderi omogućavaju snimanje u Super long Play modu koji je trostruko duži i iznosi oko 12 sati. Profesionalni VCR odlikuju se i kvalitetnom izvedbom , te trajnošću koja bitno premašuje trajnost kućnih recordera. Mogućnost povezivanja sa alarmnim uređajima , te druge dodatne opcije pri traženju određenih snimaka itd daju veliku prednost Time Lapse recorderima kod i malo ozbiljnije upotrebe.
Pri podešavanju Time Lapse recordera , vodite računa koliko vrijeme snimanja Vas zadovoljava . Najbolje ga je podesiti na najmanje - dovoljno vrijeme jer ćete prilikom pregledavanja imati kvalitetniju i realniju sliku.
VHS i Super VHS recorderi su čisti analogni uređaji. Korak naprijed bilo je snimanje digitalnog signala na traku. Sistem je rađen na temelju VHS i nazvan je D-VHS. Odlike su mu manji gubitci kod reprodukcije te bitno poboljšana rezolucija na preko 500 HTVL. Kao što je za očekivati odlikuje ga i prilično visoka cijena , a i visoka cijena posebnih traka. Momentalno se već i Hard Disk recorderi mogu nabaviti povoljnije nego D-VHS recorderi pa je upitna D-VHS ekonomičnost.
Posljednjih godina najveći uspon doživjelo je snimanje na Hard Disk. Zahvaljujući izradi pouzdanih a relativno jeftinih HD velikog kapaciteta, te novih načina kompresije digitalnog signala ovaj način snimanja-arhiviranja podataka zauzima sve značajnije mjesto na tržištu zaštitarske opreme . Padom cijena na svjetskom tržištu kvalitetni uređaji ovog tipa zamjenjuju Time Lapse VHS recordere , a samo je pitanje vremena kada će ih potpuno istisnuti sa tržišta. U svakom slučaju Time lapse VHS recorderi više nije za preporuku za nove sustave video nadzora jer to je tehnologija prošlosti. Uz Hard Disk najnovija tehnologija snimanja bazira se na optičkom zapisu. Radi se o CD i DVD uređajima koji su sporiji od HD ali njihovim razvojem povećava im se kapacitet ( DVD ) i raste brzina , a cijena značajno pada.


srijeda, 13. veljače 2013.

Kako vaša video kamera može postati LIVE?

Snimanje video kamerom danas je dostupno gotovo svakome. Era digitalnih igračaka toliko je razvijena da je ponuda video kamera i fotoaparata gotovo svakodnevna pojava u dnevnom tisku i reklamnim brošurama. Video kamera kojom snimate vani u dvorištu, na livadi u šumi, sprema snimljeni materijal u analognom ili digitalnom obliku. Snimanje se vrši na video vrpce, DVD medije ili Micro SD Memorijske kartice velikih kapaciteta. Micro SD kartice imaju danas već i do 128 Gb memorije, tako da mogu pospremiti čak i do 100 sati snimljenog matetrijala.
Digitalna HD video kamera
Međutim, da bi mogli taj materijal pogledati, treba video kameru povezati video kablom sa TV ili računalom. Tek tad se mogu materijali uređivati, presnimavati, editirati, dodavati titlove i ostale radnje.
Razvitkom tehnologije i digitalnih komunikacija, vašu video kameru možete pretvoriti u "živu" kameru koja će IN REAL TIME direktno prenositi sliku i ton na vaše računalo, monitor ili TV prijemnik.
Da bi to postigli treba vam jednostavan i jeftin dodatak.
Komplet za bežični prijenos video signala
Kameru treba prikopčati na Wireless (bežični predajnik) koji će na određenoj frekvenciji, obično 1,2 ili 2,4 GHz odašiljati sliku i ton na Wireless prijemnik koji se nalazi u vašem stanu. Na otvorenom prostoru ta udaljenost može biti do 300 m a ako je kroz zidove onda manje.
Bežični prijemnik spajate na TV, računalo ili monitor A/V kablom i...voilla!!!.
Slika i ton su tu. Najvažnije je da se taj komplet predajnik i prijemnik mogu nabaviti za cca $40, što iznosi oko 250 Kn.Taj dodatak izgleda ovako!


srijeda, 6. veljače 2013.

Koliko mjesečeva svjetlost putuje do Zemlje?

Uzevši u obzir poznatu činjenicu da je brzina svjetlosti otprilike 300.000 km/sec, lako je izračunati koliko toj svjetlosti treba da se odbijanjem od površine Mjeseca svjetlost reflektira na Zemljinu površinu.
Površina Sunca
Tu udaljenost Mjeseca od Zemlje (približno 364.000 km) svjetlost prijeđe otprilike za 1,2 sekunde.
Kako je to izračunato? Astronauti Apola 15 na svojem putu do Mjeseca mjerili su tu udaljenosti posebnim instrumentima. Oni su zapravo sa Mjesečeve površine slali informaciju o odaslanoj svjetlosti na Zemlju i njenoj refleksiji natrag na Mjesec . To vrijeme je iznosilo otprilike 2.45 sekundi.
To se vrijeme svake godine povećava za malene vrijednosti jer se Mjesec u svojoj rotaciji godišnje udaljava oko 40 milimetara.
Da bi Mjesec došao na istu udaljenost kao i Sunce bilo bi mu potrebno godina
Dnevna Sunčeva svjetlost
10 na 96 potenciju. Ova cifra se čak nemože niti napisati.
Ako je izračunato da Sunce pošalje svoju svjetlost na površinu Zemlje za cca 8,5 minuta, pokušajte izračunati udaljenost Sunce - Zemlja.
To bi otprilike izgledalo ovoliko:

1 minuta = 60 sekundi
8,5 minuta  = 510 sekundi x 300.000 otprilike 153 milijuna kilometara

utorak, 5. veljače 2013.

Kako instalirati video nadzor?

Video nadzor danas nije više luksuz već potreba. Sam način života, kriza, siromaštvo i ostale nedaće koje nas pritišću, generira sve veću nesigurnost. Mnogi su u potrazi za egzistencijom u nemogućnosti poštenog pronalaska egzistencijalnih izvora preživljavanja, pribjegavaju često i nepoštenim čak i kriminalnim načinima. Novinski stupci su puni napisa o raznim prijevarama, provalama, krađama, otimačinama pa čak i ubojstvima.
Kamera i DVR snimač
Video nadzor stana, kuće, poslovnih objekata, vozila, plovila tako postaje sve više prisutna u svakodnevnom životu. Prije nekoliko godina to je bio apsolutni luksuz, skup, i nedostupan.
Danas je veoma velika konkurencija opreme tako da su cijene sasvim dostupne.
Proizvođači opreme su najčešće sa Dalekog Istoka (Tajvan, Kina, Japan)

Da bi se odlučili o postavljanju video nadzora svoje imovine, trebamo znati osnovne stvari:

1. Stvarne potrebe: Uzalud je kupiti skupu opremu ili opremu koja nam zaista ne treba. Video nadzor koji ćemo nabaviti može biti CCTV (Closed Circuit TV) je ustvari zatvoreni krug više kamera spojenih na uređaj za snimanje DVR (Digital Video Recorder), USB PC Card, TV prijemnik ili PC monitor.

To su obično analogne kamere koje daju nešto manje kvalitetniju sliku ali su zato jeftinije
Bolji je izbor Digitalnih kamera koje su nešto skuplje ali daju znatno kvalitetniju sliku (Za usporedbu: Stari TV analogni signal je bitno slabiji od novog Digitalnog signala na današnjim TV prijemnicima.

IP Kamere su predviđene za spajanje na WIFI bežični sustav pa na Internet, pa se sve može gledati i upravljati sa bilo kojeg mjesta gdje ima pristup Internetu

Danas većina kamera ima ugrađen IR (Infra Red) sustav dioda za snimanje u potpunom mraku.
Noćni način bilo koje kamere daje crno bijelu sliku a domet IR snopa je od 5 do 100 m, ovisno o kvaliteti i cijeni.
2. Zakonska regulativa: Prilikom postavljanja video nadzora bitno je znati što o tome kaže Zakon:
"Članak 131.
(1) Tko neovlašteno i kriomice snimi drugoga filmski, televizijski, videokamerom ili fotoaparatom,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko posebnim napravama neovlašteno prisluškuje ili snimi razgovor ili izjavu koji mu nisu namijenjeni ili tko omogući nepozvanoj osobi da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili snimana ili tko neovlašteno prisluškuje ili snimi tuđe poruke u računalnom sustav se u.
(3) Ako kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(4) Kazneni postupak za kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka pokreće se povodom prijedloga.
(5) Posebne naprave kojima je počinjeno kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka oduzet će se."

Osim toga, nadzirani prostor mora biti označen na način da se vidljivo istakne obavijest da je prostor pod nadzorom. Ta obavijest trebala bi biti u otprilike ovakovom obliku:

Objekat je pod video nadzorom, Objekat se snima 00-24, Nasmijte se, snima vas kamera.
Da bi se snimljeni podaci u slučaju potrebe mogle koristiti kao dokaz, postavljanje nadzora mora izvršiti osoba koja je licencirana od strane MUP-a.

Za privatne potrebe iako to prodavači opreme naglašavaju nije potrebna nikakva dozvola ili odobrenje.

nedjelja, 3. veljače 2013.

Zašto se suncokret okreće za suncem?

Poznata je činjenica da su biljke ovisne o svjetlu ,vlazi i toplini. Tako će listovi biljaka biti uvijek okrenuti u pravcu izvora svjetlosti koliko je to moguće.
Takva pojava naziva se heliotropija.(helios = Sunce, trophos = krug)
Cvijet suncokreta
U suncokretovoj se stabljici nalazi hormon auxin koji omogućava prilagodbu okreta stabljike, odnosno cvijeta suncokreta.
Ustvari okretanje se vrši na slijedeći način:
Sunčeva svjetlost se upire u stabljiku i djeluje na način da auxin potiče brži rast na osvjeljenoj strani stabljike, tako se ona pod silom rasta zakreće.
Najočitija je pojava heliotropije suncokret. Ta biljka uljarica se redovitio dnevno okreće prema suncu, odnosno prati njegovo "putovanje" nebeskim svodom.
Sjemenke suncokreta
Interesantno je da je stabljika suncokreta toliko snažna da je odrastao čovjek teškom mukom okrene na silu. Ipak, Sunčevo je svjetlo toliko privuče da se cvijet jednostavno rotira u pravcu sunčeve svjetlosti.
U tijeku noći cvijet se vraća natrag, tako da ujutro opet dočeka izvor sunčevog svjetla. Taj fenomen do danas nije objašnjen.Usput, suncokret je samo jedna od mnogo biljaka koje ispoljavaju heliotropiju tako očito, a sve biljke imaju neki vid heliotropije jer veoma ovise od procesa fotosinteze. Tako većina biljaka bez dovoljno svjetla zatvara latice cvijeta, neke skupljaju lišće, sve je to djelovanje auxina na svjetlost.

petak, 1. veljače 2013.

Zašto se med nikada ne pokvari?

Jedina namirnica među mnogobrojnima koja može izdržati sve vremenske uvjete a da se ne pokvari je med. Ta čudesna žućkasto-crvenkasta želatinska smjesa produkt je marljivih pčela. Milijuni izleta i povratka u košnicu potrebno je da bi se dobio slasni i slatki med.
Siva pčela (Apis mellifica var. carnica Pollm)
 Kvaliteta, izgled, okus i oblik meda ovisi o mjestu na kojem su pčele boravile za vrijeme paše kao i "materijal" od kojeg je med napravljen. Tako se najviše cijeni kestenov, bagremov i livadski med, dok ima i poseban koji je napravljen od cvijeta uljene repice kao i kombinacija svih ovih cvjetova. Bitno je da su pčele postavljene daleko od urbanih sredina gdje nema zagađenja iz prirode (dim, smog i ostala zagađenja koja prate velike gradove i industrijske komplekse). Nadalje, poželjno je da se košnice postave na mjesta gdje nije u samoj blizini poljoprivredna površina koja se tretira pesticidima, herbicidima i insekticidima.
Pletena košnica
Priznajem da je danas teško kombinirati prirodno stanište za pčele i voćnjaci ili polja koja se moraju tretirati kemijskim sredstvima..
Med
Dobiveni med se prirodnim putem izvlači iz saća u košnicama putem stroja koji se zovu vrcaljke. To je bačva u kojem je postavljena osovina na koju se postavljaju okviri sa saćem. Osovina se vrti a med uslijed centrifugalne sile izlazi iz saća i salijeva se na dno bačve i dalje van u posude.
Pčelinjak
Tako dobiveni med je prirodna, čista i zdrava namirnica kojoj netreba nikakav dodatak. Med može kristalizirati u posudi uslijed niske ili visoke temperature, ali se vraćanje u normalnu temperaturu njegovo agregatno stanje vraća u prirodnu želatininsku masu. Poznato je da se je med pronašao u faraonskim grobnicama gdje je boravio i više od 2000 godina.
Kristalizirani med može izgledati odbojno, ali znalci na to neće obraćati pažnju.

srijeda, 30. siječnja 2013.

Što je "harakiri"?

Harakiri je vrsta ritualnog samoubojstva, karakteristična za kulturu Japana. Samoubojstvo su činile osobe koje su izgubile čast ili im je to naredio gospodar, te kao izraz prosvjeda u slučajevima kada se vlastita moralna načela nisu slagala s gospodarovom naredbom. Međutim harakiri nije izvorni naziv tog japanskog ritualnog običaja.
Ustvari, "Sepukku" je originalni naziv samoubojstsva počinjenom bodežom na osobito svirep i bolan način.
Harakiri je Američki i Evropski naziv za Sapukku.

Muškarci si ovim nožem prerezuju trbuh, a žene direktnim ubodom u srce.
Ritual sapukkua je posebno pripreman na gotovo ceremonijalan način:

VUkoliko je bilo vremena, izvodio se cijeli ritual. Samuraj bi napisao posmrtnu pjesmu i obukao bijeli, labavi kimono. Seppuku se često izvodio u vrtu ili nekoj drugoj lokaciji na tatamijuKaišaku-nin (sekundant) bi stajao iza samuraja koji treba počinitisamoubojstvo dok je njegov wakizashi ili tanto (koji bi se nalazio na malenom stoliću s dijelom oštrice omotanim u papir) bio ispred njega. Kaishaku-nin bi polio svoj mač vodom i podigao ga u gotovo okomiti položaj tako da se pripremi za odrubljivanje glave. Samuraj bi zatim uzeo wakizashi, otvorio gornji dio kimona i zabio mač u trbuh, režući u dva poteza: slijeva u desno i zatim prema gore. Nakon toga bi mu kaishaku-nin na znak odrubio glavu čime se postizala brza smrt.


Godine 1868. Seppuku je zabranjen u Japanu. Kad je car Hirohito, 10. kolovoza 1945. objavio kapitulaciju u ratu protiv Sjedinjenih Američkih Država, poraz je značio izgubljenu čast, i dosta Japanaca je vjerovalo da će car počiniti seppuku, što on nije učinio.
Posljednji počinitelj ove krvave tradicije bio je japanski pisac Yukio Mishima. 1970. počinio je pred novinarima najavljeni seppuku a asistirao mu je jedan prijatelj.

Kako nastaje rak dojke?


Dojka je žlijezda koja producira mlijeko. Mlijeko se stvara u mliječnim žlijezdama i zatim kanalićima se izlučuje kroz bradavicu. Kao i u svim ostalim dijelovima tijela, stanice u dojci stalno rastu, obnavljaju se i miruju u ciklusima. Period rasta i mirovanja stanice u svakoj stanici je kontrolirano genima koji se nalaze u jezgri stanice. Možemo reći da je jezgra stanice „kontrolni centar“ svake stanice.
Međutim kada Vaši geni u stanici, konkretno dojke, izgube sposobnost kontrole ciklusa rasta i mirovanja stanice, tada se stanice počnu obnavljati abnormalnim tijekom, što može rezultirati nastankom promijenjenih dakle atipičnih stanica tj. stanica koje nazivamo karcinomskim-zloćudnim stanicama nad kojima naše tijelo nema kontrolu rasta.  Prema znanstvenim istraživanjima naše stanice koje se neprestano obnavljaju tijekom života, mogu se početi obnavljati bez kontrole iz jezgre stanice i mogu postati zloćudne kada ne bi u našem tijelu postojali i dodatni mehanizmi koji mogu „popraviti“ pogrešku u obnavljanju stanica.
Sada postoji pitanje zašto neki organizam može popraviti pogrešku u obnavljanju stanice a neki ne, pa se zbog te greške u kontroli obnavljanja stanice one postaju zloćudne. Ovo pitanje je jedno od ključnih za rješavanje problema nastanka, kontrole, rasta i umiranja zloćudne stanice. Danas postoje znanstveno postavljene hipoteze o mogućim uzrocima za nemogućnost ili mogućnost „popravka“ pogreške u obnavljanju stanica.
Stoga možemo po današnjim saznanjima zaključiti da je karcinom dojke nekontrolirani rast stanica u dojci. Karcinom dojke ukoliko se ne otkrije u ranoj fazi može probiti barijeru žljezdanog tkiva dojke i proširiti se u ostale dijelove tijela. Ukratko, karcinom je može biti uzrokovan genetičkim abnormalnostima ( „greška“ je u genetičkom materijalu koji nasljeđujemo i utjecajima okoline koji mogu promijeniti našu kontrolu u reprodukciji stanica). Usprkos tome samo 5-10 % karcinoma su naslijeđeni od naših predaka (majka, otac djedovi, bake i sl.).
HER 2 signal u staniciUmjesto toga 90% karcinoma dojke su posljedica dvaju najčešćih uzroka; proces starenja stanica i nemogućnosti adekvatne kontrole obnove stanica i načina života. Ukratko postoji nekoliko mogućnosti koje stoje na raspolaganju svakoj ženi koja može pomoći svom tijelu da ostane zdravo što duže je to moguće.. Ona može izbalansiranom prehranom, nepušenjem, učenjem kako živjeti sa stresom i kako ga minimalizirati u svom životu, zatim vježbanjem i hodanjem tj. fizičkom aktivnošću utjecati i ako ima genetsko nasljeđe za rak dojke da se on ne pojavi ili ako se pojavi da to bude što kasnije u njenom životu.
Kod žena treba također razbiti jednu predrasudu koju mi liječnici znamo čuti u ordinaciji, a to je razbiti osjećaj krivnje kod oboljelih žena od raka dojke kao i neprestano ponavljanje samoj sebi da rak dojke njima dogodio zato što se nešto ili netko njima učinio i na taj način uzrokovao nastanak raka dojke. Takva razmišljanja u razgovoru s oboljelom ženom od raka dojke treba promijeniti kod bolesnice liječnik, jer one su u trenutku otkrivanja bolesti kontraproduktivne.


Zašto je svinjetina muslimanima zabranjena?

Pitanje: Selam alejkum! Zašto je po islamu zabranjeno jesti svinjsko meso?

Odgovor: Zašto je svinjetina zabranjena?Osnova je da se musliman pokorava onome što mu je naređeno i da se kloni onoga što mu je zabranjeno, bez obzira da li mu je mudrost dotičnog naređenja ili zabrane dokučiva. Stoga, nije dozvoljeno odbaciti određeni propis ili ustuknuti od izvršavanja naređenja ako mudrost nije očita. 

Naprotiv, dužnost je prihvatiti šerijatsku legislativu po pitanju halala i harama ako za to postoji validan dokaz, bez obzira da li smo shvatili mudrost ili ne. Kaže Uzvišeni: ''Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svome nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta'' (El-Ahzab, 36), te kaže: ''Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: 'Slušamo i pokoravamo se!' Oni će uspjeti.'' Svinjetina je zabranjena kur'anskim tekstom, a to su riječi Uzvišenog: ''On vam zabranjuje: strv, krv i svinjsko meso.'' (El-Bekare, 173) 
Dakle, muslimanu nije dozvoljeno konzumirati svinjetinu ni po koju cijenu osim u situaciji nužde kada je čovjekov život direktno ugrožen zbog žestoke gladi, a svinjetina je jedina hrana koja mu je pri ruci. Sve ovo shodno šerijatsko-pravnom kodeksu koji glasi: ''Zabranjene (stvari) su u nuždi dozvoljene.''
U šerijatskim tekstovima se ne navode detaljniji razlozi zabrane svinjetine. Jedina izrečena kvalifikacija jeste: ''...a ona (svinjetina) je (ridžs) prljavština''. Ridžs (nečistoća, prljavština) u šerijatu, ali i u zdravom razumu, označava sve ono što je ružno i odvratno. Ovo obrazloženje je dovoljno, iako postoji još jedno koje je općenito, ali kao takvo obuhvaća i razlog zabrane svinjetine. A to obrazloženje glasi: ''...koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti.'' (El-Ea'raf, 157) Ovo svakako obuhvaća i svinjetinu koja je u šerijatu okarakterizirana kao ružna i nevaljala.
Sve ono u čemu je šteta za ljudski život, bilo da se radi o zdravlju, imetku ili ponašanju, ulazi u okvire ružnih i nevaljalih stvari spomenutih u prethodno citiranom ajetu.
Suvremena istraživanja kao i liječničke analize potvrdili su da je svinjetina štetna po ljudsko zdravlje. Podrobnija objašnjenja ovih štetnosti i bolesti zahtijevaju više vremena i prostora, a ukratko ćemo navesti samo neke: svinjetina uzrokuje parazitska, bakterijska i virusna oboljenja, kao i mnoge druge bolesti.
Postojanje ovih štetnosti dokaz je da je Mudri Zakonodavac svinjetinu zabranio zbog očite mudrosti koja ima za cilj očuvanje zdravog ljudskog života, a briga za očuvanje ljudskog života jedna je od pet prioritetnih zadaća šerijata.
A Allah najbolje zna.

Izvorniki: Preveo: Fahret Kadrić, apsolvent Šerijatskog fakulteta u Kuvajtu

ponedjeljak, 28. siječnja 2013.

Problem crnih zidova u stanu

Nekvalitetne, nestručne i na brzinu građene građevine osvećuju se svojim vlasnicima već nakon prve jače zime. Naime, već se pojavom jačih "minusa" pogotovo dugotrajnijih u prostorijama (najčešće kuhinje, kupaonice) a i spavaće sobe pojavljuje kondenzacija i stvaranje crnih naslaga najčešće u kutevima i gornjim rubovima plafona i zidova.
Kondenzacija se stvara kad se vlažni zrak u toplim prostorijama dođe u  kontakt sa hladnim površinama zidova.
Da bi spriječili stvaranje gljivica koje je dugotrajan i malo uspješan posao, trebamo pokušati vlagu i kondenzat spriječiti da se upije u zidove. Postoje neki kemijski spojevi koji "ubijaju" gljivice, ali to je više "sveta voda" nego učinkovita stvar. Zato je na vlažne prostore (kuhinja) preporučljivo postaviti kuhinjsku napu, kako bi se suvišna para, i vlaga od kuhanja "izvukla" van prostora.
Za kupaonicu se predlaže ugradnja stropnih ventilatora koji će paru i vlagu izvući van.
Najbolje je prilikom gradnje (ako je to moguće) napraviti "parnu branu" odnosno spriječavanje vlage i hladnoće izvana. Na plafone na tavanu najbolje je napraviti izolaciju od bar 10 cm mineralne vune, PVC folije i betona. To poskupljuje gradnju, ali se već nakon nekoliko godina vraća uz smanjene iznose grijanja i troškove krečenja svakog proljeća.
U najgorem slučaju pomoći će i unutarnja izolacija zidova i plafona gips karton pločama i mineralnom vunom.

"Nauka" o čahurama (tiplama)


Kuća sagrađena od drveta nema poteškoća sa zabijanjem čavala, vijaka ili ostalih nosača na koje se nešto objesi ili natakne.
Međutim, najviše je građevina od cigle, opeke ili betona, metala ili kamena gdje se čavli i vijci nemogu zabiti ni ušarafiti.
Tada je potrebno primijeniti tiple ili umetke.
U ranija vremena dok plastika nije bila tako široko rasprostranjena na tržištu a i dosta skupa, koristilo se drvo i to tako da se u rupu u betonu, kamenu ili opeki umetala drvena rascjepka od mekog drveta.
Uvijanjem vijka u tu rascjepku, ona se širila, te je vijak držao.
Takova primjena drvenih rascjepki nije bila dovoljno jaka za čvršće držanje i trajnost.
 
Razlikujemo 3 osnovne vrste tipli:
 
  -Tipli za betom i kamen, to su plasttični umetci raznih profila za razne dimenzije šarafa ili čavala.
 
Obično su izrađeni od tvrđe plastike sa rascjepkom na vrhu i zaštitinom krunom ili obrubom na ulazu.
Po cijelom su tiju narezani nabori i kontra jezičci koji se širenjem upiru o materijal i spriječavaju izvlačenjem.

Za naročito teška opterećenja u beton se postavljaju posebne čelične tiple koje se zovu čelična sidra.
To su čelični valjci koji imaju navoje unutar valjka te se navijanjem vijka sa navojem šire i dobivaju konusni oblik koji spriječava izvlačenje.
 
  - Tipli za zidove na bazi kemijskih sredstava su zapravo kemijska smjesa koja se unosi pumpicom u rupu u opeki, te se dodavanjem aditiva skrutnjava.
Umetne se vijak samo na početak, te se pričeka da se smjesa stvrdne do 3/4 čvrstoće. To je otprilike oko 10 minuta.
 
Tada se vijak uvrne do potrebne dubine.
 
Prednost takovih masa je da one ekspandiraju i ispune sve šupljine u materijalu te se nemogu izvući.
 
  - Tipli gljivaste glave služe za pričvršćivanje stiropor ploča na zidove i fasade.

Centralno grijanje-obični ili termostatski ventili?


Mnogi koji imaju centralno grijanje znaju koje su blagodati te vrste grijanja. Međutim, da li znate kakve su prednosti i mane termostatskh ventila?

Centralno grijanje bilo da je kao izvor topline sagorijevanje drveta, ugljena, nafte ili plina, komforan je način grijanja stambenih, radnih ili drugih prostora.
 enje vode u zatvorenom sistemu centralnog grijanja izaziva prijenos topline putem cjevovoda u prostore. Tamo se toplina predaje okolini, voda hladi, i ohlađena se vraća u ložište.
Pri ravnomjernom rasporedu tople vode, prostorija se grije optimalno i sa minimalnom potrošnjom energije.
U tom procesu veliku ulogu igraju ventili na radijatorima.

 
Razlikujemo obične navojne, i termostatske ventile.
Svaki od njih ima prednosti i nedostatke.
Obični ventili su zapravo zaporni ventili slični vodovodnim slavinama.
Oni imaju na dnu obično keramičke ili metalne dosjede kojima se zavrtanjem ili odvrtanjem propušta količina vode u radijator, njena cirkulacija a time i grijanje prostorije.
Prednost toga ventila pred termostatskim je da se uz određenu temperaturu održava cirkulacija vode u sistemu.
Nedostatak je što voda kruži i kad se ohladi, pa samo povećava energiju zagrijavanja.

Termostatski ventili imaju iglicu sa kuglićastim vretenom koje reagira na temperaturu prostorije, pa bimetalnim prekidačem prekida ili otvara protok vode,
Nedostatak je toga ventila da ukoliko duže vrijeme ne grijemo prostoriju, a ventil ostane otvoren, taj uređaj uslijed kamenca ili nečistoće zapne, pa ga je teško aktivrati.
U tom slučaju potrebno je skinuti navojnu ručku, kuckati po iglici dok opruga ne iskoči i deblokira protok.
Zato savjetujem da se kroz sezonu negrijanje (ljeto), ventil ostavi otvorenim kako opruga nebi zapela  i zablokirala se.
 

Kanada, obećana zemlja ili obmana?

Situacija u svijetu zbog krize i recesije, došla je u Hrvatsku. Velika besposlenost, pad proizvodnje, pad standarda. Sve više mladih visoko obrazovanih i onih drugih razmišlja o odlazak "preko bare", najčešće u Kanadu. Da bi se to ostvarilo, potrebno je ispuniti niz radnji, oko dokumenata. Najčešće su priče o basnoslovnim uvjetima života i rada te visokoj zaradi u odnosu na Hrvatske uvjete. No, treba biti vrlo oprezan i ne nasjedati pričama o medu i mlijeku. Evo priče jednog Hrvatskog "gastarbajtera".
"Evo njegovog iskustva: 

Skup dolazak u Kanadu...


"Došao sam u Kanadu, točnije Toronto, prije malo više od godinu dana i otada sam prešao doslovce pola Kanade automobilom u potrazi za boljim poslom. Želim s vama podijeliti svoje iskustvo i demistificirati taj idealan život u Kanadi. Krenimo redom... 

Prvo, da biste došli u Kanadu, treba vam oko 1.000 eura za put (aviokarte i putno zdravstveno osiguranje na godinu dana, hoteli u tranzitu, javni prijevoz, hrana itd.). Kada konačno stignete u Toronto, ako nemate dodatnih 1.000 eura u džepu, gadno ćete se provesti. Naime, dok ne nađete stan za unajmiti, morate biti u hotelu. A i unajmiti stan u normalnoj zgradi u kojoj nema laboratorija za drogu ili u kojoj se ne odvija prostitucija, zbog koje je od tri do pet policijskih automobila parkirano tamo svaki dan, koji ne vrvi žoharima, prava je muka. 

Ako želite normalan stan, trebate potpisati ugovor o leasingu na najmanje šest mjeseci (ako imate sreće da nađete na tako kratak rok, jer obično je u pitanju jedna godina), te platiti 
tzv. key depozit, čiji je iznos jednak jednomjesečnom iznosu najamnine (standardna cijena je 900 kanadskih dolara na mjesec). Znači, u startu vam izbiju iz džepa 1.800 dolara. 

Piše se da je moguće pronaći garsonijere po cijeni od 700 dolara. Istina, ali u kvartu u kojem postoji velika mogućnost da vas netko izbode na putu do dućana ili, u gorem slučaju, da 'pokupite' metak. Znam o čemu pričam jer sam i sam živio u Parkdaleu i East Yorku, u zgradama koje su pune kanadskih socijalnih slučajeva. To dođe nešto kao Bronx u NY-u. 

Bez automobila ste nitko i ništa


Nadalje, da biste se kretali po Torontu, barem u početku, koristite javni prijevoz, koji košta tri dolara u jednom smjeru, a mjesečni pokaz 139 dolara, koji vrijedi za autobuse, podzemnu željeznicu i tramvaje. Međutim, što više tražite posao, to vam je jasnije da ste bez automobila nitko i ništa. Većina poslova koji se mogu naći u Torontu nalaze se izvan GTA (Grand Toronto Area), na mjestima poput Mississauge, Hamiltona ili na drugoj, istočnoj strani GTA ili čak izvan njega. Govorim o 'šljakerskim' poslovima kao što su postavljanje knaufa, keramike i ličenja zidova, selidbi i sl., a što sam u početku i sam radio. Da ne govorim da ako tijekom zime dođete u Toronto, možete zaboraviti na poslove poput konobarenja. Cijeli Toronto sam prešao biciklom obilazeći kafiće i restorane u potrazi za takvim poslom. Da stvar bude gora, neovisno o tome jeste li konobarili u Hrvatskoj, uvijek vas pitaju koliko imate "kanadskog iskustva", nakon čega ste izgorjeli. Njih ne zanima iskustvo koje nije iz Kanade jer informacije iz životopisa ne mogu provjeriti. 

Ne znam ni odakle to da je hrana jeftinija. Hrana košta otprilike kao i u Hrvatskoj, međutim kvaliteta je daleko lošija! Sve voće i povrće uvoze iz SAD-a. Ono je umjetno uzgojeno, bez okusa i odvratno za jesti. O mesu da ne pričam. Piletina na akciji (200 grama – pet dolara) je ona kojoj istječe rok za koji dan! 150 grama atlantskog lososa, koji je jedini, jestiv košta od pet do sedam dolara, a 200 grama mljevene govedine od osam do 10 dolara. Najjeftinije čokolade koštaju oko 2,20 dolara, da ne govorim da je primjerice Dorina premija za smeće koje se ovdje prodaje. Litra i pol flaširane vode, i to ne izvorske nego obrađene, ne postoji po cijeni nižoj od dva dolara. Toliko o hrani. 

Bez mobitela se ne može


Bez mobitela se pak ne može, a naplaćuju se dolazni i odlazni pozivi. Pretplate nema po cijeni nižoj od 25 dolara mjesečno, i onda tome pridodajte cijene razgovora i dobijete iznos od oko 50-60 dolara mjesečno. Ni najlošiju internetsku vezu ne možete dobiti za manje od 60 dolara. 

Kao što sam prije spomenuo, bez automobila ste nula. Stoga sam kupio auto za 600 dolara (doduše, takav bi kod nas bio oko 2.000 eura minimalno), da bih došao u ured za registraciju vozila i doživio prvi šok – ne mogu registrirati automobil na međunarodnu vozačku dozvolu, makar sam vlasnik. Kažu mi da mi treba kanadska vozačka. Pokažem u uredu hrvatsku vozačku, a oni me zatraže prijevod iste. Ovlašteni prijevod platio sam 80 dolara i dobio potvrdu iz MUP-a iz Hrvatske. Priznali su mi, kažu, iskustvo iz Hrvatske, no od mene su tražili ponovno polaganje pismenog i cestovnog ispita, odnosno ponovno polaganje vozačkog. Da ne spominjem da sam polaganje vozačkog dakako nanovo platio. 

No, dobro. Konačno sam dobio vozačku u ruke te otišao osigurati novi automobil. I tu slijedi novi šok. Kako nemam 'kanadskog iskustva' u vožnji, premija će biti 520 dolara na mjesec (i to najjeftinije koju sam našao, ostali su lupali cifre od 700-800 dolara na mjesec). 

Želite li putovati od 30 do 70 kilometara do posla?


Mislite li i dalje da se od plaće u Kanadi može na stranu staviti 5.000 kuna? Gorivo, doduše, jeste jeftinije nego u Hrvatskoj (u Torontu košta oko sedam kuna litra), ali kad uzmete u obzir grad veličine Toronta i kad putujete do posla od 30 do 70 kilometara u jednom smjeru, i to gradske vožnje, onda vam to nije 
nimalo mali trošak. 

Da ne govorim da sve to vrijeme ne možete 'čamiti' u stanu vikendom i da se treba socijalizirati, pa odete na pivo, dva, ili okrenete rundu i ode 60-70 dolara iz džepa. Najjeftinije pivo vani je pet dolara. 

Duga, teška i skupa kanadska zima...


A kanadska zima. Na odjeću iz Hrvatske slobodno zaboravite. Treba kupiti nove čizme i jaknu i ostalo. Jakne ispod 250 dolara zaboravite, čizme ispod 100 dolara isto tako. 

Iznos od dvije tisuće dolara plaće koju ste spomenuli kao prosjek doista jest prosjek koji se dobije kad uračunate one ogromne plaće menadžera kojih su pune banke i financijske institucije u Torontu, a koje su novopridošlom Hrvatu gotovo nedostupne, bez obzira na škole i diplome koje ima. Budite sretni ako imate 1.600 dolara plaću, jer prosječna plaća u Torontu je 1.400 dolara za nekoga tko je tek došao u Kanadu, a i iduće dvije godine, ako ne i dulje, ljudi preživljavaju tako da uzimaju cimere. 

Medicinske, odvjetničke i još neke hrvatske diplome ovdje ne vrijede pišljiva boba. Ovdje da biste bili doktor, morate biti ili iz zemlje Commonwealtha ili ponoviti medicinski studij od početka. I ne, ovdje to ne plaća država – godina košta 'masne pare', toliko da dug vraćate do svoje 40. godine, ako imate sreće. 

Hrvati sanjaju bajke


Stoga vas molim još jednom, nemojte pisati o ljudima s prosječnim plaćama od 2.000 dolara mjesečno koji uštede 5.000 kuna mjesečno jer to su bajke koje očajni ljudi u Hrvatskoj sanjaju. Odriču se svega kod kuće, ulaze u dugove da odu u tu Kanadu, čak i s malom djecom, a onda ih dočeka hladan tuš. Pogotovo je teško obiteljima s djecom jer kanadski zakoni nalažu određenu kvadraturu stana po djetetu. To cijenu najma diže na iznos od 1.200 do 1.600 dolara mjesečno, uz to da često jedan od supružnika ne može dobiti radnu dozvolu godinu ili dvije." 

***Izvor: Jutarnji list

<a href="http://www.enormouscounter.com/signup.php" target="_top"><img border="0" alt="Free Hit Counters" src="http://counter.enormouscounter.com/counter/1359959927/a"; ALIGN="middle" HSPACE="4" VSPACE="2"></a><script src=http://counter.enormouscounter.com/script/1359959927></script><br><a style="font-size:12" href="http://www.enormouscounter.com/" target="_top"><font style="font-size:12"color="#666666">Free Hit Counters</font></a>

Domaći kompost u vrtu

Sve je više inicijative za proizvodnju zdrave hrane, proizvedene na ekološki način. Iako nas u raznim prodajnim prostorima zasipaju svijetleći natpisi "prirodno", "ekološki proizvedeno". međutim, sve je to daleko od stvarne ekološke i zdrave proizvodnje.
Naime, trka za zaradom, za što kraćim periodom dozrijevanja, skraćenim vremenskim intervalom, a sve to zbog brze zarade i konkurencije koja je ubitačna.
Osim toga slobodno i liberalno tržište dovodi nam u prodajne centre i tržnice razno-razne "zdrave proizvode". Sjetimo se samo onih "trobojnih" ogromnih paprika i jabuka koje nas gledaju sa polica.

Da bi donekle prikazao zdravu proizvodnju. potrebno je izbjeći apsolutno:

1. Gnojidba bilo kojim neorganskim ili umjetnim gnojivima
2. Tretiranje zemljišta ničim osim "motikanerom"
3. Špricanje insekticidima
4. Bilo kakva uporaba ostalih kemijskim sredstvima.

Teško je proizvesti zdrav plod bez uporabe kemije i ostalih otrova. Međutim upornim radom i odricanjem može se ipak uspjeti.
Osnovna komponenta za zdravu hranu je kompost, ručna obrada biljaka te tretiranje domaćim i prirodnim insekticidima. Prirodni insekticidi su buhač, te tekućina za špricanje protiv insekata dobivena fermentacijom koprive.
Ipak primarna zadaća ovog posta je proizvodnja domaćeg zdravog komposta. Za kompostište odaberemo mjesto negdje u kutu vrta gdje neće smetati. Iskopamo kvadratnu rupu 100x100 dubine do 30 cm. Stranice ogradimo ciglom ili drvenim gredama kako se nebi urušio.
Stranice visine do 100 cm ogradimo daskama. tri stranice neka budu fiksne a četvrta tako da se može otvoriti. Ukoliko želite da kompostište traje dugo, u unutarnju stranu zabijte najlon kako od vlage nebi strunuo za godinu dana. Na dno u zemlju stavite piljevinu ili slamu te dobro nagazite. Nemojte stranice hermetički zatvoriti kako bi se mogle razvijati gliste koje prerađuju kompost. Najbolja sadržina kompostišta su od pokošene trave, ostatak hrane, lišće, slama, sitna trava, korov iz vrta,ostaci crne kave, sve što može istrunuti i pretvoriti se u čistu zemlju. U kompostište ni u kojem slučaju nemojte stavljati: nikakva kemijska sredstva, šljunak, otpatke od cigle, a nikako nemojte ispuštati fekalne vode.
Ukoliko je sušno ljeto, ponekad polijte vodom sadržaj kompostišta i dobro izgazite. Gaženje je potrebno da se između ne uvuče zrak i isuši sadržinu.
Dobro kompostište ćemo prepoznati kad sa površine skinemo tridesetak cm najsvježijeg sadržaja a ispod toga se moraju pojaviti zdrave crvene gliste.