Istina ili mit o svinjskoj masti?

Svinjska mast je namirnica kojom su se odgojile i othranile generacije ljudi sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tada se pojavio mit o štetnosti svinjske masti kao uzročnika povećanih masnoća u organizmu.
Zapravo su velike multi kompanije koje su promovirale razna ulja, margarine, umjetne tvorevine kao "zdrave" sastojke ljudske hrane.
Tih vremena gotovo su bile nepoznanice povećanih masnoća u krvi.
Ljudski organizam zapravo treba trigliceride i zasićene masne kiseline kojima obiluje svinjska mast.

Velika je prijevara da zasićene masnoće vode do visokog kolesterola te da on uzrokuje bolesti srca, koje su bile rijetkost početkom 20-tog stoljeća, kada je udio životinjskih masti bio puno veći u našoj prehrani. Povišeni trigliceridi u krvi i bolesti srca ne dolaze iz prehrambenih masnoća, već se proizvode u jetri od prekomjernog šećera iz ugljikohidrata poput rafiniranih šećera, bijelog brašna i iz fruktoze. Ono što pridonosi srčanim bolestima je i prekomjerna potrošnja biljnih ulja i hidrogeniziranih masti u našoj modernoj prehrani. Također,upravo nizak kolesterol vodi do mnogih bolesti te je povezan s visokom stopom smrtnosti.  Znači, upravo pravilna ishrana ispunjena pravilnim masnoćama smanjuje kolesterol te štiti naše zdravlje.
Tako je 1957 Britansko zdravstvo i vlada promovirali proizvodnju i konzumaciju svinjske masti.

Oni su mladi, oni su zaljubljeni, oni jedu svinjsku mast.

Kao dokaz, rezultati meta analize iz 2010. koja je obuhvatila 347.747 ljudi diljem svijeta našli su nedovoljno dokaza koji vežu zasićene masti s bolestima srca. Također, studija iz 1996. koja je pratila 43.757 zdravstvenih djelatnika više od šest godina pokazala je da je veza između njihovog unosa zasićenih masnoća i rizika od srčanih bolesti kod njih postala mnogo slabija jednom kada su uzeli u obzir i druge čimbenike kao što je ukupna prehrana i unos vlakana.
Nus produkt kod proizvodnje svinjske masti topljenjem sala i "špeka" su čvarci.

Nekada su čvarci bacani jer su se smatrali "sirotinjskom" hranom. Danas se pravi slavonski čvarci prodaju kao specijalitet (samo za info, 1 kg kvalitetnih čvaraka prodaje se skuplje od ikakvog mesa, ili čak do 150 Kn/kg)

Stoga, nemajte straha od svinjske masti, već izbjegavajte štetne namirnice poput žitarica, šećera i rafiniranih ulja, margarina i biljnih mrseva jer su oni ti koji vašem tijelu donose bolesti, a kako bi zdravo bazirali svoju prehranu, kompletan vodič o mastima i uljima, te kako i s čim kuhati pogledajte ovdje

Činjenica je da se, usprkos svim naporima farmaceutskih i kemijskih industrija, ljudi polako bude i osvješćuju te traže sve više informacija o zdravijem načinu života, a on se temelji samo na prirodi, stoga povratak iskonskom u svijetlu novih dokaza i razjašnjavanja činjeničnih stanja može biti onaj pravi put ozdravljenja.

***Izvor i linkovi:
http://matrixworldhr.wordpress.com

Kako smo živjeli šezdesetih godina prošlog stoljeća?

Mlađe generacije rođene krajem prošlog stoljeća nemaju predodžbu kakav je bio život u EX YU državi.
Sredinom dvadesetog stoljeća radilo se, gradilo se, gotovo bez nezaposlenih.
Svatko tko je htio imao je siguran posao. Rad na određeno vrijeme bio je vrlo rijedak.
Odgovornost prema poslu doduše bila je manja nego danas jer su nažalost mnogi smatrali onu:
"Nije moje, pa me baš briga za to". Takav način razmišljanja , nažalost postoji još i danas.
Sjećam se popularne poslovice: "Ne mogu oni mene platiti toliko malo, koliko malo ja mogu raditi"
Bilo je ovakovih: "Ako već ne možeš ukrasti, uništi"
Ipak, postojala su vremena kad je bilo novaca, a nije bilo robe (kava, cigarete, benzin, ugljen, cement).

Međutim, tada najstrože čuvane tajne u YU vrhu bila je politika Vojnog vrha JNA. Vojni režim je uvijek bio pod "prijetnjom" vanjskog neprijatelja. Gradile su se kojekakve utvrde, bunkeri, podzemna skladišta.
Obični smrtnici nisu u tome ništa znali.
Našao sam podatke o samo jednom vojnom aerodromu. Naime vojni kompleks aerodroma Željava kod Bihaća, sa svim objektima i opremom građen je od 1954 do 1968.
Za taj objekat je ulupano preko 12 milijardi US dolara.
To je bio kredit USA i Rusije. Ta vrtoglava cifra kako ju je jedan vojni Njemački analitičar opisao i izračunao, mogla je pokriti troškove četvero stazne auto ceste od Austrijske granice do Đevđelije u Makedoniji. Za usporedbu, tom cifrom je tadašnja YU država mogla živjeti 30 godina na razini Austrijskog standarda.
To je samo jedan vojni objekat, iako ću nabrojiti još nekoliko: aerodrom Udbina, Pula, Luka Lora u Splitu.
Da ostale bivše republike EX YU ne spominjem.
Svaki zaposleni je iz plaće izdvajao za odbranu.
Bila je tu i jedna za današnje uvjete poslovanja nezamisliva stvar.
Naime, nije se moglo dogoditi da se isplati plaća a da se ne uplate doprinosi.
Onda će netko reći da je bivša država živjela na trulim temeljima.?

Tako to rade Japanci

Najpoznatija država Dalekog istoka, Zemlja Izlazećeg sunca, Japan, puna je nepoznatih pojmova, svakodnevnog života, običaja, tradicije, a najviše vrlo vrijednih ljudi.
Čovjek koji nije tamo živio ne može imati predodžbu o njihovom životu u odnosu na naš život u RH.
Japan ne da je zemlja druge strane svijeta, to je država sa druge planete, barem za naše uvjete.
Meni se najviše usjekao u pamćenje jedan članak jednog našeg dnevnika. Naime, poslije katastrofe od tsunamija koji je pogodio najviše japanski grad Sendai,ogromni tsunami jednostavno je pomeo taj lučki grad u kojem su poginule desetine tisuća ljudi.

Sendai katastrofalni tsunami

No, japanska tradicija, marljivost i shvaćanje rada i odgovornosti prema radu i svojoj državi dolazi do izražaja u slijedećem.
Tsunami je jednostavno "pomeo oko 500 metara autoceste u blizini Sendaija. Za naše uvjete i naše poimanje radnih obaveza i odgovornosti, marljivi su Japanci razrušenu autocestu jednostavno bagerima "premjestili" par stotina metara i na tom je mjestu za samo mjesec dana niknula nova autocesta sa svim objektima koji su tu bili ranije.Ne treba niti spominjati da je materijal od srušene prometnice uklonjen tako da nije bilo niti traga da je tu bila deponija građevinskog materijala. Tu postoji mala razlika sa našim "cestarima". Polomljeni "šaht" na cesti treba najprije čekati tjedan dana dok se ne napravi studija. Zatim nacrti i projektna dokumentacija čeka se oko mjesec dana.
Onda se netko sjeti da šaht nije dobio uporabnu dozvolu te da ga treba ukloniti.Opet se čekaju papiri oko mjesec dana.
Tada na teren izlazi komisija od 6 članova koja će sastaviti Elaborat da je šaht konačno na svojem mjestu.
Za sve to vrijeme ulica je zatvorena za sav promet.
Ipak mi u Evropi imamo nešto što marljivi Japanci nemaju. Naime njima je nepoznanica veš mašina koja koristi toplu vodu. Zato imaju posebne deterdžente za hladnu vodu. Također nama teško pojmljivo da su im kupaonice toliko velike da u njima ima samo WC školjka i mala tuš kabina, dakle oko 1m2 površine.
Japanci imaju svega 10 dana maksimalno godišnjeg odmora, od čega najčešće koriste samo polovicu.
U slučaju bolesti, pri povratku na posao treba se ispričati ne samo šefovima već i kolegama radnicima. naime, Japanac se moralno osjeća odgovornim što je za njegovog odsustva netko drugi morao raditi njegov posao.

Tokyo-najveći grad na svijetu

Dnevno se u Tokijskom metrou pronađe oko 10.000 mobitela, oko 1500 laptopa, oko 40.000 kišobrana, i bezbroj drugih stvari koje obično zaboravljamo.
Posve je normalno da ćete svoj laptop ili mobitel dobiti na kućnu adresu ako na njemu pišu vaši podaci!!!!
Služba "Izgubljeno-nađeno" će poslati svog dostavljača koji će vam se još duboko nakloniti kad vam donese stvar doma.
Sve ostalo kojem se nemože identificirati vlasnik, čuva se 10 dana a nakon toga se uništava ili poklanja.

Naslovnica knjige

Život i rad u Japanu najviše možete pročitati u knjizi "Japanske Bube" koju možete kupiti u svakoj knjižari.
Tu je opisan 5 godišnji boravak u glavnom Japanskom gradu Tokiju.

Kako uštedjeti na grijanju?

Blagodati grijanja na plin bile su do prije desetak godina značajne u odnosu na današnje stanje.
Danas su se načini i sredstva za zagrijavanje stambenih i radnih prostora gotovo izjednačili.
Grijanje na tekuća goriva (nafta, mazut) gotovo su istisnuta zbog iznimno visokih cijena.
Npr, za jedan stambeni objekat (kuća), godišnje potrebe za grijanje iznose cca 3 - 5000 litara.
Uzevši u obzir cijenu od oko 6 Kn/lit, pomnoženo sa godišnjim potrebama, iznosi cca 25.000 Kn godišnje što je mnogima nedostupno.
Ako imamo prirodni plin kome je cijena (moj distributer 3,66 Kn/m3), prosječna mjesečna potrošnja za zagrijavanje, kuhanje i sanitarna voda mjesečno iznosi 300 m3 (u sezoni grijanja oko 6 mjeseci godišnje)
1800 m3, uvećano za cca 100 m3 u ljetnim mjesecima za kuhanje i sanitarnu vodu, ukupno oko 2000 m3.
Pomnoženo sa cijenom to je godišnja cijena oko 7.500 kn.
Uzevši u obzir da se plin plaća mjesečno, dakle jedini energenat koji plaćamo na rate, dolazi se do činjenice da je plin najisplativiji.

Unutrašnjost Vaillant bojlera

Poanta ovog posta je u mogućnosti znatne uštede plina a da to niti nećemo primijetiti.
Ukoliko imate bojler sa digitalnim displayem, a noviji bojleri to gotovo svi imaju, možete na njemu postaviti vrijednosti koje će vam najbolje odgovarati.

Pogrešno je temperaturu sanitarne vode postavljati na maximum. U tom slučaju voda gotovo vrije, što će povećati potrošnju plina a ujedno i hladne vode zbog razređivanja vode za kupanje (30-37 stupnjeva).

Namjestite temperaturu sanitarne vode na 50 stupnjeva.

Upravljački display na bojleru

Temperaturu vode za grijanje postavite na 65 stupnjeva, osim ako je vani extremno hladno, možete postaviti do 75 stupnjeva. Ako u sobi imate sobni termostat, nemojte ga postavljati više od 22 stupnja.

Upamtite: Smanjenjem temperature u kotlu samo za 2 stupnja, dnevno ćete uštedjeti barem 1 m3 plina, što godišnje iznosi 365 m3 pomnoženo sa 3,66 Kn, izračunajte.
Tisuću kuna godišnje vam je pretplata za TV, dodatno zdravstveno osiguranje, ili nešto slično.