Što treba znati o kamerama i snimanju?

Kako odrediti koju leću- objektiv postaviti na kameru ?

Kamera za unutarnji nadzor Pogled na stranu sa kontaktima Objektiv - leća za kameru bira se s obzirom na dvije osnovne stvari: 1.udaljenost kamere od objekta koji se nadzire 2.širina objekta koji se snima Važno je znati da li je kamera za vanjsku ili unutarnju upotrebu ( da se odredi ev. potreba za autoiris objektivom ). Objektiv je dio optičkog instrumenta s lećom, usmjeren prema predmetu promatranja. FIXNI IRIS objektivi upotrebljavaju se kada nema i ne očekuju se veće promjene u osvjetljenju, a posebno ne direktno svjetlo prema njima. Tada je potrebno uključiti AES ( Auto Electronic Shuter ) na kameri koji elektronski upravlja osvjetljenjem i zatamnjenjem slike. MANUELNI IRIS objektivi upotrebljavaju se kada nema i ne očekuju se veće promjene u osvjetljenju, a posebno ne direktno svjetlo prema njima. Dakle slično kao i FIXNI IRIS s tom razlikom što manualnim irisom mi možemo fino podesiti osvijetljenost slike. Možete kombinirati ovaj tip irisa sa Auto Electronic Shutterom AUTO IRIS objektivi koriste se, kada se očekuju promjene svjetla. Oni tada automatski otvaraju ( ako je slabo svjetlo ) ili zatvaraju ( ako je intenzitet svjetla velik ) zaslon. Ujedno i najbolje štite i produžuju vijek trajanja senzora slike. Tom prilikom preklopnik za vrstu irisa mora biti prebačen na AUTO IRIS. Postoje dvije vrste auto irisa. D.D. ( Direkt Drive ) Auto iris upravljan je elektronikom direktno iz kamere , i V.D. (Video Drive ) Auto Iris koji u sebi sadrži upravljačku elektroniku. Prilikom odabira D.D ili V.D. provjerite da li Vaša kamera ima mogućnost priključka za D.D. ili V.D. ili obje vrste Auto Irisa. FIXNA ŽARIŠNA DALJINA kao što i sama riječ kaže to su objektivi koji koriste samo jednu žarišnu daljinu za koju su optimizirani. Imaju najmanja odstupanja jer nemaju pokretnih dijelova osim podešavanja oštrine. VARIJABILNA ŽARIŠNA DALJINA ( varifocal ) to su objektivi ( često zvani i zoom objektivi ) koji koriste varijabilnu žarišnu daljinu od npr. 3,5mm do 8mm. Konstrukcija takvih objektiva prilično je komplicirana , a dodatnu komplikaciju unose pomicanje grupa leća prilikom zoomiranja. Današnji zoom objektivi postali su vrlo popularni , a i cijena im je prihvatljiva. Ipak za perfekcioniste još uvijek bolji su objektivi sa fiksnom žarišnom udaljenosti.

 

Kako napraviti (dobre) domaće kobasice?

Opća je teorija da su kobasice manje vrijedni komadi mesa koje se stavlja u njih.
Pogrešno, za dobru kobasicu treba najbolje od mesa.

Češnjovke

Ovdje ćemo se posvetiti izradi domaće kobasice od svinjskog mesa. Slavonci su majstori za pravljenje kobasica od kojih su poznati kuleni i kulenove seke. Kulen je postao izvorni hrvatski brand zaštićen međunarodnim patentima. Ovdje neće biti napisa o pravljenju kulena već obične domaće, kvalitetne kobasice. Dakle, krenimo redom:

Sušenje i dimljenje

Meso od svinje, poželjno slavonske vrste svinja "pikača" kako ih zovu, ili ostalih vrsta nemasnih svinja je idealno za pravljenje domaćih kvalitetnih kobasica. Meso se nareže na trake, i to najbolje od šunke, vratine i lopatice, na način da se uzmu komadi koji nisu skroz bezmasni, već da traka ima i malo masnih dijelova na sebi. Treba izbjegavati komade koji imaju "konce" u sebi, odnosno žilice.
Meso tako narezano treba se ohladiti jer se tako hladno lakše reže. Pravi poznavatelji kobasica neće meso mljeti nego ga sitno rezati na kockice čim manje. Mljevenjem se postiže brže i lakše pripremanje smjese za kobasice. Ipak ćemo to ostaviti majstoru za izbor.
Dakle, meso koje je ohlađeno izrežemo na što manje kvadratiće i tako narezano najprije posolimo.

Suha bukova drva

Neki preferiraju krupnu sol, ali može i sitna. Treba biti oprezan sa dodavanjem soli, jer se prevelika količina nemože oduzeti. Istovremeno treba dodavati i ostale mirodije poput paprike ljute i slatke, češnjaka, lovora mljevenog, papra u zrnu.
Crvenu papriku dodajemo za boju, a ljutu crvenu zbog okusa. Isto tako treba paziti sa ljutom paprikom ne pretjeramo jer u protivnom neće biti za konzumaciju.
Dodavanje mirodija treba vršiti uz stalno miješanje kako bi se dodaci ravnomjerno rasporedili.
Sastojke treba kušati jer je to najbolji način koliko čega treba. Kad ste odredili količinu mirodija prema vašem okusu, ostavite dobro izmiješanu da odstoji 24 sata.
Nakon toga smjesa će pustiti još nešto tekućine sa kojom će izaći i dio mirodija.
Tada treba na okus provjeriti još jednom sastojke sa više pozicija iz smjese, i ako je sve dobro, tada se prelazi na punjenje smjese u prirodna crijeva.
Najbolja su svinjska, ovčja ili goveđa crijeva ovisi kakve ćete kobasice raditi. Goveđa crijeva su deblja, a ovčja u vrlo dugačka i tanka.
Kobasice se nadijevaju ručno ili strojno.
Strojno se smatra ako je veća količina, odnosno ako se kobasice prave industrijski.
Ručno nadijevanje se vrši na mašini za mljevenje mesa, sa koje se maknu noževi i sita a dodje se tuljac na koji se stavi crijevo. Punjenje se obavlja tako da se pazi na optimalnu količinu smjese koja se puni, da nebude previše kako crijevo nebi puklo. Isto tako, poluprazna criva ili ona u kojima je ostao zrak nisu dobra jer će sa sušenjem ostati prazan prostor.
Kobasice se slažu u poluparove, odnosno takva dva komada sačinjavaju par.
Željena duljina kobasice, obično od 15 do 30 cm se vežu koncem ili se presavijaju, okretanjem crijeva oko svoje osi za 180 stupnjeva. Treba paziti da se zaokretanjem zbog prenapunjenosti ne dođe do pucanja crijeva.
Kad su kobasice nadjevene, krajevi se mogu zavezati ali nije neophodno.
Tako napravljene kobasice se objese na neki štap i stave se na hladno, prozračno mjesto da se ocijede, najmanje 24 sata. Ni u kojem slučaju NE DIMITI kobasice koje su mokre izvana.
Kad se kobasice malo osuše, prilazi se dimljenju.
Mjesto za dimljenje treba izabrati tako (najbolje u zatvorenom prostoru) da ima dovod zraka, najbolje od ispod, i odvod za dim iznad kobasica. Dimljenje je proces koji ne treba podcijeniti jer od pravilnog dimljenja ovisi kvaliteta i trajnost kobasica za konzumaciju.
Vrlo je važan izbor drveta za dimljenje. Najbolje je bukovo suho drvo, grab, joha.
Svakako treba izbjegavati drva sa mnogo tanina (kesten, hrast,) a nikako ne upotrebljavati četinjače jer sadrže mnogo smole. Dimljenje treba vršiti tako da  dimna masa bude kao blaga izmaglica, a nikako kao gusta magla od koje se ništa ne vidi. Nikako ne ložiti vatru da se postigne visoka temperatura od koje se dimljeni materijal topi i cijedi. Svakako treba izbjegavati pojavu otvorene vatre.

Prostor za dimljenje

Može se dimiti i suhom, ali posve suhom bukom piljevinom, koja se postavi u metalnu posudu.
Ako je piljevina imalo vlažna, dolazi do pojave gustog dima koji šteti materijalu.
Dimljenje treba vršiti najdulje 3 - 5 dana i to po pet do 7 sati na dan.
Nakon toga se kobasice skidaju i premještaju na prostor gdje će imati dosta zraka na kojem će se osušiti. Ukoliko imamo prostor za specijalnu pripremu kobasica i mesa za dimljenje onda je taj prostor podoban za dimljenje i sušenje mesa i kobasica.
Kobasice se trebaju sušiti na zraku toliko dugo dok se mogu rukom prelomiti na 2 dijela bez usukavanja. Taj proces u idealnim uvjetima traje do 4 mjeseca.
Tek kad je kobasica suha da se može prelomiti zajedno sa crijevom, može se slobodno konzumirati kao suha trajna kobasica.
Kobasice se mogu konzumirati u bilo kojoj fazi sušenja ako se dobro iskuhaju.

Svemoguća VHS kazeta za video snimanje.

TIME LAPSE VIDEO RECORDER Prvi počeci snimanja datiraju još iz 1935 godine kada je tvrtka AEG proizvela uređaj za snimanje zvuka pod nazivom "Magnetophone" . Proces snimanja sastoji se u tome da traka prolazi u neposrednoj blizini zavojnice sa promjenjivim magnetskim poljem koju inducira izvor signala. Traka je premazana slojem željeznog oksida te se magnetizira. Prilikom reprodukcije zavojnica očitava sa trake promjenjivost magnetskog zapisa, pretvara ga u električne impulse koji pomoću zvučnika proizvode zvuk. Na sličnom principu počeo je razvoj uređaja za snimanje video zapisa. međutim da bi se uspjela snimiti velika količina podataka koju nosi u sebi video signal, bilo je potrebno ubrzati kretanje trake. Za snimanje frekventnog raspona od samo 3 Mhz traka se morala kretati brzinom od 3metra/sek. što je u praksi iznosilo 10,8 km trake za samo jedan sat snimanja. Slijedeči važan korak napravili su inženjeri tvrtke AMPEX koji su 1950ih godina proizveli snimač koji je uspijevao snimati frekventni raspon od 15 Mhz pomoću 4 rotirajuće glave ( transverse-scan ). Izrada takvih uređaja bila je izuzetno skupa , pa su je koristili samo televizijski studiji. Krajem 1950ih promoviran je novi koncept snimanja slike nazvan Helical Scanning , koji je potaknuo daljnji razvoj tehnologije snimanja. 1970ih SONY predstavlja U-MATIC standard koji je odlično prihvaćen u TV industriji zbog kvalitete i upotrebe kazete sa trakom , što je bilo daleko praktičnije od traka na kolutima. Ubrzo dolazi do naglog razvoja snimanja video zapisa od poznatih tvrtki kao što su Phillips , Matsushita, JVC, Sony, itd. Na tržište izlaze tri potpuno nekompatibilna sistema : Sony - Beta sistem , Matsushita-JVC VHS sistem , Phillips - Video 2000. Nakon borbe u zauzimanju tržišta najbolje je bio prihvaćen VHS koji je ostao i danas. 1987 predstavljen je Super VHS video recorder , a nakon njega počela je digitalna era. Međutim važan dio za zaštitarsku industriju bio je razvoj Time Lapse Video recordera. Taj namjenski video recorder omogućava da na jednu traku od 180 minuta snimimo do 960 sati ( fragmenata ) video zapisa. To se postiže pomoću step motora koji pokreće traku u točno određenim vremenskim razmacima dok se rotirajuće glave stalno kreću. U doljnjoj tabeli prikazan je odnos dužine snimanja na jednu traku od 180 minuta i vrijeme intervala snimanja. Maksimalna mogućnost snimanja na 180 min traku Maksimalna mogućnost snimanja na 240 min traku Intervali snimanja po slici 3 sata 4 sata 0,02 sek / slika 12 sati 16 sati 0,08 sek / slika 24 sata 32 sata 0,16 sek / slika 48 sati 64 sata 0,32 sek / slika 72 sata 96 sati 0,48 sek / slika 96 sata 128 sati 0,64 sek / slika 120 sati 160 sati 0,80sek / slika 168 sati 224 sati 1,12 sek / slika 240 sati 320 sati 1,60 sek / slika 480 sati 640 sati 3,20 sek / slika 720 sati 960 sati 4,80 sek / slika 960 sati 1280 sati 6,40 sek / slika Ako koristite traku od 240 minuta umjesto 180 minuta dužina snimanja na time lapse video recorderu povećava se za 1/3 na svim vremenima ( od 24 do 960 sati ) tada posebno obratite pažnju na kvalitetu trake i kupujete samo od provjerenih proizvođača najbolju kvalitetu. Video trake MORAJU biti visoke kvalitete jer u protivnom ćete bitno smanjiti vijek trajanja recordera, a i Vaše snimke biti će lošije kvalitete nego što bi trebale biti ( pogotovo sa trakama od 240 minuta ) Najveća razlika između kučnih i profesionalnih Time lapse video recordera je upravo u mogućnosti dugotrajnog snimanja na jednu traku. Kučni video recorderi omogućavaju snimanje u Long Play modu dvostruko duže od normalne vremenske dužine trake ( do 8 sati ). Najnoviji kučni video recorderi omogućavaju snimanje u Super long Play modu koji je trostruko duži i iznosi oko 12 sati. Profesionalni VCR odlikuju se i kvalitetnom izvedbom , te trajnošću koja bitno premašuje trajnost kućnih recordera. Mogućnost povezivanja sa alarmnim uređajima , te druge dodatne opcije pri traženju određenih snimaka itd daju veliku prednost Time Lapse recorderima kod i malo ozbiljnije upotrebe. Pri podešavanju Time Lapse recordera , vodite računa koliko vrijeme snimanja Vas zadovoljava . Najbolje ga je podesiti na najmanje - dovoljno vrijeme jer ćete prilikom pregledavanja imati kvalitetniju i realniju sliku. VHS i Super VHS recorderi su čisti analogni uređaji. Korak naprijed bilo je snimanje digitalnog signala na traku. Sistem je rađen na temelju VHS i nazvan je D-VHS. Odlike su mu manji gubitci kod reprodukcije te bitno poboljšana rezolucija na preko 500 HTVL. Kao što je za očekivati odlikuje ga i prilično visoka cijena , a i visoka cijena posebnih traka. Momentalno se već i Hard Disk recorderi mogu nabaviti povoljnije nego D-VHS recorderi pa je upitna D-VHS ekonomičnost. Posljednjih godina najveći uspon doživjelo je snimanje na Hard Disk. Zahvaljujući izradi pouzdanih a relativno jeftinih HD velikog kapaciteta, te novih načina kompresije digitalnog signala ovaj način snimanja-arhiviranja podataka zauzima sve značajnije mjesto na tržištu zaštitarske opreme . Padom cijena na svjetskom tržištu kvalitetni uređaji ovog tipa zamjenjuju Time Lapse VHS recordere , a samo je pitanje vremena kada će ih potpuno istisnuti sa tržišta. U svakom slučaju Time lapse VHS recorderi više nije za preporuku za nove sustave video nadzora jer to je tehnologija prošlosti. Uz Hard Disk najnovija tehnologija snimanja bazira se na optičkom zapisu. Radi se o CD i DVD uređajima koji su sporiji od HD ali njihovim razvojem povećava im se kapacitet ( DVD ) i raste brzina , a cijena značajno pada.

Kako vaša video kamera može postati LIVE?

Snimanje video kamerom danas je dostupno gotovo svakome. Era digitalnih igračaka toliko je razvijena da je ponuda video kamera i fotoaparata gotovo svakodnevna pojava u dnevnom tisku i reklamnim brošurama. Video kamera kojom snimate vani u dvorištu, na livadi u šumi, sprema snimljeni materijal u analognom ili digitalnom obliku. Snimanje se vrši na video vrpce, DVD medije ili Micro SD Memorijske kartice velikih kapaciteta. Micro SD kartice imaju danas već i do 128 Gb memorije, tako da mogu pospremiti čak i do 100 sati snimljenog matetrijala.

Digitalna HD video kamera

Međutim, da bi mogli taj materijal pogledati, treba video kameru povezati video kablom sa TV ili računalom. Tek tad se mogu materijali uređivati, presnimavati, editirati, dodavati titlove i ostale radnje.
Razvitkom tehnologije i digitalnih komunikacija, vašu video kameru možete pretvoriti u "živu" kameru koja će IN REAL TIME direktno prenositi sliku i ton na vaše računalo, monitor ili TV prijemnik.
Da bi to postigli treba vam jednostavan i jeftin dodatak.

Komplet za bežični prijenos video signala

Kameru treba prikopčati na Wireless (bežični predajnik) koji će na određenoj frekvenciji, obično 1,2 ili 2,4 GHz odašiljati sliku i ton na Wireless prijemnik koji se nalazi u vašem stanu. Na otvorenom prostoru ta udaljenost može biti do 300 m a ako je kroz zidove onda manje.
Bežični prijemnik spajate na TV, računalo ili monitor A/V kablom i...voilla!!!.
Slika i ton su tu. Najvažnije je da se taj komplet predajnik i prijemnik mogu nabaviti za cca $40, što iznosi oko 250 Kn.Taj dodatak izgleda ovako!

Koliko mjesečeva svjetlost putuje do Zemlje?

Uzevši u obzir poznatu činjenicu da je brzina svjetlosti otprilike 300.000 km/sec, lako je izračunati koliko toj svjetlosti treba da se odbijanjem od površine Mjeseca svjetlost reflektira na Zemljinu površinu.

Površina Sunca

Tu udaljenost Mjeseca od Zemlje (približno 364.000 km) svjetlost prijeđe otprilike za 1,2 sekunde.
Kako je to izračunato? Astronauti Apola 15 na svojem putu do Mjeseca mjerili su tu udaljenosti posebnim instrumentima. Oni su zapravo sa Mjesečeve površine slali informaciju o odaslanoj svjetlosti na Zemlju i njenoj refleksiji natrag na Mjesec . To vrijeme je iznosilo otprilike 2.45 sekundi.
To se vrijeme svake godine povećava za malene vrijednosti jer se Mjesec u svojoj rotaciji godišnje udaljava oko 40 milimetara.
Da bi Mjesec došao na istu udaljenost kao i Sunce bilo bi mu potrebno godina

Dnevna Sunčeva svjetlost

10 na 96 potenciju. Ova cifra se čak nemože niti napisati.
Ako je izračunato da Sunce pošalje svoju svjetlost na površinu Zemlje za cca 8,5 minuta, pokušajte izračunati udaljenost Sunce - Zemlja.
To bi otprilike izgledalo ovoliko:

1 minuta = 60 sekundi
8,5 minuta  = 510 sekundi x 300.000 otprilike 153 milijuna kilometara

Kako instalirati video nadzor?

Video nadzor danas nije više luksuz već potreba. Sam način života, kriza, siromaštvo i ostale nedaće koje nas pritišću, generira sve veću nesigurnost. Mnogi su u potrazi za egzistencijom u nemogućnosti poštenog pronalaska egzistencijalnih izvora preživljavanja, pribjegavaju često i nepoštenim čak i kriminalnim načinima. Novinski stupci su puni napisa o raznim prijevarama, provalama, krađama, otimačinama pa čak i ubojstvima.

Kamera i DVR snimač

Video nadzor stana, kuće, poslovnih objekata, vozila, plovila tako postaje sve više prisutna u svakodnevnom životu. Prije nekoliko godina to je bio apsolutni luksuz, skup, i nedostupan.
Danas je veoma velika konkurencija opreme tako da su cijene sasvim dostupne.
Proizvođači opreme su najčešće sa Dalekog Istoka (Tajvan, Kina, Japan)

Da bi se odlučili o postavljanju video nadzora svoje imovine, trebamo znati osnovne stvari:

1. Stvarne potrebe: Uzalud je kupiti skupu opremu ili opremu koja nam zaista ne treba. Video nadzor koji ćemo nabaviti može biti CCTV (Closed Circuit TV) je ustvari zatvoreni krug više kamera spojenih na uređaj za snimanje DVR (Digital Video Recorder), USB PC Card, TV prijemnik ili PC monitor.

To su obično analogne kamere koje daju nešto manje kvalitetniju sliku ali su zato jeftinije
Bolji je izbor Digitalnih kamera koje su nešto skuplje ali daju znatno kvalitetniju sliku (Za usporedbu: Stari TV analogni signal je bitno slabiji od novog Digitalnog signala na današnjim TV prijemnicima.

IP Kamere su predviđene za spajanje na WIFI bežični sustav pa na Internet, pa se sve može gledati i upravljati sa bilo kojeg mjesta gdje ima pristup Internetu

Danas većina kamera ima ugrađen IR (Infra Red) sustav dioda za snimanje u potpunom mraku.
Noćni način bilo koje kamere daje crno bijelu sliku a domet IR snopa je od 5 do 100 m, ovisno o kvaliteti i cijeni.
2. Zakonska regulativa: Prilikom postavljanja video nadzora bitno je znati što o tome kaže Zakon:
"Članak 131.

(1) Tko neovlašteno i kriomice snimi drugoga filmski, televizijski, videokamerom ili fotoaparatom,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko posebnim napravama neovlašteno prisluškuje ili snimi razgovor ili izjavu koji mu nisu namijenjeni ili tko omogući nepozvanoj osobi da se upozna s razgovorom ili izjavom koja je neovlašteno prisluškivana ili snimana ili tko neovlašteno prisluškuje ili snimi tuđe poruke u računalnom sustav se u.

(3) Ako kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti,

kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(4) Kazneni postupak za kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka pokreće se povodom prijedloga.

(5) Posebne naprave kojima je počinjeno kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka oduzet će se."

Osim toga, nadzirani prostor mora biti označen na način da se vidljivo istakne obavijest da je prostor pod nadzorom. Ta obavijest trebala bi biti u otprilike ovakovom obliku:

Objekat je pod video nadzorom, Objekat se snima 00-24, Nasmijte se, snima vas kamera.

Da bi se snimljeni podaci u slučaju potrebe mogle koristiti kao dokaz, postavljanje nadzora mora izvršiti osoba koja je licencirana od strane MUP-a.

Za privatne potrebe iako to prodavači opreme naglašavaju nije potrebna nikakva dozvola ili odobrenje.

Zašto se suncokret okreće za suncem?

Poznata je činjenica da su biljke ovisne o svjetlu ,vlazi i toplini. Tako će listovi biljaka biti uvijek okrenuti u pravcu izvora svjetlosti koliko je to moguće.
Takva pojava naziva se heliotropija.(helios = Sunce, trophos = krug)

Cvijet suncokreta

U suncokretovoj se stabljici nalazi hormon auxin koji omogućava prilagodbu okreta stabljike, odnosno cvijeta suncokreta.
Ustvari okretanje se vrši na slijedeći način:
Sunčeva svjetlost se upire u stabljiku i djeluje na način da auxin potiče brži rast na osvjeljenoj strani stabljike, tako se ona pod silom rasta zakreće.
Najočitija je pojava heliotropije suncokret. Ta biljka uljarica se redovitio dnevno okreće prema suncu, odnosno prati njegovo "putovanje" nebeskim svodom.

Sjemenke suncokreta

Interesantno je da je stabljika suncokreta toliko snažna da je odrastao čovjek teškom mukom okrene na silu. Ipak, Sunčevo je svjetlo toliko privuče da se cvijet jednostavno rotira u pravcu sunčeve svjetlosti.
U tijeku noći cvijet se vraća natrag, tako da ujutro opet dočeka izvor sunčevog svjetla. Taj fenomen do danas nije objašnjen.Usput, suncokret je samo jedna od mnogo biljaka koje ispoljavaju heliotropiju tako očito, a sve biljke imaju neki vid heliotropije jer veoma ovise od procesa fotosinteze. Tako većina biljaka bez dovoljno svjetla zatvara latice cvijeta, neke skupljaju lišće, sve je to djelovanje auxina na svjetlost.

Zašto se med nikada ne pokvari?

Jedina namirnica među mnogobrojnima koja može izdržati sve vremenske uvjete a da se ne pokvari je med. Ta čudesna žućkasto-crvenkasta želatinska smjesa produkt je marljivih pčela. Milijuni izleta i povratka u košnicu potrebno je da bi se dobio slasni i slatki med.

Siva pčela (Apis mellifica var. carnica Pollm)

 Kvaliteta, izgled, okus i oblik meda ovisi o mjestu na kojem su pčele boravile za vrijeme paše kao i "materijal" od kojeg je med napravljen. Tako se najviše cijeni kestenov, bagremov i livadski med, dok ima i poseban koji je napravljen od cvijeta uljene repice kao i kombinacija svih ovih cvjetova. Bitno je da su pčele postavljene daleko od urbanih sredina gdje nema zagađenja iz prirode (dim, smog i ostala zagađenja koja prate velike gradove i industrijske komplekse). Nadalje, poželjno je da se košnice postave na mjesta gdje nije u samoj blizini poljoprivredna površina koja se tretira pesticidima, herbicidima i insekticidima.

Pletena košnica

Priznajem da je danas teško kombinirati prirodno stanište za pčele i voćnjaci ili polja koja se moraju tretirati kemijskim sredstvima..

Med

Dobiveni med se prirodnim putem izvlači iz saća u košnicama putem stroja koji se zovu vrcaljke. To je bačva u kojem je postavljena osovina na koju se postavljaju okviri sa saćem. Osovina se vrti a med uslijed centrifugalne sile izlazi iz saća i salijeva se na dno bačve i dalje van u posude.

Pčelinjak

Tako dobiveni med je prirodna, čista i zdrava namirnica kojoj netreba nikakav dodatak. Med može kristalizirati u posudi uslijed niske ili visoke temperature, ali se vraćanje u normalnu temperaturu njegovo agregatno stanje vraća u prirodnu želatininsku masu. Poznato je da se je med pronašao u faraonskim grobnicama gdje je boravio i više od 2000 godina.
Kristalizirani med može izgledati odbojno, ali znalci na to neće obraćati pažnju.